subota, 11.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.687
...neki sam dan ujutro vidjela Božji dodir...
Bilo je prije 7 i šetala sam pse uz korito Save.
Oboje su njuškali i tražili "zeku".
Einy je toga dana otkrio i čari koprive.Sad jako dobro zna koja je to biljka i izbjegava ju u velikim skokovima.
Doslovce.
Bilo je mirno, a buka automobila nekako se gubila u tišini.
Šetala sam gledajući u pod i ciljajući hupseriće.
Bilo je neravno pa sam pazila da ne iskrenem koljeno.
Znam. Baba.
Jesam, pa što 
U jednom mi je trenu pogled okupirala velika buka u Savi.
Podigla sam pogled i vidjela slijetanje predivnog bijelog labuda.
Stala sami zadržala dah.
Bio je predivan.
Ogroman.
pustio je da ga Sava nosi unazad.
"Hvala ti Bože" izdahnula sam i nasmijala se sama sebi.
Znala sam Mu zahvaljivati kad god bih primjetila nešto neočekivano lijepo što godinama nisam primjećivala ali isto tako bih se zahvalila svaki puta kad bi našla parking pa sam se zato nasmijala sama sebi.
Pogledala sam smjer u kojem pluta labud i ugledala ostatak ekipe. 4 su labuda plutala nekoliko metara iza njega, čekajući ga.
Stajala sam i promatrala s osmjehom na licu.
Peti...očito neka vrsta vođe se potpuno pustio da ga Sava nosi dok je četvorka održavala formaciju dva-dva.
Vidjelo se da rade nožicama.
Počeli su se razdvajati dva desno i dva lijevo i raditi mjesto u sredini.
Peti je doplutao u sredinu, nasmješila sam se i nastavila hodati dalje.
promatrala sam Einya kako žarenje njuškice pokušava riješiti trljanjem o travu.
Prišla sam i rekla mu "Kopriva sunce moje, bude brzo prošlo"
Počeo je trljati njuškicu u moje noge a ja sam ga draganjem smirivala.
Uto se začula velika buka.
pogledala sam u smjeru labudova i vidjela polijetanje eskadrile.
Dizali su se uz veliku buku jedan za drugim u formaciji ravne crte, jedan iza drugoga.
...nastavili su letjeti koritom rijeke na samo dva metra iznad Save...
...Prizor je bio veličanstven....oduzimao dah...
...opet sam se na glas zahvalila...osjetila sam se jako počašćenom prizorom...
- 17:43 -
