subota, 27.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.772
...u Bjelovaru sam bila u 8...
našli smo se na jednom parkingu, sjeli u restoran na kavu i priča je krenula..
"Ja ustvari ne znam koliko ti meni mislis dati novaca" krenuo je tajo "ako bi to bilo 10 000 to bi mi smanjilo kredit za nekih 400 kuna a ako bi 15000 to je nekih 600 kuna"
"Ponjela sam 2000 eura" odgovorila sam.
"Pa bilo bi dobro kad bi ti meni na kredit stavila 10 000 a meni na racun 5000" rekao je a oci su mu se zacaklile.
"nema sanse" odgovorila sam "sve ide u kredit. moji novci moja pravila" bila sam odlučna
"a to, a dobro onda"..zaustio je "šta tebe jako nervira to što svako malo tražim novac"
"Gle tajo...ja imam i svojih problema i svojih davanja. Jednostavno ne želim biti tolikos putana sa svako malo davanjima, iznenadnim potrebama i ostalim stvarima i neželim tenzije.
Ja imam problema s tom cijelom pričom.Da, ti si moj tata" nastavila sam" i normalno je da ti pomognem baš kao što sam ja tvoje dijete i bilo je normalno da i ti meni pomažeš pa nisi. Ali nećemo sad o tome jer ću se opet nanervirati"
....prvo smo otišli u banku...zatim u Tcom pa u Tele2...
Rezultat dana je bio povećanje tatinih trenutnih primanja za 700 kuna..
Znaci kao da mu svaki mjesec uplaćujem po 700 kuna sto nije mala para...plus naravno jos i beta glukani od 360...
Svaki mjesec tisućica a da ni ne trepnem...
Nije baš da toliko dobro stojim da si to mogu priuštiti svaki mjesec...
Transakcije su obavljene, neke stvari promjenjene, i krenula sam put Zagreba..
Moram reći da sam nakon dugo vremena osjetila lagano olakšanje...
Kao da mi je podosta kila tereta palo s pleća...
Tereta još ima...još je uvijek tu samo je malo olakšao...
...malo se lakše diše...ima malo više zraka...a svi znamo koliko je zrak bitan, zar ne?
Taj sam dan odmah uplatila taji još 200,00 kuna...da se nađe...do iduće smanjene rate...
Uskoro će taji rođendan...
Namjerila sam kupiti mu malu pećnicu...
Po mogućnosti na rate 
...život ide...život leti....
- 12:26 -
nedjelja, 21.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.771
...tu sam subotu ipak otisla do taje...
Sastanak sa pomenutim investitorom je protekao kako bih to rekla drugacije nego...bolno...
Zaradila sam citavih 100 jura sto je s obzirom na ugovorenu cifru....petina...
Sva izmozdena sam otisla do trgovine, kupila taji i tetki svakom po zumbul u casi i cokoladu (dar za Valentinovo ) i pokupila Einya...
Zasto ne...rekoh sebi...ionako kod njega bila nisam od prosle godine od 10og mjeseca....
Ali vidjela sam ga prije nepuna dva tjedna...
Naime tajo me poceo crpsti na žesce unazad par mjeseci...naravno novac je u pitanju...pricala sam vec o tome..
No kako je vrijeme teklo, apetiti su se tajini ovecavali i povecavali..
S jedne me strane zderalo to sto nikad nije bio uz mene dok je meni trebalo nesto, a s druge ne strane zderalo to sto me izjedala griznja savjesti...ipak mi je tata..govorila bih sebi samooptuzujuci se svakodnevno..
Tajo je, naravno, nanjusio moju borbu i kao kakva se pijavica ucahurio i srkao...
Bilo je neizdrzlivo....
Kad bih vidjela da me zove a sto je u zadnje vrijeme bilo rijetko i UVIJEK popraceno placem za parama, ja bih prije dizanja slusalice dozivjela slom...
I tako je to trajalo danima...
Ja sam bila sve izmozdenija i sve ludja vrteci se u zacaranom krugu griznje savjesti...
Jedan me dan tajo nazvao i rekao mi da me voli.
Bilo je to jako cudno.
Cak mi ga je bilo zao...kao ja sam takva a on mene voli...
No...onda me trazio pare i sva je navala nekih pitkih osjecaja i samilosti prema njemu i njeznosti...jednostavno isceznula...
Krenula je salva deranja...
Mrznje...
Optuzivanja...
Svakim danom bilo je doslovce sve gore i gore pa sam da bar donekle nadodjem... donjela odluku...
Ptegledala sam svoje financije...
Naredna tri mjeseca su mi sjedale rate za ves masinu...980 kn...svaki mjesec njegovi beta glukani...jos nekih 350 kn...znaci cca 1300 bez da trepnem...blizi se proljece kupiti trebam i gume za auto...jos 500/mjesec...
Ako ce me tajo sisati ovim tempom...ne znam...
Pogledala sam ustedjevinu...
I nazvala tatu "kad ti ne ides u Bjelovar? Koji dan?"
"Utorak i cetvrtak" odgovorio je. "Zasto?"
"Ok, vidimo se u utorak u 8 i idemo u banku..." odgovorila sam i dogovor je pao.
Nisam pominjala niti koliko novaca nosim...samo sam znala da mu trebam smanjiti ratu ne bi lu me prestao zvati stalno i izazivati te ruzne i scene i osjecaje....
Taj sam dan dignula novce i sutradan se uputila put Bjelovara...
- 14:20 -
subota, 13.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.770
"....Om Mani Padme Hum...."
Originalna Temple mantra verzija...
...krenula sam s tim nekako ima tome skoro dva mjeseca...
...meditirati?
..joj ne...još uvijek nisam na tako MIRNOM I STALOŽENOM stupnju da mogu biti nepomično i opušteno na jednom mjestu a da to mjesto nije krevet i da ne spavam dubokim snom!
...aliiii....
Malo sam ponukana bila i sa bratovim nedavnim odlaskom u Indiju a na mantre sam prije toga nabasala slučajno...
..i sviđaju mi se...
Puštam ih doma...
ponekad i ja pustim glas...
...čak i kad radim...
..ili kad se vozim ujutro na posao...
Shvatila sam da si sama nabijam presing od rana jutra...ok ne bas od kad ustanem jer uvijek je shema ista...
ustajanje 5:30-5:45
šetnja sa Einyem 5:45-50 do 6:20
dolazak doma
dam Einyu jutarnji snack,
popijem smoothie(smutirat' sam počela prije tjedan dana...)
skuham kavu i uvalim se Einyu u njegov dvosjed
...i uzivam s njim nekih 5-10 minuta...
mazim ga, on nana ja pijuckam kavu, pišem Lilly i tako to...
oko 6:50 još uvijek nije frka i panika...tad se krenem spremati i nekako sam oko 7 sati van iz stana..
a onda kreće...
od sekunde kad upalim auto počinje luđačka trka do posla...
doslovce trka!
i srce mi lupa kao ludo
i psujem i vičem...
jednom rječju...sama si dignem pressing kao da sam luda
ok zanemarit cemo ono "kao" ahahahahahhahaha
zadnjih dana to izgleda ovako....
vozim se i na glas mantram(znam te dvije stvari ne idu jedna s drugom...aliiii...)
i onda me redovito nešto omete pa to zvuči ovako..
"...ra ma da sa say so hung...
..ra ma da sa say so hung...
..ra ma da sa say so hung...
..ra ma da sa say so hung...
..ma jebo ti...
..."
i onda osvješćivanje ludila i sama sebi "aj' se smiri" i kao da se ništa nije desilo nastavljam...
"..ra ma da sa say so hung...
...ra ma da sa say so hung...
..ra ma da sa say so hung...
...ra ma da sa say so hung..."
Evo i sad odzvanja iz zvučnika Om Mani Padme Hum i najiskrenije...smiruje...
A čeka me trka...
Trka luđačka...
Koju sam si, naravno, sama napravila....
U 11:30 imam sastanak sa investitorom kako ja to zovem "mrklog projekta"
Naime radi se o pravokutniku dimenzija 3*7 metara VANJSKIH DIMENZIJA koji je pomenuti investitor legalizirao kao nedovršeni prostor za stanovanje...
E sad...
Kako smo mi u Hrvatskoj i taj se "stambeni prostor" nalazi tamo di ne bi smio (u poljoprivrednom zemljištu) ali je blizu mora, pretpostavljate da će to biti što?...APARTMAN ZA IZNAJMLJIVANJE!
I sad lijepo...aj ti Mala Li meni napravi par varijanti...
Ma čega?
da napravim čudo od 17 kvadrata unutarnje površine?????
Uglavnom...napravila ja 5 varijanti ni manje ni više.
Jel moram reći uopće da je uzeo meni osobno najjadniju?
No, progutala sam ja i svoj fakultet i svoje znanje i mišljenje i stav i sinoć mu do ponoći razradila tlocrt, krov, presjek i fasade i idem mu to pokazati danas. U 11:30.
Upoznao nas je statičar u, mislim utorak?
Narednih dana me investitor zvao u 7 navecer, slao poruke i tako to...nisam se javljala navečer...
Šta je previše previše je...
I za danas sam što fino kažu "progutala govno" no kako sam jučer bila na putu van Zg-a nekako mi je bilo lakše sad ga odguliti nego da me maltretira još poslije nedjelje svaki dan.
za slučaj da mi digne živac(a to radi s lakoćom jer kurca ne sluša šta mu se govori nego samo ponavlja tugalivim glasom "to je malo prostora..." te uz veliki uzdah nastavlja "daj ti to još malo provrti") naredila sam mu da ponese malo para na sastanak.
Pa ako i puknem, bar sam zaradila nesto.
Nadam se da neće ponjeti samo 100 kuna!
E to bi bio štos!!!
Poslije sastanka imam more opcija koje...odgađam...
recimo odlazak tati...
...a kiša je...
...a ja umorna...
..a auto tvrdi da su mu istrošeni diskovi prednjeg kočionog sistema...
...ah...izgovori...
bila sam kod njega pšrošli utorak...
možda se zato nisam toliko javljala...
...a ima i drugih nekih stvari koje ćemo...
a pa u sljedećem blogu, kaj neeeee?
"...Om Mani Padme Hum...."
- 10:31 -
ponedjeljak, 01.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.769
...svanulo je nedjeljno jutro....
Dan kada idem po Einya....
Ustala sam prije zvuka budilice....
odmah sam odjurila u kuhinju na spremanje hrane za Einya...
Delicije 
Naime, dan ranije sam na placu kupila dvoja pileća leđica i jednu svinjsku nogicu za njega.
Einy nikada do sada nije jeo svinjsku nogicu!!!!
Kad malo bolje razmislim nisam niti ja!
Strpala sam leđica, mrkvicu i celer u vodu i krenula s kuhanjem...pri kraju sam dodala rižicu...
...mmmm...nedjelja prije poal 7 ujutro a iz kuhinje se širio božanstveni miris domaće pileće juhice! 
Popila sam kavicu i krenula se spremati za polazak kad me prenuo sms.
"Kad krećeš" pisalo je "Gita i ja bi išle s tobom".
Bila je to Sunny...
Sunny me provjeravala svaki dan kakao sam ostavila Einya u hotelu.
Da vidi kako sam i koristim li vrijeme za sebe.
Nazvala sam ju i ubrzo smo se dogovorile.
Idemo sve tri skupa.
Pokupila sam ih i krenule smo put Rakovog potoka.
Na cesti nije bilo žive duše.
Nedjelja u 8. Pa normalni ljudi spavaju.
No dobro...mi smo "jurile" (vozila sam 60 jer je stara Karlovačka pravo značenje one japanske "samajama" ceste) ka Mishi mom malom...maminom malom prdonji...
Došle smo na cilj i parkirale uz ogradu.
Prdonja je bio vani i propinjao se iz sve snage na stražnje noge...
Bio je presretan....
...uf i ja...
Gospođa koja vodi hotel ga je pustila van iz dvorišta...ja sam bila ..ufffff...srce mi se htjelo raspući od iznenađenja...
...a guzonja je samo prošao mimo mene i otišao pozdraviti Sunny i Gitu...
MOOOOLLLIIIIIIMMMMMM??????????
Preuzela sam stvari od gospođe i potrpala ih u auto.
Hvalila ga je...kako je dobro odgojen i kako sluša i prati...
Nekako se kladim da to svima govori ali ja sam bila extremno happy sto je čitav...
Pozdravila sam se s gospođom, auto smo uz njeno dopuštenje ostavile tamo i krenule malo u šetnju s njih dvoje.
Sunny im je bacala drvo i driblala ih amo vamo po šumi..
Einy je bio kao da si mu punu torbu duracellki ugurao u guzu.
Bio je čas tamo...čas vamo...
...skakao u vis...skakao u dalj...
...preskakao granje...
..jurio..
...bilo ga je svuda osim blizu mene...
Guzonja se durio....
- 18:44 -
