subota, 27.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.772
...u Bjelovaru sam bila u 8...
našli smo se na jednom parkingu, sjeli u restoran na kavu i priča je krenula..
"Ja ustvari ne znam koliko ti meni mislis dati novaca" krenuo je tajo "ako bi to bilo 10 000 to bi mi smanjilo kredit za nekih 400 kuna a ako bi 15000 to je nekih 600 kuna"
"Ponjela sam 2000 eura" odgovorila sam.
"Pa bilo bi dobro kad bi ti meni na kredit stavila 10 000 a meni na racun 5000" rekao je a oci su mu se zacaklile.
"nema sanse" odgovorila sam "sve ide u kredit. moji novci moja pravila" bila sam odlučna
"a to, a dobro onda"..zaustio je "šta tebe jako nervira to što svako malo tražim novac"
"Gle tajo...ja imam i svojih problema i svojih davanja. Jednostavno ne želim biti tolikos putana sa svako malo davanjima, iznenadnim potrebama i ostalim stvarima i neželim tenzije.
Ja imam problema s tom cijelom pričom.Da, ti si moj tata" nastavila sam" i normalno je da ti pomognem baš kao što sam ja tvoje dijete i bilo je normalno da i ti meni pomažeš pa nisi. Ali nećemo sad o tome jer ću se opet nanervirati"
....prvo smo otišli u banku...zatim u Tcom pa u Tele2...
Rezultat dana je bio povećanje tatinih trenutnih primanja za 700 kuna..
Znaci kao da mu svaki mjesec uplaćujem po 700 kuna sto nije mala para...plus naravno jos i beta glukani od 360...
Svaki mjesec tisućica a da ni ne trepnem...
Nije baš da toliko dobro stojim da si to mogu priuštiti svaki mjesec...
Transakcije su obavljene, neke stvari promjenjene, i krenula sam put Zagreba..
Moram reći da sam nakon dugo vremena osjetila lagano olakšanje...
Kao da mi je podosta kila tereta palo s pleća...
Tereta još ima...još je uvijek tu samo je malo olakšao...
...malo se lakše diše...ima malo više zraka...a svi znamo koliko je zrak bitan, zar ne?
Taj sam dan odmah uplatila taji još 200,00 kuna...da se nađe...do iduće smanjene rate...
Uskoro će taji rođendan...
Namjerila sam kupiti mu malu pećnicu...
Po mogućnosti na rate 
...život ide...život leti....
- 12:26 -
