četvrtak, 30.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.694
..doktor=polubog...
..ili čak sam Bog?
Naime..jedan investitor mi je doktor.
Sveto biće.
Nedodirljivo.
Sa puunoo zahtjeva.
I, naravno sa jako lepršavim smislim za plaćanje.
Da, da...pa meni bi trebala biti ČAST što njemu projektiram!
Ok, da, sad mogu tako pričati...ali istina je...pa šta, pa tu negdje!
Kad sam prvi puta stupila u kontakt s njim bilo je "Ja ne razgovaram niti s jednim arhitektom koji mi je projektirao do sad. A sagradio sam TRI kuće!" gordo je napomenuo.
Meni je, unatoč tada kroničnom nedostatku para, došlo da se samo okrenem na peti i odem u suprotnom smjeru.
Aliiiiii do tog sam posla došla po preporuci.....
I tako...mic po mic....dovela sam se u situaciju u kojoj jesam.
U situaciju koja je prošli tjedan eskalirala do te mjere da smo se derali jedan na drugog iz sveg glasa u bolnici Dubrava.
Ja starim.
To je jasno kao noć i kao dan.
ok, nisam još tolikoooooo stara, no stvar je u tome da nemam želudac niti strpljenje za neke stvari kojih sam se u prošlosti nagutala i nagutala.
A to je omalovažavanje.
Ne mogu više.
Bivši me šef godinama šopao sa istim, mamu i tatu nikako zadovoljiti niti dan danas...a o vezama niti slova ne trebam napisati....
Ok, za neke sam si stvari sama kriva. To mislim na ovo u vezama, aliiiii....
...ma....PUN mi želudac toga i jednostavno to više nigdje ne stane....
Sa starošću ili ću reći sa sazrijevanjem vašeg tijela a time neminovno i uma dođu neke stvari same od sebe.
Samopoštovanje.
Ok, možda ne baš samopouzdanje u cijelosti, ali počinješ shvaćati ne to da i ti vrijediš nego da ta druga strana nema pravo cijelo vrijeme te gaziti i ponašati se nadmoćno i tretirati te kao nekog tamo malog čiji život ne vrijedi ni pišljiva boba!
Tako smiješ samo sam o sebi misliti(iako to naravno nije istina) ali da te neko napuhano smeće pompozno gazi i misli da je to ok a da pri tome i NE PLATI...
....eeeeeeee, sinko moj....po meni pljuvati mogu/smijem jedino ja!
- 21:42 -
nedjelja, 26.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.693
...u prilog prošlom blogu i sveobuhvatnom raspoloženju....
"...Kako je lepo biti glup
o, kako je lepo biti glup
stoka ume da nervira
gutaj sta ti se servira
kako je lepo biti glup
O, kako je lepo biti glup
kako je lepo biti glup
bolje mozak sakrivati
pa cutati i plivati
kako je lepo biti glup
Ref.
Ne bavi se politikom
spavaj, radi, cuti, jedi
i ne veruj vise nikom
lezi, dig' se, ustaj, sedi
lezi, dig' se, ustaj, sedi
Kosa gori ispod slema
valjamo se po prasini
niko od nas pojma nema
da smo davno u masini
da smo davno u masini
O, kako je lepo biti glup
o, kako je lepo biti glup
mani glavu, pasi travu
glup si, nisi ti u pravu
o, kako je lepo biti glup
Kako je lepo biti glup
kako je lepo biti glup
bas te boli sta ti rade
ko te laze, ko te krade
o, kako je lepo biti glup
Ref.
O, kako je lepo biti glup
o, kako je lepo biti glup...."
- 11:10 -
...već je druga nedjelja...
vrijeme ne da leti nego ga gubim...i nemam ga.....
nestaje, curimi kroz prste kao pijesak...
...svaki si dan obećam "sutra ću napisati blog"...i tako ono vrijeme ode...
...i ne vrati se više...
...svašta se nešto izdešavao u međuvremenu....
Tatino zdravstveno stanje je sve gore i gore i ubija me to...
S jedne strane, on sam si ne želi pomoći i dalje se drži one "pa smijem ja pojesti slatko i onda si dam inzulin poslije toga" pa me ne bi trebalo biti toliko briga, a s druge strane svaki ga dan čujem i njega i izvještaj od tetke kako "umire" svakodnevno i to me ubija....s treće strane tajo je opet pronašao ljubav, pa valjda normalan razgovor bez kukanja, opisivanja rana, stanja svoje stolice čuva za nju dok nama ostalima prostire samo i isključivo nabrojane bisere.
"Znam da ćeš se ti sada naljutiti jer si mi zabranila druženje sa određenim osobama." rekao je uz podsmijeh dan prije operacije ponovne (prije dva tjedna su ga sjeckali i u petak opet)
"Kojim osobama?" upitala samu čudu i nastavila "nije valjda da se opet družiš sa bivšom koja te napucala dok si bio u bolnici?" unezvjereno sam odvratila
"Ma neeee, znaš, što se nje tiče, nije ona toliko naivna i jadna kako sam ja mislio. Dobio sam jedno njeno pismo, iznenadio sam se" rekao je
"Svi to znamo tajo, od prvog dana tajo, osim tebe" rekla sam ispod glasa "Dakle, s kim se ti to ne smiješ družiti da ti ja ne dam?" inzistirala sam
"Ima jedna koja mi kaže da ne možemo biti skupa jer ima djecu, ali ja ju uvjeravam da će djeca skoro otići. Sad ću ti reći i budeš poludila" opet je uz "hi,hi" odvratio tajo
"Šta to?" ozbiljno sam upitala
"U subotu sam otišao na muziku samo da joj pošaljem zračnu pusu" rekao je
"Molim????????" graknula sam
U tu subotu je bio moj roendan....Dan koji je on proveo na hitnoj pokušavajući da ga prime u bolnicu jer je imao visoku temperaturu i bio je jako loše čak i nakon antibiotika koje je koristio drugi dan. Bilo je to tjedan dana od prve operacije i kad smo se čuli bio je preko telefona sav jadan i kukako i....ONDA SE OBUKAO I ODVEZAO NA PLESNJAK I SLAO LETEĆE PUSE????????????????
Eeeeeee tu sam pukla!!!!!!
Pa jebo te, meni SVAKI dan kuka...nekad i po dva puta dnevno..i uz "sranja" koja mi se dešavaju sa strane tako mi ubija psihu sa tim svojim stanjima da je to nemoguće. Ubija me. Koliko god to zvučalo grubo, da, ubija me.
Je, kad roditelji ostare treba biti uz njih i vratiti im ono kako su se brinuli za nas kad mso bili mali.
JA IM DEFINTIIVNO NEMAM ŠTO VRAĆATI!!!!!!
Kad sam bila mala stalno su se svađali i ne sjećam se da je bilo trenutaka da su mene tetošili ovako kako sad on očekuje da ja tetošim njega. SVAKI DAN!
A ŽDERE SLATKO!!!!!
Namjerno si loše čini a onda meni kuka i prosljeđuje tu negativnu energiju, bol i nemoć na mene?????
I ja to GUTAM danima??????
Ma šTa danima, MJESECIMA!!!!!!
Kad sam negodujući odreagirala na taj njegov "izlet" on mi je optužujući odvratio "Ti meni samo ubijaš sav adrenalin koji mene diže!" krenuo je zapomagati "pa ja bi se ubio, ma šta ubio, ja bi UMRO kad bi ovisio samo od pažnje koju mi pružate tetka i ti!"
E...tu sam se ugasila.
Koliko sebičnosti u jednoj rečenici.
Tetka se svako jutro ustaje prva, ode u njegovu kuću i loži mu vatru.
Poslije toga ode u trgovinu po novine. Njemu.
Kuha mu.
Pere.
Ja slušam njegova sranja i kupim njegovu negativu svakodnevno.
Opterećuje me kao da nemam ništa svoje, kao da mi je svaki dan divan i baš mi treba još malo negative.
I on bi se ubio da živi samo na tome?
Pa naravno, treba nekome i lijepu riječ uputiti a to nismo tetka i ja. Očito NE zaslužujemo! (?)
"Ja TEBI ubijam tvoj adrenalin?????" viknula sam a onda rekla ispod glasa "ma gle, šta god tebe veseli i pomaže ti. Čujemo se"
....eto....zato izbjegavam između ostaloga uz nestašicu vremena pisati blog.
Nekako stalno čekam nešto lijepo da se desi da ne plačem stalno po tastaturi...
...ali ne ide...jednostavno ne ide....
- 10:06 -
nedjelja, 19.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.691
"...Sa trine'st sam popusio prvu pljugu
a posle prve odma' i drugu
jer tad, tad sam bio mlad
S' cetrne'st sam popio prvo pivo
a posle piva sam pio sve zivo
jer tad, tad sam bio mlad
Kad dobijem batine nisam kukao
bio sam tucen i ja sam tukao
jer tad, tad sam bio mlad
Ja samo petne'st, ona ofucana
fala joj, ali bila je tucana
jer tad, tad sam bio mlad
Sa sesne'st sam prvi put ponavljao
pobeg'o od kuce i nisam se javljao
jer tad, tad sam bio mlad
Malo sam lagao, bio sam nagao
nikome racun nisam polagao
jer tad, tad sam bio mlad..."
...nekako mi je ova prigodna....
Doduše uz onu "...zato BRAĆOOOOOO PIJME GAAAAAA..."
....bio mi nedavno rođendan...
ne znam kako bih to uopće prokomentirala...niti opisala.
Nemam neki određeni stav prema tome...
ali...zaključila sam nešto jutros...
ušla sam u treću fazu :)))
kako to mislim i koju fazu?
Paaaa prvo imate fazu u kojoj govorite da ste stariji nego jeste ili to želite biti.....tad ste još dijete
...faza druga je kad znate jako dobro koliko godina imate a želite imati manje...ili ste sretni ako vam daju manje godina nego imate...
U tom je razdoblju znakovito da imate onu jednu godinu manje tik do rođendana. Nikako
a treća...
kad vas pitaju koliko godina imate i vas boli kua za broj i još si dodate koji a da ih niste još napunili uopće.
Niti matematički niti mentalno.
Nekako mi gužva i ništa ne stižem.
Opet mi se život pretvorio u trku s vremenom.
Nije da se tužim, samo....
Morat ću malo posložiti sve kockice pa vidjeti gdje...
.....kako...
...s kim uopće...ok, odgovor na ovo imam...s Einyem, a s kim drugim?
...ali slaganje kockica...kad uhvatim vremena!!!!
- 10:50 -
petak, 17.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.690
...šta radiš kad je gužva, nedostatak vremena i laaaaganaaaa panika?...
Pa pišeš blog, a što drugo!!!!
Frka?
Panika?
Nedostatak vremena?
...oooo, da!!!
Krenulo je gradilište na kome sam nadzor, treba dovršiti glavni projekt "kućice" na Horvatovcu, snimiti pokoji snimak za legu....
ooooo, da...gužva je, VELIKA...i nekako "kasnim" paaaa
...vrijeme je da krenem RADITI!
- 08:36 -
ponedjeljak, 13.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.689
...veselim se malim sitnicama...
Stvarno, nije za vjerovati čemu se veselim!
Ovaj je puta bila vatrica u igri
...izašlo je na vidjelo sve...pa ja jesam ipak vatreni znak, šta ne?
"Seka, radit ćemo roštilj" rekla je tetka jedan petak "tata će biti na previjanju pa ga budeš ti napravila kad dođeš" nastavila je.
"Nema problema!" odgovorila sam "samo ako možeš" zaustila sam a tetka me prekinula "ne znam ja to ništa, budeš sama"
Cijelo vrijeme, već godinama, tajo radi roštilj.
Šta jest, jest, taji to baš i ne ide pretjerano od ruke.
Mislim, ne želim biti krivo shvaćena, pojedemo mi uvijek sve do zadnjeg zalogajčića, no uvijek je to nekako "prestrašeno" meso. lagano čađavo i uvijek je neki problem sa ugljenom.
Puno sam puta govorila taji "Tajo, Kenny stavi dvije cigle i rešetku na to i eto ti roštilja!
Drva, hvala Bogu imaš, pa daj probaj bar jednom napraviti takav roštilj!"
No, nisam naišla na odaziv.
No, te subote je došlo mojih pet minuta slave!!!!
Jaooooo sreće!!!!
Prvo je trebalo roštilj "sazidati".
Koristila sam se punom opekom od porušene stare kuće i "sazidala" ognjište roštilja.
A onda je krenula vatrica...
Nikad u svom životu koliko god da to čudno zvučalo, nisam palila vatru na otvorenom.
Tetka je pripremila treščice, j asam ih pomiješala sa komadima papira i krenulo je....vatricaaaaaaa!!!!
Bila sam happy kao malo dijete!!!!!!!
Dok je vatrica pucketala podigla sam pogled.
Naime, radila sam roštilj ispod oraha "valjda neću i orah zapaliti" nasmijala sam se sama sebi u bradu.
Vjetar je puhao, trijeske sugorile i došli su na red malo ozbiljniji komadi drveta.
"Aaaaa kad će ti to izgoriti, pa mi ćemo ručati u pet!" bila je nestrpljiva tetka
"Pa lijepo sam ti pokušala reći d ati pripremu napraviš, ali nisi me htjela saslušati"odgovorila sam "uostalom, prigrizi nešto da ne budeš gladna." odvratila sam
"A neću, pa da si pokvarim roštilj" rekla je i nastavila povremeno gunđati si u bradu.
Ja se nisam dala smesti.
Drvo je polako pretvaralo se u ugljen i bila sam ponosna na sebe. "e, još da je i šljunka na dnu roštilja" govorila sam sama sebi "pa gdje bi mi bio kraj?"
Einy je cijelo vrijeme okupirao tetku lopticom.
Nije joj bilo lako.
S jedne je strane pokušavala ubrzati mene i moj roštilj krišom mi gurajući gotovi uglen među moje remek djelo, a s druge je bacala Einyu lopticu koji se nikako nije umarao.
Štoviše, kad bi stala, on bi "prigovarao" na sebi svojstven način, cviljuganjem..
Ugljen je napravljen, krenulo je pečenje....
MMMmmmmmmmmm...
kakvi su to bili mirisiiiiiiii.....
kakvo je to bilo sočno meseko...kao putrić!
Bilo kako bilo, završili smo tek oko tri sata.
U međuvremenu sam otkrila i ljubav ka cjepanju
...ali kad smo napokon sjeli za stol.....nitko sretniji od tetke i mene!
- 15:12 -
subota, 11.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.687
...neki sam dan ujutro vidjela Božji dodir...
Bilo je prije 7 i šetala sam pse uz korito Save.
Oboje su njuškali i tražili "zeku".
Einy je toga dana otkrio i čari koprive.Sad jako dobro zna koja je to biljka i izbjegava ju u velikim skokovima.
Doslovce.
Bilo je mirno, a buka automobila nekako se gubila u tišini.
Šetala sam gledajući u pod i ciljajući hupseriće.
Bilo je neravno pa sam pazila da ne iskrenem koljeno.
Znam. Baba.
Jesam, pa što
U jednom mi je trenu pogled okupirala velika buka u Savi.
Podigla sam pogled i vidjela slijetanje predivnog bijelog labuda.
Stala sami zadržala dah.
Bio je predivan.
Ogroman.
pustio je da ga Sava nosi unazad.
"Hvala ti Bože" izdahnula sam i nasmijala se sama sebi.
Znala sam Mu zahvaljivati kad god bih primjetila nešto neočekivano lijepo što godinama nisam primjećivala ali isto tako bih se zahvalila svaki puta kad bi našla parking pa sam se zato nasmijala sama sebi.
Pogledala sam smjer u kojem pluta labud i ugledala ostatak ekipe. 4 su labuda plutala nekoliko metara iza njega, čekajući ga.
Stajala sam i promatrala s osmjehom na licu.
Peti...očito neka vrsta vođe se potpuno pustio da ga Sava nosi dok je četvorka održavala formaciju dva-dva.
Vidjelo se da rade nožicama.
Počeli su se razdvajati dva desno i dva lijevo i raditi mjesto u sredini.
Peti je doplutao u sredinu, nasmješila sam se i nastavila hodati dalje.
promatrala sam Einya kako žarenje njuškice pokušava riješiti trljanjem o travu.
Prišla sam i rekla mu "Kopriva sunce moje, bude brzo prošlo"
Počeo je trljati njuškicu u moje noge a ja sam ga draganjem smirivala.
Uto se začula velika buka.
pogledala sam u smjeru labudova i vidjela polijetanje eskadrile.
Dizali su se uz veliku buku jedan za drugim u formaciji ravne crte, jedan iza drugoga.
...nastavili su letjeti koritom rijeke na samo dva metra iznad Save...
...Prizor je bio veličanstven....oduzimao dah...
...opet sam se na glas zahvalila...osjetila sam se jako počašćenom prizorom...
- 17:43 -
suzama l'epim tapete vol.687
...nazvala sam Sunny...
kad sam joj pomenula veliku ljubav za 4 godine prasnula je u smijeh "Taman imaš vremena da se dovedeš u red!"
"Ahahahahahahahahahaha" krenula sam sa smijehom "ma znaš da to kod nas ne ide...kad prođe tri godine i 11 mjeseci tek onda postoji minimalna šansa da krenem u teretanu!"
...dosta smo se zezale na moj račun i sreću koja će mi doći na brat bratu u drugoj trećini života, a iz glave mi nije izlazilo ženicino klimanje dok me držala za ruku i ponavljanje "ne, ne, i da si mi došla sa 20 isto bih ti rekla"
...sreca da nisam...
ionako sam bila sva jadna istraumatizirana u svojim dvadesetima i mislim da bi me to dotuklo...
..pa vrapca mu, dotuklo me to što trebam JOŠ četiri godine čekati!!!! 
je, da, mogla sam se sa Sunny zezati na tu temu....i nije mi se to činilo tako dugo..."ta koliko si ti godina već zapravo sama???" govorila sam si "šta je još samo 4 godine za tebe?" govorila sam si...
...i prolazili su dani a meni je oduševljenje za svjetlom na kraju tunela za "samo" 4 godine splašnjavalo sve više i više...
Da se ja ustvari ne mirim sa još čekanja došlo je do izražaja jednu nedjelju...
Gledala sam jedan od onih nedjeljnih obiteljskih filmova koji redovito završavaju happy endom...
...i pukla...
Grunule su mi suze na oči i počela sam zapomagati na čuđenje uspavanog Einya "A kad će moj happy end? i ja hoću happy end i JA HOĆU HAPPY END!"
...prava je iskonska istina iskočila iz mene i urlala na sav glas popraćena suzama...
..nisam shvaćala ZAŠTO????
Godinama se treniram ne postavljati to pitanje "zašto" ali i ono je u tom trenu isplivalo van...
...bila sam neutješna....
- 11:33 -
ponedjeljak, 06.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.686
...zadržala sam dah...
Tada me ženica upitala "Smeta li ti to?"
I...onda je krenulo...
samokontrola je izašla iz sobe i suze su bile u niskom startu.
"Pa naravno" odgovrila sam prekapajući po torbici "Nekako znam to ali uvijek se nadam" i dalje samkopala i tada je kanula prva suza.
Podigla sam glavu i upitala ženicu"Imate li, možda, molim Vas, maramicu?"
"Naravno" odgovorila je i ustala od stola.
Vratila se u sekundi pružajući mi paketić
"Ja se ispričavam" promucala sam "ali ovo je nešto što baš i ne mogu kontrolirati"
"Znam" rekla je ženica "nema veze. Meni je jako žao, tko zna, možda griješim, nikad se ne zna, samo trenutno ne vidim." odvratila je.
Ja sam, ispuhujući nos, ispuhala zadnje mrvice dostojanstva, pribrala se i rekla "Žao mi je, još se jednom ispričavam"
Ponovo me uzela za ruku i zatvorila oči.
"Imat ćeš ljubav u 47-oj" potom je rekla
"Jbt 47-oj???? pa za kad je to?????" vrisnula sam u sebi "a tko će to dočekati??????"
"Muškarac, srednja dalmacija. Udovac sa djetetom. Ne malim. Taman, ne svijetal" čula sam kao kroz maglu.
U tom mi trenu nije palo na pamet pitati koliko će to čudo od mog muškarca imati godina ako će još u trenu našeg upoznavanja imati BOJU kose ako ću ja biti već sijeda?????
Nisam ništa govorila, pokušavala sam zadržati onu mirnoću nakon izljeva suza.
"Jako ćeš se zaljubiti. On će biti gospodin. Učen. Jako drag."
Nasmijala sam se u sebi sprdajući se sama sa sobom "A "oćel' bi' zgodan?" Eh...Mala Li....
Sjećate se kako se znam tješiti time kako mi Bog ne da da se zaposlim negdje drugdje nego da moram zadržati firmu?
Gotovo mi je identične riječi ponovila ženica u jednom trenu...
"Ti imaš svoj posao." rekla je "ne moj ga napuštati. Uvijek imaj taj svoj posao. Svoju firmu"
I tada sam ja upitala jedino pitanje u tih sat vremena.
"Što se toga tiče" krenula sam "htjela sam nešto pitati vezano uz partnerstvo"
Razmišljala sam o tome da otkažem mentorstvo kolegi jer me to živciralo. Previše.
I on i njegova štićenica i to što to radim GRATIS.
Ženica je prvo pomenula ženu, a onda je rekla: Taj čovjek ima broj 12....
..bilo je tu još štošta....
podataka o mom tati...mami...bratu koji će se u datom trenu oženiti sa doktorkom i imati djece i tako to...svašta nešto..
....sat vremena je proletio u trenu...
vratila sam se u Prečko i upitala kolegu "Manny kad si ti rođen?"
"U devetom mjesecu" odgovorio je
"Ok, to znam, ali kad?"
"Dvanasetog"
....tijelom me lagano prošla jeza...
.
- 23:29 -
petak, 03.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.685
"....Kao mornar dobro more
sanjao sam te
al' je Neptun slao talase
Kao žedna zemlja kišu
čekao sam te
to su bile sušne godine...."
...tako bi se otprilike moglo reći za neke stvari koje sam čula....
Ali...krenimo iz početka...
Došao je i taj dan.....utorak.
Dogovor je bio u 11 sati.
U pet do 11 sam sjedila u autu na parkingu na rečenoj adresi.
Tresla sam se.
Bilo mi je "zima".
Od straha.
Ruke su mi bile ledene i znojne.
Nisam baš bila na čisto sa sobom da ŽELIM čuti te neke stvari koje sam ionako znala i osjećala sama.
"Ma daj...pa šta ti može reći da ispadne još veći zez?" govorila sam sama sebi i kiselo se smijala.
Gordo sam izašla iz auta i krenula u potragu.
Kažu "znatiželja je ubila mačku"...mhm..ja ionako NE VJERUJEM u te stvari.
Da čita iz dlana? Ma daaaaaajjjjjjjjj....
Može jedino "prenositi" nešto što "čuje". Eeeee, ako je tako, onda sam u problemima jer bih mogla i povjerovati!!!
I tako je znatiželjna mačka raspravljajući sama sa sobom došla do određenog kata i pozvonila na odeđena vrata....
Vrata su se otvorila i pred njima me dočekala ženica nekih 60 godina, vedra i nasmijana. "Uđi" rekla je i na moj pogled i dodir hladnih ruku kod rukovanja nastavila "kako si samo lijepa!"
Ja sam ju i dalje gledala s dozom nepovjerenja "Ja pa lijepa? ma daaaaaajjjjjjj!!!!!!"
Malo sam ju podrobnije promotrila.
Bila je to jedna sasvim obična žena. Po njoj se vidjelo da nije jedna od onih šanerica koje "gledaju u kuglu" i "gataju iz graha".
Bila je staložena, a opet opuštena i vedra i pokušavala je očito opustiti i mene samu.
"Izvoli, sjedni" rekla je pokazujući prema stolu u boravku.
....ja sam, naravno, onako sva u shoku, sjela na njeno mjesto... ....a sHefica...što reći drugo...ahahahahahahahaha
"Ti imaš sestru?" progovorila je.
"Ne" odgovorila sam u tom trenu se niti ne prisjećajući se da imam brata!!!!!
Tek nakon što mi je žena ispričala malo o sebi, svojim muževima i djeci i njihovoj razlici od 6 godina u rođenju sjetila sam se da imam brata. Šest godina mlađeg.
Rekla sam to na glas.
"Često griješim spol, ali osjetila sam neko blisko srodstvo" odvratila je.
"Mhm" bilo je sve što sam ja izustila.
Nakon toga me, u priči o vlastitoj sestri uzela za ruku i iznad mog položila svoj dlan.
"Ti si u vezi" nastavila je.
"Ne" odvratila sam i u tom trenu pomislila na Zorga.
"Jesi, u dugoj već, iako to nije prava veza." nastavila je.
"Mhm, ne bih to nazvala vezom, ali ok"
"Ti voliš njega i on voli tebe ali niste skupa kako treba i to neće opstati. Postoji netko treći. Treći vuče konce" nije se dala smesti.
"Znam" hladno sam odgovorila
"Slab je" nastavila je "nije sretan bez tebe, ali je jako slab i povodljiv" nastavila je.
"Ti ako baš želiš, možeš biti s njim onako kako treba, no neće to biti ono pravo. Uvijek će biti u igri treći. Nije to sretno"
"Mhm. Znam, ne želim biti s njim" odvratila sam
"Ali to traje jako dugo" opet je nastavila
"Istina" potvrdila sam pokušavajući izračunati koliko dugo moja on/off saga sa Zorgom traje....nabrojala sam 7 godina...maaaajjjkkkoooooo mila!!!!
"Ali ne prekidaj to! Dok traje, traje. Treba ti" nastavila je ženica i dalje me držeći za ruku.
"Naravno da mi treba" pomislila sam u sebi prizivajući u misli Zorgov zagrljaj i onaj lažni osjećaj sigurnosti koji sam osjećala baš svaki puta dok sam bila u njemu. Te sekunde su me uvijek punile energijom i nekom nadom da će sve biti ok. Nekada...
sad me laganini mučilo pitanje KADA???
A tada je usljedila rečenica koja me trgnula iz obamrlosti...
"Nećeš imati djece" rekla je i pogledala me duboko u oči.
Iako sam to nekako znala već jako dugo vremena, ipak sam se, još uvijek, nekako nadala....
- 00:04 -
