petak, 31.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.928
.....lijepe stvari...lijepe stvari....
....mantram od jutra...
Koliko ce pomoci, ne zna se...ali čut će se svakako 
Jučer sam opet imala "napadek"...
Čini se kao zakašnjela reakcija na svađu sa shefom dan ranije...mhm...
Mislim nije svađa samo...
Ne znam kako opisati...ajde pokušat ću...
Izgorih...
Naravno da uvijek krivim druge 
pa je tako i ovaj puta...
No bez zajefrkancije na vlastiti račun, nagrižena sam bila ja jako i ranije pa me ona trakavica sa tatom koja me prošle godine razvukla kao žvaku dok nisam pukla skroz stvarno dotukla.
Jednostavno kad se pojavi neki novi stres, ja nemam neki buffer nešto toplo i mekano da me maaaaalllooo bar dočeka i ušuška prije nego tresnem.
Ja samo opalim.
Sa velikim treskom.
Tako je bilo i to sa shefom.
Naime dramatizirao je, glumatao i ta sranja i ja sam pukla.
jednostavno ne mogu to njegovo glumatanje više gutati!!!
pogotovo jer u tom trenu još nije bilo plaće.
A kad plaće nema do pred kraj mjeseca ja se sva uzjebem jer znam da kraj mjeseca znači početak novog mjesaca i mogućnost da plaća kasni umjesto jednog, dva dana i ....vidite kud to odvede.
moj mozak NIKAD ne spava...
I kad spava...
I tako mic po mic, jučer sam se ujutro probudila sa glavoboljom.
Žestokom.
I odmah sam ujutro gricnula kafetinčić da me ne bi migrenuša iznenadila.
Na prazan želudac. Naravno...
I sve je bilo ej-o-kej dok šef nije krenuo kenjkati.
Nije mu to bilo prvi puta ovaj tjedan i ja sam jednostavno ...pukla?
Sreća pa je nakon mog izderavanja i rečenice "Nemojte mi sad tu samo puhati, prestara sam ja za te priče!" izašao van...
Uz trk prema van je samo dobacio "Očito".
I...tako je lijepo čini mi se ta situacija došla na naplatu...jučer...
Lijepo sam se spremila, cijeli je dan bio relativno ok, shefa nije bilo kako mije kolegica otkrila tek na kraju radnog vremena bio je na putu i ...
...pogasila ja komp..oprala šalicu pa je krenulo...
...lagana vrtnja...tresu se ruke...
...slabost u jednoj pa drugoj pa....
Naravno da sam ja odjurila do toaleta i popila VODE jer voda liječi sve no niti to mi nije pomoglo.
Vratila sam se na radno mjesto i sjela.
Nije me puštalo.
Razmišljala sam o onoj rečenici što mi je žena prije par godina govorila prek telefona, žena iz hitne, kad me ćopio onaj veliki napad "Popijte si normabel....popijte si normabel..."
Ni dan danas NEMAM jebeni normabel, no kako me šef razjebao dan ranije imala sam u torbici xanax.
Kako nisam mogla do vode, kolegica mi ju je donjela dok sam ja krišom u međuvremenu ubacila polovicu xanaxa koju sam kad je donjela vodu obilato zalila.
Nakon nekih pet minuta sam i dalje osjećala slabost ali mi se nije toliko vrtilo i tresle mi se ruke.
Polako sam krenula doma....usput do Kraša po malo boosta u vidu čokoladnih grožđica i kući...
Prije šetnjice s Einyem sam malo "ubila oko" pa sam bile relativno ok.
Iako sam se, moram priznati, prepala.
Jako sam se prepala.
Sad mi je to stvarno jako sumnjivo.
prečesto.
i nisam ziher jel to od dana prije zakašnjela reakcija ili koji klinac...
no da...lijepe stvari...lijepe stvari!!!
Šef je očito potaknut mojim izderavanjem, to isto veče uplatio plaću.
Pare čine ljude sretnima, o da!
Iako imam na popisu masu stvari ovaj mjesec....
..zamjena guma...cipele...stolica...nekakvo čudotvorno testiranje tijela za 300,00 kuma...otići do Bjelovara napokon...i tako to....tenisice nove?...
podosta od toga će morati pričekati i to me odmah ljuti...
no i sitnice me vesele...
...jako...
trenutno me veseli jako činjenica što je danas PETAAAAAAAAAAAAAAAAKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK!!!!!!!!!!!!!!!!!
NI NE MOGU OPISATI KOLIKO!
Obećala sam sebi ovaj vikend slobodan, bez ijedne povučene crte, bez ijednog posjeta gradilištu bilo kojem...
Vidjet ćemo hoće li to biti obećanje ludom radovanje...no da...
Luda jesam..paaaa
...čuti će se...
- 09:32 -
ponedjeljak, 27.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.927
...danas je divan dan...
...i Einyu i meni...
naime Einy nije sam doma a ja nisam morala juriti doma za pauzu puštati ga piškiti....
Idila...
Potrajat će bar neko vrijeme...
Dan je danas....tako sunčan a tako hladnjikav...
Nije me bilo dugo jer se sve nekako zaredalo...stalno sam u nekom moovingu i non stop imam nekog posla ali NIKAKO da od tog posla uberem neki plod osim umora....
No da...sastanči se stalno....
a valjda...moždaaa...ma ne sigurno bude i neke malo zesce naplate od sve te jurnjave u skorije vrijeme...
Malo je reći da malo pucam po šavovima na ovom poslu....da to izjavim lagala biiiiiihhhhhhhhhhhhhhh...uf...
Pucam po svim mogućim šavovima...i to žešće...
Činjenica da konstantno kašnjenje plaće nikako ne pridonosi mom dobrom raspoloženju je već konstanta?
Najbolja mi je situacija na poslu kad me da prostite ali JEBE u ionako sjeban mozak veliki esteta iz Sarajeva (balonja s premalo iskustva) i ja bih to trebala dopuštati sa osmjehom na ustima govoreći uz smješak "još, još, molim.." a shef mi na to mrtav hladan kaže,on to smije jer on plaća....
KOGA PLAĆA?????????
Jer mene očito ne plaća!!!
Sad je već i sam shef naučio moje bezdlako jezičanje pa je ubrzo završio razgovor kad sam mu rekla "Plaća??? NEmojte mi samo o plaćanju!"
Da...
konstanta...
...pokušavam se što manje nervirati no da...nekako ne mogu protiv sebe i okruženja u kojem sam...
Recimo tata i tetka....
Trenutno ne razgovaraju iako su razgovarali do nedavno iako je tata prije tog nedavno zvao policiju da ukori tetku...
Da, pretpostavljate dobro...
Nisam prismrdila tamo već poduže vremena...
Štooooo?
Paaaa...planiram ja planiram i onda se uvijek desi neki eksces pa odustanem.
ne mogu.
I što je najgore niti ne želim.
Prije tri tjedna je bila parada sa policijom. Je da, sad normalno pričam o tome, samo nije mi bilo svejedno u trenu doks e to događalo.
Ali ajde prošlo je.
Sutradan je tati bio rođendan pa nisam išla tamo iako sam mislila po tko zna koji puta zagristi onu veliku tortu od izmeta koja se zove "ipak je on moj tata" i prožvakati ju sa osmjehom na licu i gutati uz obavezne suze.
Ovako, policija je spasila mene.
Koliko god da to odvratno zvučalo, nisam se pojavila po mislim prvi puta na njegovom rođendanu.
Samo sam nazvala i uplatila pare kao poklon.
Ne znam što sam radila prošli vikend.
Mhm da...bila sam na mjerenju na još jednom od možebitnih psolova koji još to nisu, a u nedjelju je valjda padala kiša tako da....
Ovaj petak je bila kalvarija s tetkom.
Skočio joj je tlak.
Na 220.
Kako je tetka već doživjela jedan moždani udar a teški je visokotlakaš, niej baš za zezanciju tih 220.
No, uspostavilo se da je tetka usamljena, izmučena, tražila pažnju.
Od mene ju nije niti htjela a tata joj ju nije htio dati.
Peca ona na tatino "kako si?" već godinama dok tata samo odvraća "Nisam ti ja muž da te pitam kako si"...i tako...eto...
Ja sam to veče završila sa vrlo poznatim trncima po stražnejm dijelu glave i vrtoglavicom.
To me nije spriječilo da odem do Konzuma po pusice i obžderem se do besvijesti njima.
...no da...stalno neki crnjaci...
Ali nit će bolje...samo nas biti nećeeee..opet crno pa crno...
Ma ne, ljepši je dan, ljepše je sunce...
Proljeće je....
Einy i ja šećemo k'o pravi...
...ja čak nešto kao pokušavam trčkarati u zoru....
Pokušavam kažem, jer to stvarno nikako bar još uvijek ne može se trčanjem zvati...
Mala Li trkačica...ptica trkačica...
Je da, smijem se jer mi je smiješno.
Iako sam u nekim dijelovima svog života trčala, trčanje nikad nisam baš ono ljubila po pravo...
Uvijek mi je bilo "više volim sportove na bodove..ovo je besciljno.."
Ali kako ne radim ništa po pitanju "bodovanja", a još manje po pitanju neke yoge ili teretane, a nerviram se sve više i više...pa što ne bih malo pocupkala kad već ionako šećem.
Einy je to moje pocupkivanje začudo jako dobro prihvatio.
Kad sam ranije pokušavala isto, uvijek bi mi se petljao ispred mene, skačući u zrak u čudu šta se to dešava.
Sad?
...trči sa strane, nikad meni pod nogama i da...nabija mi komplekse jer trči ispred mislim taj njegov trka ionako ne bih nikada...mogla oponašati niti trena,nemojmo se zavaravati...
No da, i ta tri metra cupkanja me nekako rade "boljom"
Osjećaj je bolji....nadajmo se samo da će potrajati
...trebam se pokrenuti...krajnje je vrijeme...
...ili pokreteniti...bilo koji od ta dva puta koji je lakši..
- 13:32 -
ponedjeljak, 20.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.926
"...ti..ti si mi...
u mislima...
ti ti si mi...
u grudima....
....DA ZABORAVIM NA SVE!..."
Bio taj Dino pametan?
Možda je u pravu..nadrogsati se i zaboraviti?
S jedne strane jest, a opet s druge strane....nije više živ pa mu teorije i ne stoji baš...no..mhm...da...tko zna...tko zna...
Vratimo se na doktore...
Nakon dugo čekanja došla sam na red.
Nisam šizila što sam čekala za razliku od inače već sam u čekaonici čak i odradila jedan sastanak.
Investitor me nazvao oko tri i tražio sastanak hitni.
"Možeš li da se vidimo poslije posla samo još jednom da to prođemo?" bio je u panici.
"Naravno da mogu, samo ima jedna kvaka" odvratila sam.
"Koja?" upitao me
"Mjesto sastanka." rekla sam, nasmijala se i nastavila "Znaš li di je Dom zdravlja Dugave?"
I tako i bi.
U međuvremenu od čekanja, odradili smo sastanak.
Što da ne.
Kako se čekanje dužilo i dužilo, bila sam na rubu odustajanja, no govorila sam si da ću sutradan opet istu stvar raditi i više nego vjerojatno iste duljine čekanja, pa sad, kad sam već tolikoooo tu...
I tako, mic po mic...puževim koracima, došla sam na red...
Sestra mi je isprintala nalaz krvi koji sam vadila radi općeg pregleda.
preletila sam ovlaš i vidjela povišen kolesterol (uf) i povišeno željezo??
To mi je bilo i više nego čudno.
Jer kod mene je uvijek deficit željeza.
Ušla sam kod doktorice i pružila joj nalaze.
"Dobrooo...dobroooo...malo ste mi masna, ali to nije jako zabrinjavajuće...ok, ovo željezo to imaju svi pacjenti koji su vadili krv prije dva dana znači greška u laboratoriju...znači...Vi ste ZDRAVA!" uskliknula je!
"Super!" odvratila sam i upitala "Negoooo dajte mi recite, a zašto mi se dešavaju sve te gluposti druge?"
"Sad ću Vam ja reći. To Vam je sve STRES. Sve je to PSIHA. I niste mi Vi jedina. Evo sad me zvala jedna mlada žena nekih 10 godina mlađa od Vas i ima iste simptome.
Poslala sam ju na iste pretrage i sve je u redu. Jučer me zvao jedan mladi manager, izašao je sa sastanka, srce mu lupa, guši ga i dok sam malo popričala s njim preko telefona i opustila ga, simptomi su prestali.
Vi svi ste jedna jako preopterećena generacija i tijelo Vam šalje signale da malo stanete."
Pozorno sam ju slušala.
Znala sam da je u pravu.
Dva dana prije prvog napada sam bila tjedan dana u više nego prednapregnutom stanju.
Mučio me jedan posao koji ne smijem niti pomisliti na njega. Tako banalan a tako...uf...evo i sad kad pomislim na to krenu trnci...
Ja sam najiskrenije, neutješna što mi nešto nije.
Ne, niti u kom slučaju ne želim biti bolesna, Bože sačuvaj...nego objasnit ću.
Da...moja opsesija...dijete...
Nekako sam se nadala da mi je štitnjača sjebana pa da ću dobiti neke pilseve za nju i nakon toga biti plodna...mhm
Je, znam kako to zvuči...jasno mi je...
Evo suze mi idu na oči...od smijeha...
Uglavnom...doktorica mi je ponudila seanse u Jankomiru ako želim s nekim pričati.
"Ja vidim da se Vi stalno borite, možda bi Vam pomoglo"
Mhm...da, znam...samo...nisam prihvatila...
Pročitala me žena...borim se...
sa cijelim svijetom i sobom samom...po potrebi...
Ovisi...
E sad...da ne bi pomislili da je depra...nije...
Dapače, osjećam se sjajno..
Odmorila sam preko vikenda..
Imam neke nove kombinacije što se tiče posla i ostaloga...
Nekako sam...nadahnuta..
I po prvi puta u životu ne pomišljam da će se nešto loše desiti ako ja imam viziju dobroga i ako se dobro osjećam..
Po prvi puta u životu osjećam da sam ZASLUŽILA da bude dobro....
- 10:42 -
petak, 17.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.925
...čekala sam samo dva i pola sata na nuklearnoj...
Prije mene je ušlo bar 95% ljudi koji su došli poslije mene.
Kad je mene prozvao, u čekaonici smo ostali samo nas troje.
Doktor..kasne tridesete, dalmatinac...možda i srednje tridesete, nisam baš u procjeni godina dobra pa...eto...nek mi oprosti
Ušla sam unutra i već nisam bila ni iznervirana, bila sam onaj moj omiljeni osjećaj u zadnje vrijeme...tupa
Ulazeći u ordinaciju sam se smijala i rekla "Šta je ovo? Šećer za kraj?"
nasmijao mi se i odgovorio "jooojjj nemojte tako, zadnju sam ostavio gospođu 34-o godište, ako mi je ona šećer neće biti dobro.
Oboje smo se smijali.
Ispitao me zašto sam došla i kad sam objasnila da sam "u potrazi" samo je uzeo nalaz hormona u ruku.
I tada se desilo ono sto sam pretpostavljala "Vama je štitnjača sasvim u redu" rekao je držeći nalaz.
Nije do štitnjače.
A tko Vas to inače ljuti?" upitao je i vragolasto se nasmijao.
"Tata" odvratila sam i dalje se smijući.
Kao da me ćopilo nekakvo šašavo ludilo...onaj smijeh kad vas lupi neugodnjak žešći.
"štitnjača mi je uvećana pa ju zato kontroliram redovito a i imam genetske predizspozicije" uozbiljila sam se.
"Uvećana?" pogledao me sumnjičavo u vrat "tko vam je to rekao?"
"Radiolog" mirno sam odvratila.
Poskočio je sa stolice, stao iza mene i rekao mi "Sad ću Vas malo pipati"
Na tu smo izjavu oboje prasnuli u smijeh.
"Mhm, da, krivo" promrmljao je a zatim nastavio "da, uvećana je, to bih ja htio malo bolje pogledati ultrazvukom."
"Ok" odvratila sam "imam uputnicu i za to"
"I to ja radim" odvratio je, nasmijao se i nastavio "bilo bi super sad u šestom mjesecu ali sve sam popunio, a ne bih Vas htio smetati u ljeto..."
"Smetajte" prekinula sam ga "Nemam ništa protiv"
Na to se nasmijao i odgovorio mi "Al mene nema za ljeto tu"
"okeeeejjjjj" bio je cijeli moj komentar.
"Može spojak u devetom mjesecu?" podigao je glavu i pogledao me u oči.
Nasmijala sam se i odvratila..."Može".
Lijepo smo se ispozdravljali i ja sam prema njegovim uputama otišla naručiti se na uzv.
...luda kuća...promrmljala sam u sebi....
...za šest mjeseci...mhmmm...
Taj sam dan bila odlučna riješiti SVE doktore i nakon posla sam se bacila u ophodnju kod svoje doktorice opće prakse
...i tamo sam došla na red za cca 2,5 sata...mašala.....
- 15:05 -
srijeda, 15.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.924
...ako nisam bolesna...
...obolit cu ziher ovim posjetama bolnicama
Kad sam danas dolazila na nuklearnu primjetila sam natpis vezan uz onkologiju.
Vidjela sam ga i zadnji puta, no sad sam ga REGISTRIRALA.
Naravno da mi je odmah u glavu doslo "ne trebam ja ovdje, ovdje dolaze oni stvarno bolesni a ne ovi kvazi ...ovi istrazivaci kao sto sam ja.
I, reakcija je, naravno...alarm!!!!!
SOS...SOS...zvonilo je u glavi i teskom sam mukom oduprijela se porivu "okreni se na peti za 180 i ...BJEZIIii
Bjezi odatle i spasi svoj zivot!!!!
Mhm...da...
Umjesto toga sam..usla unutra i stala u red...dugi red...dok mi je srce ludjacki udaralo...
Eto me vec sat i 15 cekam u redu za dr...da mi kaze "Nalazi hormona su niski ali normalni".
"Vi ste zdravi..."
I onda opet u krug..potraga dalje.
Nekad se pitam ... jesam li umisljeni bolesnik..
No oni trnci...vrtnja....slabost tijela..nemogucnost zaceca...nemogucnost kontroliranja jebenih "hormona"nisu lazni...nisu fikcija...
Oni su stvarni i vuku se vec neko vrijeme.
Tijelo steka, treba mu servis...dodatna njega...
...pitanje je samo sto je uzrok i koji tocno dio "steka"
No,ajde, krenula sam s pretragama...vidjet cemo samo koliko cu izdrzati...
...i ja...i moja doktorica...
...svi mi...
- 12:23 -
utorak, 14.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.923
...glavni sastojak limunade je...
LJIMUN!!!!!!
Znate onu kad Vam život da limun napravite LIMUNADUUUUUuuuuuuuu
Ne znam gdje sam...
Tu negdje....in between...tražim se...
Tražim sreću...
Čujem da i ona traži mene...
A ja se skrila, neću da se jaaaavvviiimmmmmm...
Što bi rekli onako po domaći..."malo sam MAKLA...malo sam MAKLA..."
No da, uživam u tim malim pomaknutim trenucima...koristim ih do jaja jer nikad ne znaš kad će nestati..
A tko zna, kad nestanu, možda naletim i na sreću..
Nikad ne znaaaaašššššššš...
Dobila sam rezultate prvog vađenja krFce...hormoni štitnjače...su onako...donja granica normale...vidjet ćemo šta kaže doTur...za štitnu...
Do njega bih mogla sutra možda?
A onda do doktorice opće sa njegovim nalazom?
Pa to bi bilo PREKOKRASNO!!!!!!!
Jučer samu labos došla pripremljena po prvi puta u životu.
Kupila sam dan prije čašicu za mokraću i napunila ju odmah ujutro.
Sva sam ponosna predala moju zlatno žutu tekućinicu laborantici kad...kaže mi ona "nije Vam napisala testiranje mokraće!!!"
Da, da...a napomenula sam joj za onaj bubrežić i maligni tumorčić a ona mi nije dala testiranje mokraće...
Ahahahahahahahahahahahahahahahahahaha...
no dobro...
Ne mogu se više niti čuditi..niti ljutiti niti bilo išta.
Kako jest, jest..
i idemo!
Kuda?
Pa ravno naprijed?
Ali ravno naprijed je zid!!!!
Nema veze imamo rogove VsE bumo mi to razbiliiiiiiiiiiiii.....
mhm...kako rekoh..."...malo sam maka, malo sam maka..."
- 14:06 -
ponedjeljak, 13.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.922
...uletila sam u cekaonicu...
Bila sam ponosna na sebe kako sam stigla pet minuta prije otvaranja labosa.
Jurila sam s parkinga koliko su me noge nosile kroz hrpice ljudi...mhm...nisam se samo ja dosjetila ranije doci...parking je umjesto poluprazan bio polupun...
...kad sam uletila u labos...tamo je vec cekalo 15tak ljudi...
No dobro....opet cu kasniti na posao
A taman sam lijepo mislila razgovarati sa shefom maaalcicee oko prijave i place.
A svako malo kasnim...uf,uf...
No, da...kasnim...
I prosli sam tjedan malo raduckala svoje za vrijeme posla, a i ovaj cu...
I da...griznja savjesti mi se smanjuje.
Rapidno.
Bar sto se posla tice.
Imam raznih kombinacija...varijanti...
Al jedno po jedno..
Po redu...
Ispred labosa je KRCATO...
7.10 je...laboranti su usli prije pet minuta...
Sjedim,tipkam...
Pored mene torbica i casica s mokracom ...koji prizor a oko mene...klice...kasljanje...hrackanje..mhm...
No da...po redu...
- 06:58 -
srijeda, 08.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.921
...ivan generalić.....josip generalić...
...majstori naive
Mala Li...naivna majstorica...
Da, da, da....
Naivka par ekselans! Me oui!
Dakle...
Pominjala sam seminarčić "postani gospodarica sreće?" nešto što sam platila 250,00 kuna a na kraju nisam otišla jer sam taj dan radila do jedan iza ponoći?
Jedna od minulih subota...
Ring a bell?
Da, e, pa to!
Nisam uspjela stići, ionako sam izgarala taj dan i lijepo sam se curi javila da ću svakako na sljedeću stići i neka mi javi kad je jer da me to interesira.
I tako javi se curka meni, šalje smileke i srčeka sve u 16, a ja...
Mhm...
Govorim sebi da je to normalno ponašanje i da sam ja nenormalna jer reagiram s oprezom na takve geste srčekosmajlikanje a da nisi nikad vidio tu osobu i tako to..
I, prvo sam odbila curu jer mi je u predloženu subotu, novi termin, tatin rođendan.
Čak sam išla do takvih detalja da sam joj se zahvalila što misli na mene i objasnila joj situaciju.
U nekom trenu jučer pomislim...ma, nek ide sve u krasni, idem staviti napokon SEBE na prvo mjesto, sebe na pijedestal i malo ugađati sebi!
Tko zna, možda...ali samo možda čujem nešto na tom predavanju ili ugledam kasnije u obećanim skriptama, pročitam nešto, tu neku sitiničicu sasvim običnu, sasvim benignu sitnicu, svakodnevnu stvar koju ja ne primjećujem ali koja će mi iz temelja poremetiti moj ne baš tako sretan život i ja ću nekako, nekim čudom postati gospodaricom svoje sreće?
Sve će se iz temelja promjeniti i posložiti.
Samo tako?
Tko zna, možda ću i ja biti toliko jebeno sretna da ću nepoznatim ljudima dijeliti i šakom i kapom pusice i srčeka i širiti ljubav kao dijete cvijeća a da pri tome neću biti na drogama?
Nikad ne znaš!!!
I tako, ja lijepo prijavim se mojoj nenadanoj "najboljoj prijateljic"i i kažem joj..."Odlučila sam sebe staviti na prvo mjesto, STIŽEM!!" na što mi ona gordo odvrati "Bravo, tako treba, sebe staviti na prvo mjesto a poslije se sve posloži samo.." i kisi kisi i herclich wilkommen...bla ser kenj truć...
I ja happy...nije mi propalo mojih 250,00 ćuma, život mi se bude promjenio kad postanem gospodaricom svoje sreće i sve je ok....
Naravno da sam prekorila samu sebe što sam nepovjerljiva prema "curetku" i kako sam samo tako negativno nastrojena iz starta, eto ima finih ljudi, vidiš kako ona misli na mene...
...sve dok kasnije toga dana uvečer nisam dobila poruku :"Draga Mala Li, imate li sve podatke potrebne za uplatu ili da ih ponovo šaljem?"
...a ja mislila....
Pa zar nisam PRAVA NAIVNA MAJSTORICA??? Haaaaaa? 
Nisam se naljutila, samo sam se samoj sebi smijala.
Dugo.
Fakat sam naivna...
Ono...do JAJA!!!!!
Svoju majstorsku praizvedbu naive sam prijavila Lilly jer smo iste u tom pogledu i sa osmjehom na licu vratila "curetku" poruku "Hvala, sve imam!" i blokirala ju nakon toga.
Ahahahahahahahahahahahahahahaha
Da je rekla, budući da ste uplatili raniej a niste iskoristili imate ne znam 50% off ok, ajde...možda bih i progutala...
Da mi je poslala tu famoznu skriptu prvi puta jer sam ju PLATILA VEĆ...ajde...ok, ne bih došla drugi puta ali bar bih imala NEŠTO za tih 250,00 kuna...
Ali ne...ona si je mrtva 'Ladna pomislila kako je naisla na tupavu bogatu staru koku koju bude muzla u beskonačnost?
Ona si je TAK poslovna??
Samo ću reći....
...i da....SRETAN 8.MART!
- 15:00 -
utorak, 07.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.920
...ja sam ČUDO....
Kad sam napokon došla na red kod doktorice, bila sam nanervirana propisno.
POPIZDILA!!!!
Naravno da to nisam pokazivala nego sam scoolirano nastupila.
Doktorica mi je izmjerila tlak.
Tlak mi je bio...105/66/62...NIZAK!!!!!
Jeste li ikada u životu čuli da nekome tlak PADNE kad se nanervira???
Ja nisam...ovo mi je, majke mi, prvi puta!!
Kaže doktorica da žmarci koji mi šeću po stražnjoj strani glave su simptom niskog tlaka.
Da u tim trenucima moj mozak nema dovoljno kisika.
Ti žmarčeki mi šeću po glavi redovito dok se nerviram.
Recimo pričam s tetkom i ona pomene tatu...žmarci...popizdim na poslu zbog neorganizacije i sizifovog posla koji se vrti stalno u krug...žmarci...ne dobijem plaću a znam da ju je kolegica dobila...žmarci..
I tako...moje nerviranje rezultira padom tlaka.
Čudno.
Mozak nema kisika.
Još čudnije.
Realno, pa koja sam ja faca bez kisika u mozgu, a kako li bih tek bila prava da mi mozak dobiva i kisik?...buahahahahahaha...no da...crnjak na vlastiti račun.
Sad sam se maločas najela dobranoooo...počela me boliti glava...tlak mi je skočio na n-tu!!!
Nije baš neka fora...ali pokušavam se ne nervirati...
Smijati se...
Svemu...
Doktorica mi je dala uputnicu za vađenje hormona štitnjače da vidimo radi li kako treba ili radi probleme.
Ja nekako već duže vremena očekujem da mi netko kaže "Ne valja Vam štitnjača, podivljali su Vam hormoni pa iz tog razloga imate ovakve i onakve mentalne ispade!"...buahahahahhaha no nekako se bojim da to ipak nije štitnjača...bojim se da sam to "samo" ja
Bilo kako bilo...krećem na preglede i vađenja krvi i hormona i ...
...uglavnom čuti će se!
- 18:33 -
ponedjeljak, 06.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.919
....sjedim u cekaonici vec sat i 45minuta...
Trebalo mi je jedno pola sata samouvjeravanja da umjesto da odjurim na posao direktno kao svakog dana ujutro, odem do doktorice...
Da ju priupitam sta mi se to desava...
Iako...ovako cekajuci toliko dugo sad sam vec poluluda i najradije bih ih sve poslala u krasni...
Zasto?
Pa kad sam dosla u pola osam, bila sam treca po redu...
Sad sam prva po redu no pitanje je kad ce biti moj red da udjem unutra...
Po svemu sudeci...ne tako skoro...
Shefu sam
poslala sms da sam kod doktora i to je bilo to...
Malo cu morati popricati sama sa sobom oko toga da li bas mooraam odraditi ove sate sto tu sjedim kod doktora ili ne...
Trebam nekako.mhm...nekako stati na loptu...samo ne znam kako...
I ovo me cekanje izludjuje...
Trnci mi secu po glavi...
Sva sreca pa nisam bila toliko nadobudna kao nekada prije pa sam se najela jutros.
Cak sam i popila malo kave.
Nekada ranije dok sam bila nadobudna, dosla bih tu "na taste" misleci da ce me doktorica poslati odmah na vadjenje krvi i urina...
Sreca pa nisam vise bas TOLIKO naivna. Ne kazem da nisam naivna uopce, ali nisam naivna toliko vise...
Ajde barem nesto...
No evo tocno su dva sata kako sam tu...i...nista....
...a kad sam dosla bila sam treca po redu
- 08:38 -
nedjelja, 05.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.918
....OM TARE TUTARE TURE SOHA...
...ne znam baš točno značenje...ali mantra koja definitivno smiruje...
Vani je vrijeme onako...bez veze...bezlično sa pokojom kapi kiše...
I naletom iste...
Nedjelja je...znači kod mene dan za spremanje...
Stana...
Subota mi uvijek nekako proleti...pobjegne...
Iscuri kroz moje prste kao pijesak prije nego uopće shvatim da je i počela.
Nema je...
...puf!..
I onda mi ostane nedjelja koja nema u sebi dovoljno sati za sve živo što ja imam isplanirano za nju..
...spremanje stana...
...usisavanje...
pranje Einyevih dekica...
...odmaranje...
setnjice...
kuhanje ručkića...
kavice i druženje sa pokojom još preostalom frendicom/frendom...
...i na kraju malo sređivanja papira i malo rada za svoju firmu..
Sve nabrojano jednostavno ne stane u jednu nedjelju...
Pa ja krenem i do kuda me dovede...
Obično to bude tamo negdje oko trećine navedenog...u izuzetno plodonosnom danu bude toga i polovica no nekako mi se ne cini da je danas jedan od tih dana...
Danas je dan za spavanje...
Danas je onaj divni dan za zavući se ispod pokrivača i ušuškati...i povremeno mrmljati od zadovoljstva baš kao što to sad Einy radi...
Oooo...da....
Danas je takav dan...
U zadnje vrijeme me jako muče neke stvari i mozak mi radi 5000/sat i nikako ga ne mogu usporiti.
Nije dobro za mene i tijelo mi signalizira na stanem.
A ja ne stajem nego dodajem još brzine tom vrtlogu u mojoj glavi.
Koji se vrtiii i vrtiiii
...i proždire sve pred sobom...
Jučer sam se propisno zabrinula..
Naime bila sam na kavi sa jednim gospodinom za kojeg sam radila legalizaciju za njegovu punicu.
Kako smo se nalazili na kavama tako mi je čovjek ispričao svoju priču.
Njegova supruga je doživjela moždani udar malog mozga...
To se u 99,9% slučajeva ne preživljava.
Kako on kaže jer su jako dugo u borbi sa svim i svačim vezano uz mozak, moždani udar velikog mozga tijelo može apsorbirati dvaput bez da javi da se nešto dešava.
Ja sam u petak imala opet jedan od svojih "napada" i prepričala sam mu ga kao i onaj koji mi se desio prije par godina kad je hitna svratila.
U trenu kad sam mu to pričala, krenuli su mi trnci po stražnjoj strani glave igrati kolo.
"To Vam nije dobar pokazatelj" rekao je gospodin zabrinuto "morate pod hitno na pregled, bar sistematski, jer ovo sve što ste mi ispričali, nisu Vam saznali šta je bilo ranije, što Vam se desilo, povremeno imate slične epizode, to Vam nikako ne valja"
U tom trenu sam na jedvite jade suspregnula plač.
"Moja supruga kaže sada da je u situaciji u kojoj je bila ranije da ne bi niti minute duže od 8 radnih sati ostajala raditi i da se ne bi nerviraal oko posla niti oko čega drugoga brinula osim oko svoje obitelji"
Rekao je to i nasmijao se "A Vi, koliko vidim, brinete previše oko baš svih stvari. Nije Vam to dobro. To su nas već učili na tim psihološkim profilacijama i nastavama dok su nas još vrbovali. Nikako ne primati ništa na sebe. Ja se toga držim" završio je uz isti onak smješak koji prati sve naše razgovore na kavama.
Ja recimo evo sad plačem dok ovo pišem.
Jer ne mogu blokirati ništa.
A sad se već za samu sebe brinem.
I to jako.
Bojim se. Što je najgore što može biti.
Hranim strah.
Ne znam kojim putem od silnih pretraga krenuti.
Još jednom raskrižje...
Ne znam...
A onda, raščišćavajući desktop naiđem na neki citat koji sam si čak isprintala i zakačila na zid lijevo od monitora, ali na žalost ga ne čitam, a glasi
"...ŽIVOT JE PREKRATAK DA SE BRINETE O SITNICAMA I STVARIMA KOJE NE MOŽETE PROMJENITI
ZABAVITE SE
UDAHNITE ŽIVOT
ZAHVALITE BOGU NA SVEMU ŠTO IMATE
PLEŠITE
BUDITE BLESAVI
KRADITE TREŠNJE
ČITAJTE KNJIGE A NE LJUDE
RASTITE
NAZOVITE NEKOG TKO VAM NEDOSTAJE
POMIRITE SE SA PROŠLOŠĆU
I ODLUČITE NAPOKON BITI SRETNI U SVOJOJ KOŽI
VRIJEDI SVAKOG UDISAJA I OTKUCAJA SRCA.
ŽIVJETI...."
- 12:03 -
srijeda, 01.03.2017.
suzama l'epim tapete vol.917
...dan za....
Ostati u krevetu?
Mhmmmm....oooo, da!
Trenutno jaaakooo zavidim Einyu.
Naime ostavila sam ga doma zamotanog u veliki stari ručnik za plažu. Jutros je padala kiša pa se sav namočio.
Naravno da nije kakao jer.....
.....pada kiša!
...no to mu nije smetalo da stoji po minutu dvije na mjestu na kiši, koja je bome u šest ujutro pljuštala samo tako, i "degustira" tuđe jelte, pišalinice.
Došli smo doma bio je doslovce MOKAR DO KOŽE.
Dobro sam ga isfrotirala pa je krenuo sam se čistiti dalje...
Kad je završio
Jaoooo kako je sav mrmljao od sreće dok sam ga prvo isfrotirala a onda umotala u taj veliki ručnih.
Samo se čulo...prvo veliki uzdah a onda ....mmmmmhhhhhmmmmm
Ma ljubimche moje malo slatko pufasto!!!
Kako li je samo pufast nakon kiše!
Prekoslatko!!!
Mekoooooooooo.....
- 08:07 -
