srijeda, 29.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.806
"...kol'ko para, tol'ko muz'ke..."
..u zadnje mi je vrijeme to maxima...
Tjeram se...
Što bi rekli "raaaadiiimmmm na sebi" 
Takav se jednostavno trebaš roditi.
Ili "raaaaaddditiiii na sebi" u mom slučaju kao što srbi kažu...mnogo bre u pm!
Danas sam po osobnom poslu izbivala iz ureda nekih sat i pola.
Znači pola sata pauze moram nadoknaditi sat vremena.
io ja evo ćubim i čamim čekajući da ne bi možda ostala kome dužna...
ja se TO brinem a nisam još plaću za 4-ti do kraja primila? a vec sam trebala za 5-ti..a skoro i 6-ti...
i ja pazim i grizem se sto sam vani bila????
...ok....odoh ja s posla...po tonere...a onda lijepo s frendom u tvornicu pljeskavica ...kod koste!
...evo obecajem...snimim ovo, objavim i PALIM u vrelinu Zagreba...
e jesam tuka...ja se osjećam dužna...
jeste čuli u zadnje vrijeme bolji vic o toga???
Ooooo, da...trebam puno "raaadddiitiiii" na sebi..
pa evo da krenem s radom ....
- 15:32 -
utorak, 28.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.805
...and now something completely different....
Moj animozitet spram politike je općepoznata stvar.
Toliko me živcira ta politika da jednostavno ne čitam novine i ne gledam tv dnevnike i ine informativne emisije koje involviraju politiku.
Jeba te koliko stranjskih riječi u zadnje dvije rečenice. Učenih.
No dobro...
U svom ovom "ludilu" koje me obuzelo bila sam danas na sastanku kod jedne fine gospođe koja radi fiziku zgrade.
Kod nje doma.
Kako sam znala da živi sama sa dvjema kujicama jazavčarkama tako sam ponjela slatkiše za njih.
Jesmo se napričaleeeee....
Kad sam dolazila tamo mislila sam da je gospođa kao i ja sama...sa psima...
Kad ono...
Gospođa je udovica. To je stvar koju nisam znala.
Nakon što smo izmjenile priče o psima, ja ju udavila sa fotkama i filmićima a koga drugoga nego mog Einya
Uglavnom bila sam na sastanku dva sata od čega smo o stvarnom razlogu mog posleta razgovarale, ne znam...20 minuta?
Kako sam to mogla dopustiti?
Ja kojoj je radno vrijeme svetinja?
Mhm...
Paaaaa...još uvijek nisam vidjela plaću...
Kolega nije došao na posao jer večeras ide na koncert u Beč...
Kolegica je otišla sa mužem u London na vikend...
..
Nisam dobila plaću?
...
Gospođa mi je ispričala kako cura/žena koja je bila tu dugo sjedila na ovom mom mjestu JOŠ nije dobila jedno dvije plaće a otišla je iz ureda pred godinu dana...
I tako...
Bilo kako bilo uživala sam!
U razgovoru sam izbjegavala pominjanje pokojnog supruga. Nekako sam pomislila da je to bolna tema.
I tako smo u krug o psima, o ljudskim dnosima, o vezama dok mi gospođa nije rekla: "Meni je trebalo dosta godina da prebolim muževu smrt, a onda sam shvatila da sam se ja ustvari...SPASILA! Da nije umro pa ja ga se nikad ne bih riješila!!!!"
Nasmijale smo se u glas, ja sa podignutim obrvama u čudu.
"Nemojte me krivo shvatiti" rekla je "Kad sam bila s njim ja sam mislila da je to super brak i ja sam bila zaljubljena i sve to stoji ali nakon nekog odmaka sam shvatila da sam skakala oko narcisa koji mi nije ni desetinu toga pružao nazad. Ma šta desetinu. NIŠTA!"
I dalje sam bila u čudu.
Ispričala sam joj priču sa Sedadom na što je odkomentirala "Pa i bolje je tako...ma znate...koliko god to zvučao kao kliše, svi su Vam muškarci isti. Pa ja NIKAD nisam bila sretnija nego sad kad sam sama!"
Okeeeejjjj....
"Ali ja sam sama sad već 15 godina " odgovorila sam ne računajući one veze/neveze u kojima sam bila u ovih 15 godina
"A-ha, ok, razumijem. Morate to proći" odvratila je.
Kad me provela u turu po stanu gdje u svakoj prostoriji cure imaju svoje mjesto , pozdravile smo se i obećale vidjeti na čašici razgovora kad god.
Silazila sam niz stepenice s prvog kata i došla do polupodesta. S njega su vodile stepenice široke 4 metra, njih 10-tak prema izlaznim vratima iz zgrade.
Krajičkom oka sam registrirala muškarca u odijelu koji je isto krenuo ka vratima istovremeno kad i ja.
ustvari lažem. Njega nisam ni pogledala, skužila sam odjelo.
Kad smo se istovremeno približili vratima bilo je pitanje tko će prvi izaći ja sam zastala i rekla:
"Sad ću ja kao prava žena stati i čekati da mi se otvore vrata"
Muškarac me zaobišao, nagnuo se otvarajući vrata i rekao "Izvolite"
Uz "Hvala" izlazeći van iz zgrade sam ga prvi puta pogledala u lice.
Bio je to visok muškarac prosjede guste kose, markantan.
Poznat.
Nastavila sam smušeno hodati pokušavajući spojiti facu sa imenom kad mi je kroz glavu proletilo...
....Sanader!
Ooooo, da, toliko o mom poznavanju politike i ostaloga...
- 15:06 -
ponedjeljak, 27.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.804
...iza mene je pakleni vikend...
...oooo, da bilo je pakleno...VRUĆE...
Na sve moguće načine..
..osim onog načina vezanog uz sex....
...sexa ni u panju...
Čak mi se ne da komunicirati sa desankom šakić. Nula bodova.
Bilo je prevruće...
Moj tlak uobičajeno prenizak...pa je, naravno bilo i puuunnnoooo spavanja...
Da nema Einya popodnevni "napić" bi trajao puno duže od tri sata koliko sam odvalila i u subotu i u nedjelju.
Počela sam malo tražiti razloge u svojoj dugogodišnjoj depresiji i umoru.
Ok, materijala za depresiju imam koliko god hoćeš, no bilo bi lijepo da je to "samo" iz fizičkih razloga...iz štitnjače.
Da...ako štitnjača radi preslabo..onda se čovjeku spava stalno...
..depresivan je i anksiozan...
...srce mu lagano kuca...
...deblja se..(bitno da sam našla razlog ahahahaha) i teško mršavi (opet izgovor...jeeeiiiiii)
...je neplodan.. i tako to...ima toga
Uglavnom, evo u međuvremenu sam platila pretrage...pa ćemo vidjeti.
Ja sam opet jučer poslije posla odvalila 2,5 sata...i opet da nije Einya bilo bi vrlo vjerojatno do jutra.
Ako nije do štitnjače...a onda nema mi druge nego do psihologa jer ovo je neizdrživo...
A da imam materijala i za psihologa...ooo...da, imam!
U subotu i nedjelju sam uglavnom imala isključen mobitel.
Kad sam ga u subotu tek u 11 navečer uključila, našla sam dva propuštena poziva od majčice mi.
I, tako...ničim izazvana do obavezom da joj uzvratim poziv, nazvala sam ju u nedjelju ujutro dok sam šetala sa Einyem po nasipu...
"A zvala sam te bi li došla opet da roštiljamo" rekla je
"nemam novaca trenutno" odgovorila sam
"Pa kupit ću ja stvari za roštilj, ne moraš ti sve kao zadnji put" rekla je.
Naime, moja mama nikako shvatiti da moj auto ne vozi na zrak iliiiiii da ja kad se pojavim na benzinskoj da se ne bacaju svi koji rade na njoj meni pod noge i toče mi BESPLATNI benzin..
Uzdahnula sam i rekla "Još uvijek nisam dobila plaću do kraja za 4-ti mjesec i stalno trošim ušteđevinu pa moram malo biti na mjestu ne smijem raditi dodatne troškove"
"A-ha" bio je njen odgovor...
Nije zvučala uvjereno...
Razgovor je tekao dalje i u nekom trenu je došao do usijanja....
Bit će da je mojom izmožđenošću od godina pokušaja da me ta žena zavoli, prihvati, prigrli kao što majka grli svoje dijete ja sam počela urlikati na nju iz sveg glasa.
Samo ću reći da sam bila PROMUKLA na kraju razgovora i da sam kad smo se vratili doma Einy i ja opet spavala tri sata.
Kad malo bolje razmislim...moj se organizam i inače brani spavanjem..
To znači samo jedno..
Da sam već polako ne na rubu već da sam počela kliziti sa njega....
Svašta sam joj izgovorila.
Sve ono što se godinama nakupljalo u meni je u bujici izletilo van.
Žao mi je što sam bila gruba ali jednostavno se nisam mogla kontrolirati.
Tko zna...MOŽDA napokon sad otpustim prošlost i krenem dalje.
Možda sam napisala velikim slovima jer čisto sumnjam. Ta me prošlost toliko izjeda svaki dan da je jednostavno ta žuč i bol postala dio mene.
Mama je naravno, vikala da izmišljam i da sam ljubomorna na brata.
"On je meni dijete" branila se
a ja vrištala na sav glas i nisam birala riječi "I ja sam ti dijete pizda ti materina!!!!!Zašto se nikad ne sjetiš da sam ti i ja dijete??? I ne pričaj mi o njemu uopće! I tebe će nogirati pa ćeš mi i ti pasti na grbaču! A zašto? Zato što je PAMETAN i zato što to MOŽE JER JE ON VAŠE DIJETE!!!!!A koji sam ja kurac u cijeloj toj priči? GDJE SAM JA???? Ja sam naravno tamo gdje se treba preuzimati odgovornost!!!" već sam skvičala. Glas mi se trošio." I kad ti dijete kaže da je bolesno da ti odam tajnu KAŽEŠ MI BIT ĆE SVE U REDU!!!!!TO MAME RADE pizda ti materina!!!"
Einy mi je išao uz nogu ne shvaćajući što je krivo napravio.
"Ma ne viče mama na tebe milo" uspjela sam koliko toliko smirenim glasom reći. Nije mi povjerovao.
"Mene su moji roditelji godinama maltretirali, mama me psihički maltretirala" pokušala se izvući mamica
Prekinula sam ju urlikom "I ZATO SI ti dalje maltretirala mene????Nisi iz toga NIŠTA JEBENO NAUČILA???Pa dobro kakva si ti majka kad ti nije palo na pamet nazvati me u one tri jebene godine što nismo kontaktirale? Kakva si ti majka kad ti ne fali vlastito dijete???I kakva si ti to OSOBA da se ja osjećam tako jadno jer mislim da nisam dobra osoba i ništa ne vrijedim JER ME NI VLASTITA MATER NE VOLI????"
"Pretjeruješ." odvratila je hladno "A kako misliš da je meni kad ti odlaziš tati i tetki a nisu te ni pogledali tijekom studija? Mene SRCE BOLI!!!To je kao da ti Einya voliš i maziš i vodiš veterinaru i onda on ode drugom ni ne osvrne se za tobom"
E tu sam pukla i poklopila slušalicu....
Naime ja s tatom stvarno nisam komunicirala tijekom studija.
Ima za to razloga...
Brat i ja smo pripali mami sudskom odlukom.
U napadu bijesa mama je dok sam ja bila u Zagrebu na fakultetu ošamarila brata i on je uvrijeđeno otišao tat i(nije mene bilo).
Od tada je tata bio zadužen za njega a ja sam zaglavila s mamom.
Zaglavila kažem jer sam uvijek bila privrženija tati što je valjda karakteristika svakog "prvog" djeteta jer majke većinom slučajeva uvijek bedinaju i maze i paze ono drugo.
Kako su me tijekom svoje rastave budući sam starije dijete razapinjali "ti voliš više ovoga, ti ako voliš mene" i slične priče gdje se stvarno divim trenutno sama sebi što sam UOPĆE IMALO suvisla i normalna ja sam odlučila da jedno moram od njih dvoje odrezati ukoliko mi je drag moj vlastiti život.
Kako sam pripala mami, a tata je bio zadovoljan s btarom a i budimo realni nisam ju imala muda ni pomisliti ostaviti, odrezala sam tatu.
U to sam vrijeme bila već u vezi s Marcom i živjela s njim i HVALA mu za to što je sve prošao samnom tih godina njegove rastave.
Jedini kontakt s tatom je bio mjesečni odlazak po alimentaciju.
Ja bih doslovce otišla gore u stan kod njih dvojice, pokupila tih u početku 50 maraka i odjurila dolje Marcu koji me čekao u autu.
Ako bih se duže vremena zadržala kod tate, uvijek je bilo pitanja s mamine strane "A šta si tamo radila toliko dugo?"
Tako je moj kontakt s tatom bio sveden na najmanju moguću mjeru.
Nakon nekog ne dugog vremena, više nije bio dužan plaćati alimentaciju za mene jer je imao svoje dijete.
Jebo te, evo sva se tresem dok se sjetim tih nekih stvari.
Zato sam pukla na to njeno "slamanje srca" opet je iako sam već 44 godine stara krenula sa ucjenama...
Kad sam došla doma i malo se smirila prije isključivanja mobitela napisala sam joj sms.
"oprosti što sam kričala na telefon.
Ajde bar sam nakon toliko godina rekla što me ždere na glas pa me možda to neće nervirati više.
A ti opet radiš istu stvar kao prije. tebe srce boli što idem kod tate koji me nije gledao za vrijeme fakulteta?
Nije ti palo na pamet da ja nisam gledala njega za vrijeme fakulteta jer sam bila uvjerena da druženje s tim tebi čini loše?
I dan danas mi (s pravom) predbacuje sto ga nisam zvala niti na jednu diplomu.
A nije se bome ni on potrgao da bude u kontaktu samnom, imao je brata.
Ti si sama i to je tvoj izbor i ja ti se divim.
Ja ne želim biti sama. Ja želim da me netko voli. Želim imati obitelj jer mi to jako fali.
Još jednom, oprosti na vrištanju..."
Naravno da sam nakon ovoga opet završila u krevetu...na regeneriranju ono malo živaca što nisu otišli u kurac.
Osjećam se NARAVNO krivom što sam joj to rekla. Tipično za mene.
Krivnju mi malčice umanjuje njena "bol srca".
Iskreno se nadam da ću sad to sve pustiti...
Pustiti da ode jako daleko od mene i nikad se više ne vrati..
...jer...čini mi se ili to...ili put u propast...strmoglavi put u propast...
- 12:50 -
petak, 24.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.803
...i tako "vedra" kao i uvijek javila se "mama"....
Saslušala sam rezultate njenih pretraga nedavnih pa sam ja izrecitirala svoje.
Očekujući onu majčinsku "sve će biti u redu" dobila sam "Meni je rekla doktorica da je 80% ljudi bolesno. Nitko skoro nije da nema nekih problema".
..samo sam se potiho osmjehnula......a ŠTA sam ja to točno očekivala od nje?
Od osobe koja nije komunicirala s vlastitim djetetom više od tri godine i da joj nikad nije palo na pamet ni da mi pošalje sms za rođendan?
...ahahahahha...pa za slati sms na rođendan se trebaš SJETITI da si taj dan rodila!!!
I ja svašta očekujem
Razgovor je protekao oko njenih tegoba, naravno...između ostaloga sam saznala da je ona znala ići na tretmane kod nekog ukrajinca di je jedan tretman bio cca 1500 kn...to "kad je imala novaca" kako je napomenula čim je izustila cijenu...
Pa odlasci "babi u Otrovanec" koja je tretirala nju, baku i brata...
I tako to...
Kako se vidi iz priloženog...mene nije bilo niti u planovima za bilo što...
Ja sam joj time potaknuta ispričala o mom horosdkopu i rečenici koja me rasplakala...onoj kako sam sama sebi i roditelj i dijete...
"Tebi ionako nikad nitko nije trebao. Ti si jaka i neovisna i tebi uopće ne trebe ničija pomoć"
MENI ne treba ničija pomoć?
Šta to znači...ako mi ne treba pomoć ne treba mi niti ljubav?
Uffffff...ne smijem više o tome jer ću se opet rasplakati.
U zadnje sam vrijeme jebeno pekmezava.
A na poslu sam.
Opet.
Zaboravimo prošlost i krenimo dalje....
Nikako se ne mirim sa činjenicom da "neće nikoga u mom životu biti"..ja želim nekoga...
...želim ljubav...
...želim voljeti i biti voljena...
Kako ne smijem ići na yogu...tako sam na jedvite jade jučer ostala doma..
Ma šta lažem na jedvite jade..pa zaspala sam k'o klada i spavala tri sata...to dosta ovisi o stanju u kojem sam Kad sam ustala...a ustala sam samo i isključivo jer me Einy probudio išli smo na šetnjicu.Bio je to maleni zez što se Einya tiče jer je još uvijek bilo pretoplo.
Kad smo odšetali i obavili Lidl vratili smo se kući i tada je krenulo....
Umjesto da mirujem...ja sam odlučila izrošadirati cijeli dnevni boravak...
...oooo...da...trajalo je to do kasno u noć
Nije baš da sam najzadovoljnija ishodom..previše je tu i boja i dekica i ...ali promjena je tu...
Izfiniširati ću ja to već....
...polako....
ZA sad me..iako sam handlala i veliku kožnu kutnu garnituru...ne boli ništa...
...bit će da brufenčići djeluju...
- 13:05 -
četvrtak, 23.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.802
....i tako sam ja bila kod doktora....
Bila sam kod specijaliste radiologa.
Ja inače imam mobilni desni bubreg..nešto kao nije se razvila veza s bubregom kako treba dok sam bila mala pa sad on slobodno šeta ;)....ok ne baš skroz slobodno...ipak je vezan, ali ne čvrsto.
Prije nekih par mjeseci me bolio bubreg pa sam se natakala čajevima do bola...
Više me ne boli, no kako sam trebala razlog za uzv nečega budući da idem radiologu, tako sam odredila da to bude bubreg, uz naravno ispitivanje da sta me to boli prsna kost....
I dobro da jesam.
Mislim uzv bubrega..
...naime, imam začetak dobroćudnog tumora u bubregu...i to tom desnom.
To se ne liječi nego se prati pa ako se previše poveća, reže se van...ili dio bubrega ili cijeli..
...mhm...
ne zvuči niti malo obećavajuće pa se pokušavam držati jako cool oko toga i da, ja sam odlučila da će to SAMO nestati....
da...mhm....samo nestati....
...a i moglo bi...
..ako...recimo...izbjegnem nerviranje...
"Daj si iskontroliraj tsh" rekao je doktor.."vidim da ti je iskočilo lijevo oko. I nemoj se toliko nervirati bit ćeš jako buljava" nasmijao se
Ja sam se nasmijala kiselo...i našla humor u svemu tome..."Bar ću biti simetrična" odvratila sam...."do sad sam bila buljava samo na desno oko"Sad su mi stvari počinjale dobijati malo više smisla zašto mi je desno oko malo jače izraženo...to sam počela primjećivati od kraja srednje škole...kad su se starci krenuli rastavljati...
Na kraju smo došli do boli u prsnoj kosti.
"Imaš tzv. torakalni sindrom. To ti je od kičme" rekao je.
"Al ja nemam problema s kičmom" odgovorila sam razrogačenih...ok i buljavih očiju
"Ti si k'o rođena za probleme s kičmom jer si visoka" nije se dao smesti "nekad se pogledaj kako sjediš"
"Znam, pogrbljeno" odvratila sam
"Ne, ti sjediš uspravno ali ti je lijevo rame za jedno 4 cm niže od desnog" nastavio je "dat ću ti brufene i miruj"
"Šta ne smijem ni yogu?" bila sam neutješna.
Yoga me, kako sam rekla ovih par tjedana držala donekle normalnom...ako i to izbacim pa...uffff
"Ma možeš ti, ali ne smiješ rotirati kralježnicu, ne smiješ ju savijati, ne smiješ si raditi napor...."
"Jednom riječu, nema yoge..jer yoga su svi ti položaju koje ste nabrojali" završila sam...
Taj sam dan kupila brufene i popila dva...i jutros jedan...ali tako mi svega...DANAS IDEM NA YOGU!
Pa poludit ću inače!!!!!
Oči će mi ispasti iz duplje od jada i nerviranja!!!!
Za štitnjaču sam danas kupila selen. Navodno dobar za štitnjaču.
Počela sam opet sa sobom nositi kutijicu sa ljekovima pa gutam i ulje crnog kima...nek se nađe...za imunitet...i selen...i ibuprofencice a evo sad sam zvaknula i jedan kafetinčić jer me glava počinje rasturati a nikako si ne želim migrenu...
Možda me glava zabolila jer sam se sjetila reakcije roditelja na mmoje bubrežne probleme...i ove sa štitnjačom i ine...
A ono kad ti nešto je, u genetskom kodu ti je zapisano da se okreneš roditeljima..tako sam i ja...iako sam znala da to neće funkcionirati...nikad nije...možda i je, ali ja se ne sjećam...
no bilo kako bilo...ovaj je puta bilo više nego poražavajuće.
Tatina je reakcija bila nula bodova.
On me taj dan nazvao da me pita bi li došla do njega da mu pomognem nešto oko e-porezne.
Moram priznati da zvuči puno bolje nego inače.
Evo kucnula sam u drveni stol.
"Gle, nemoj se ljutiti, ali ne mogu..moram malo nadoći. Uostalom nemam niti novaca" nastavila sam jer je to bila i istina. Ostatak plaće za 4-ti kao niti plaća za 5-ti još nisu sjeli na moj račun.
Nula bodova i to je jedna stvar još koja me ždere dodatno.
Jutros sam opet posegnula u moj mršavi mirovinski fond i promjenila još 100 jura.Opet.
Tata je bio uporan "Ja ću ti platiti put"
"S čim? Novcima koje ti ja dajem? Gle, tata...sad sam ti rekla šta mi je, trebam se malo ne nervirati i malo pripaziti na sebe samu. Si ti čuo uopće da sam pomenula jebeni rak?"
"Pa šta hoćeš, rekla si da je benigan!"
"Si čuo o onom dijelu odstranjivanja bubrega ako se desi rast?"
Bila sam jebeno neutješna a njega je zanimao samo program e-porezne koji ja uostalom niti ne znam. Samo čitam ono što piše.
Čitati tajo zna...ali "bi ga, lakše je meni doći iz Zga i pročitati mu to nego da sam pročita, zar ne?
Pao je dogovor da ćemo to sutra riješiti telefonski.
Završili smo razgovor...
"...jebo te koji sebičnjak!!!koji jebeni sebičnjak!!!!" odzvanjalo mi je u glavi satima poslije razgovora...
Sutradan sam prespavala pola dana.
Baš sam bila ukurčena.
Ustala sam u 110, išla s Einyem da se on malo okupa u Savi, vratila se doma i opet zalegla na 3 sata....
Baš sam bila...onako ...tužna i tupa...
I poželjela sam da mi netko kaže "sve će biti u redu" da netko dođe i zagrli me....
...i..napravila sam fatalnu grešku...nazvala sam osobu koja me rodila....
- 12:38 -
ponedjeljak, 20.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.801
"...I'm comin' up so you better get this party started
I'm comin' up so you better get this party started..."
o YEAH!
Za rođendan sam kao poklon od frenda dobila izradu i tumačenje horoskopa....
I...tako mic po mic približio se i taj dan mog susreta sa njegom frendicom koja to radi.
Mislim razumije se i on u horoskop, ali kako je rekao da je bolje da to napravi netko tko me ne pozna...
..i tako smo se nas dvije jučer našle....
Iiiiiiiiiii....što sam saznala?
Paaaa kao prvo i osnovno...NISAM LUDA.. sve je to je do položaja zvijezda!
Iako mi je rekla jednu stvar koja mi se nije baš svidjela...ok, dvije tri pet takvih stvari ali ova prednjači..da mi sami biramo roditelje i gdje ćemo se i u koje vrijeme roditi..
Moj komentar na ovo je bio...
Bilo je na toj kavi svega...
I smijeha...ali i suza...
Reče mi žena da imam žestoko kontradiktoran horoskop a da je to shvatila i sama nakon par minuta priče samnom.
Moj izgled...samosvjesne..samodopadne nikako ne odgovara onom što izlazi iz mene..ranjiva...sićušna i ne baš nešto sigurna niti u sebe niti ni u šta posebno...
Kad je rekla rečenicu "Ti si sama sebi i mama i tata i dijete" naravno da me pogodila u živac i da sam se rasplakala baš kao i sad kad pišem ovaj blog.
A sjedim na poslu..
Valjda se budem osušila dok se netko od kolega ne ukaže na istom
Uglavnom, u globalu kaže horoskop da ja u principu i nisam materijal za brak. Ono kao sve bi ja to super odradila ali bi me gušilo. Da nije to za mene dobro.
Ne moram ni reći koja mi je bila reakcija..ok, reći ću "Nisam???? Ali to je ono čemu težim cijeli svoj život...težim obitelji kad ju već nemam i da mi to baš i ne bi bilo to da ju imam? Ma ok, ne sumnjam ja ni u šta...al aj da probam bar živjeti s nekim neko vrijeme pa onda da shvatim da to nije to! Mislim da mi je bolje samoj..."
Malo sam sama lamentirala sa sobom, cura je već skuzila da to nije upućeno njoj pa se nije bunila 
Dakle mislim...da bi mene gušio brak...mhm...
Veze...tu je vidjela mislim pročitala nekoga ili 7- ili7+ godina od mene...nekog ludog, otkačenog, nesvakidašnjeg tko se bavi nečim sasvim luckastim i sumanutim i različitim od onog nečega "uobičajenog" i BOGATOG tipa...
Naime s njim bih mogla ostati trudna pod kraj godine 
Na moje pitanje "hoće li se taj duže zadržati?" odgovor je bio "ne"
Mhm....
Ali da...pominje trudnoću...i to je nešto...iako...
U startu mi je pomenula da s djecom jako loše stojim. Vlastitom.
Da imam nekakvu "štetu od djece"..nešto tipa ili to što ne mogu zanjeti..ili pobačaj...ili kakav sindrom ili će em dijete omalovažavati..
Ufffffff...tu sam bil aneutješna...
No nakon toga mi je pomenula tog nekog neočekivanog tipa i tu trudnoću i nekako mi je uza sve živo što je ranije i negativno rekla...upalila tračak nade..
Majušni plamičak.
Neprimjetan...slabašan...ali tinja....
Ni dan danas se ne mogu baš pomiriti s činjenicom da zvijezde kažu da sam ja po prirodi vuk samotnjak i u principu da to volim i da uživam u tome i da mi je to najbolje za mene.
ja ću i dalje pokušavati bar nadati se da će ipak negdje tamo netko ipak zadržati se u mojoj blizini dovoljno dugo da to bude "ono"...i s druge strane pokušavati ću, kao što sami si obećala, zavoljeti i jako voljeti sebe.
Mislim da mi je to jedina opcija da stvarno ne poludim i ne završim u nekoj instituciji.
Dalje imam velike predizpozicije za velike stvari...u par mjeseci koji nadolaze ce mi se ponuditi neki milijunski posao da na njemu radim....
Trebala bih otvoriti svoju kreativu do kraja i pustiti to sve iz sebe van da imam puno toga za dati...
Da imam izražene utjecaje koje ću ostaviti na politiku i to jako vezano uz žene.
Da ću nešto ili izmisliti ili napraviti nešto što još nitko nije i da će od toga imati benefita žene....
Ovo zadnje me podsjetilo dok sam još davno bila na nekoj masaži kod nekog starog bioenergetičara u Ilici. On mi je rekao da moram pisati...da ću svojim pisanjem utjecati na milione žena...
E pa žene...čitajte!...i muškarci naravno
Trenutno mi pada na pamet još samo jedna stvar koju mi je rekla...rekla je ne vjeruj prvoj dijagnozi koju će ti dati, traži obavezno drugo mišljenje...mhm..
Upravo sam se naručila kod doktora na laHki uzv cijelog tijela, no prvenstveno dijela oko prsne kosti koji me već duže vremena zeza.
Ne znam što je, na netu sam kao pravi samouki doktor vidjela da tu nema ničega nego samo glavne arterije i žile...a danas sam otkrila da je tu negdje i timus...
e sad....danas sam prvi puta za to čula...ali s obzirom da to u alternativi zovu i točka sreće...lako moguće da je pokvareno...
Bilo kako bilo, možda ću biti pametnija zericu više sutra.
S naglaskom na možda.
...a sad....
"...I'm comin' up so you better get this party started
I'm comin' up so you better get this party started..."
- 10:20 -
petak, 17.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.800
.....At first I was afraid, I was petrified
Kept thinking I could never live without you by my side
But then I spent so many nights thinking how you did me wrong
And I grew strong
And I learned how to get along....
Učim biti sama...
...učim voljeti se...
Ne bih ja, ali izgleda da mi je to jedina opcija da budem voljena pa....ok, ok, voljena od nekog dvonoŠca
....Kad smo se vratile iz posjete tati bacile smo se na posao..
...tetka na roštilj...
a ja na čišćenje i dezinfekciju tatinnog brloga...
Budimo realni...tetka inače tamo pere suđe i kupaonicu i ...njega...no išla sam sve to dezinficirati..
Trajalo je...
Neke stvari sam mu sa prenatrpanog radnog stola odnjela u spajzu (stari komp s monitorom i miljetićem na njemu), očistila sve to, dezinficirala, dezinficirala pod...
U špajzi sam našla nešto zanimljivo...
...šah...
Tajo je nekad volio šah...učio je i brata i mene...
Ja nisam nikad bila materijal za to...osim za brzopotezni...jer ako me protivnik ostavi da čekam....uvijek pogriješim...iznerviram se čekajući...a ako je brzopotezni u điru...eeee, to može!
Izvukla sam ga van ne bih li taju potaknula na malo akcije...zacrtala sam si da mu ga nađem na netu, pa nek igra šah s nekim preko neta...samo nek ne gnije kad dođe doma...
...a znam da bude...
Tajo je naime, izašao iz bolnice jučer poslije podneva.
Jedva je dočekao jer...u bolnici ga ne služe...
...ne skaču oko njega...
...nisu mu na usluzi 24 sata...
Jutros me zvao...
Nismo razgovarali ne od tog dana u bolnici...od dana kasnije...
Dan kasnije, u nedjelju smo se čuli...
I ja sam se svim silama uvjeravala u to da budem mirna jer on je kao bolestan, teško mu je, ja si to ne mogu niti zamisliti i svi ti izgovori koju mu dopuštaju da pljuje i gazi po meni...
...da bi...
par sati nakon tog razgovora koji je protekao ok ja dobila poruku gdje svom silinom gazi po meni...
...
prvo sam izrogačila oči????
WTF????
pa šta je sad ovo?..
..oooo, da, tajo je oduvjek bio sklon pisanju ranije pisama, a sad smsova koji vas ubijaju u pojam i sišu svo veselje iz vas i rade vam da se osjećate kao zadnje govno ...a onda nakon toga plač...jad i nevjerica dok ne dođeš malo sebi i ne skužiš koje je jebeno mučko manipulatorsko đubre...
Tako je bilo i u nedjelju...
Nisam mogla vjerovati svojim očima!!!!
MA KOJI KURAC????
Pa jel on normalan?....
..i tako to...
I onda se nismo čuli do jutros.
"Ma jel se ti to nešto na mene ljutiš?" krenuo je s razgovorom...da bi se na kraju ispostavilo da zove jer je izgubio karticu tekućeg i očito misli da sam mu ju ja uzela ne bih li mu skratila troškove.
Glupo.
Jadno.
Patetično.
Bila sam cool koliko sam u tom trenu mogla.
Jednostavno ne znam...
Ali znam jedno...da jucer nisam bila na yogi...ufffff...
Shvatila sam da mi ta yoga drži glavu van vode, van utapljanja..vani...na životu..
Recimo jučer....28 dan nakon Barcelone...točna kao sat...naravno dobila sam.
nije mi bilo ni do čega.
Jučer sam imala u tom stanju sastanak na poslu koji je trajao pd 9 do pola 2!!!Ooooo, da, nisam pogriješila broj!!!!
Bila sam sva jadna...
..nikakva...
došla sam doma, poigrala se s Einyem i zalegla u krevet na nekih 40tak minuta.
Najiskrenije mislila sam ne ići.
Ustala sam, opet malo igre s Einyem i otišla sam tamo.
Je da se osjećam slomljneo i kao da me netko jahao imam upalu svih mogućih mišića i krećem se k'o rahitična baba...no duh...unatoč svim sranjima nisam slomljena do kraja...
Niej bas da sam nešto čila...no nisam pukla po šavovima k'o kokica što me neizbježno sljeduje uskoro jer..uffff...ali nisam..
...nisam još...
I to najiskrenije mislim da nisam zbog yoge....
A sad vratimo se na početak bloga i pjesmu I will survive....ja cu prezivjeti...
Oooo, da...budem...
Sve nedaće, sva omalovažavanja i sve borbe i nedaće..
Do jednom.
No, srećom, to jedno još nije došlo.
Kad će, ne želim znati, no ono što želim je da u tom trenu imam nekoga čvrsto uz sebe.
Sebe samu.
Želim si to žestoko...jer oslanjati se na bilo koga drugoga na dvije noge...
U mom slučaju promašeni slučaj.
...jebeno promašeni slučaj...
....ali ja ću preživjeti....
- 07:54 -
utorak, 14.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.799
"....volim piti...
...volim piti...
volim piti i LJUBITI...."
Trenutno sam na ovoj "volim piti".
Nije da ne volim ljubiti ali svi znamo kako tu stojim pa....sam počela piti...
Zašto?
Pa...moj put u Bjelovar...
Već sam ranije shvatila da mi je boravak kod taje i tetke puuunnnoooo laksi i privlacniji ako mrknem dvije tri piFe.
I toga se držim "k'o pijan plota" ahahahahahahhaha
A kako je situacija već poduže vremena više nego loša...odlučial sam da se počnem sustavno uništavati cugom.
Ok, nije baš najpametnije sad po ljeti piti jer se znojim k'o život'nja...ali benefiti toga tipa boli me kurac sto jos nisam dobila platu do kraja za 4-ti mjesec, "izljevi očinske ljubavi" preko smsa su mi negdje u primozgu ali me ne diraju više toliko, činjenica da je Zorg na godišnjem i da se nije sjetio uplanirati niti jedno veče mene u plan pa smo se zbog istog posvađali na pas mater, visoka razina hormona koji me jebu u zdrav (buahahahahahaha da zdrav!!!ahahahahaha) mozak...sve to se čini jako sitno.
Sve je to "tu negdje" ali je taaaakkkoooo sićušno jer se suši od alkohola.
Pretpostavljam da mi se suše i jetra i bubrezi od istoga...ali "bi ga sad...pa ne možeš imati sve...ne ja pogotovo!!!
PA o čemu pričamo uopće???
..vratimo se u Bjelovar.....
Nakon burnog putovanja stigli smo po tetku.
Einy se razveselio samo tako.
Ja sam još uvijek bila ljuta na njega pa mi se pokušavao umiliti. Bilo ga je smiješno gledati.
Skakao je oko tetke a onda se u trenu umirio i sa spustenim usicama šuljao meni uz nog...pa opet skok dva tri oko tetke pa vraćanje meni.
Naravno da nisam mogla dugo izdržati duriti se...
Te okice...sa spustenim ušicama...upali baš svaki puta.
Einya smo prošetale, nahranile i ostavile da "čuva kuću" i krenule za Bjelovar.
Usput smo svratile do apoteke, nakupovala sam dezificijenata za dezinficirati tati kuću. Naime, prije nego sam ovaj puta došla do Bjelovara, "malo" sam se informirala o bakteriji koju je zaradio u bolnici i kad sam shvatila da je prenosiva putem ruku i da smo svi mi u opasnosti od iste...podilkanila sam!
Naime MRSA bakterija nije lječiva ljekovima.
Otporna je na sve poznate antibiotike.
Ponekad slabašno reagira na neke no ti vam toliko unište unutrašnjost da...
Ima jedna stvar na koju MRSA reagira a to je češnjak...
Naravno da sam odmah kupila taji uz dezinficijense i probiotike i uloške i podloške i masu drugih pomagala i kapsule sa uljem češnjaka...
još ga je samo trebalo uvjeriti u to...
naime, tajo ne vjeruje ničemu što nije propisano od strane doktora.
Uspjela sam mu uvaliti nelegalno ulje od konoplje prije jedno tri godine i rana na tada samo jednoj nozi mu se skoro zatvorila skroz, no toliko je jamrao kako mu se stalno spava i manta da ga je prestao koristiti....
Toliko o tome...
Zanimalo me da li je sad u ovakvom stanju u kojem je vec mjesecima spreman napokon okrenutio novi list.
Prije bolnice sam svratila do bake u Dom. Baka vec desetak godina leži na stacionarnom dijelu Doma umirovljenika. U većini je slučajeva suvisla. I uvijek se smije kad me vidi.
Uvijek se zezamo. I jako voli "Barni" kolačiće.
Iako tako nepokretnu, bio ju je užitak vidjeti.
A smo svratile do tate...
Tata je...
...mhm...bio u pelenama...
Začudo izgledao je puno smislenije i suvislije nego zadnji puta kad sam ga vidjela kod kuće.
Čim smo ušle počeo je naređivati tetki.
"Daj mi ovo, ne to tu, daj mi ono pomaknu, ma NE nisam rekao tako, onako...."
Jedva je dočekao.
Jer u bolnici nema robova.
Jedva sam mu uspred tih naredbi uspjela objasniti za probiotik i češnjak.
Sjetila sam se što mi je tetka u autu rekla "Ma seko, ja sam njemu narezala pola kile češnjaka u prvom mjesecu i zalila ga rakijom. To mu je rekao jedan čovjek za MRSU. I šta misliš koliko je to puta uzeo?
Dvaput. Ako. Nije mu bilo fino!"
Kipila sam izutra.
Obećao je uzimati ga i onda uzeo jedan.
To je kapsula koju treba zaliti vodom.
Bez mirisa.
Bez okusa.
Baš kao i voda.
A onda je tajo krenuo sa predstavom.
Stavio je kapsulu i zalio ju stidljivim gutljajem vode.
Pa ispljunuo kapsulu.
pa još jedan guc.
Još manji od prvog.
Pa opet "davljenje"
Ja sam poludila!!!
Pa daj, jebo te popij više vode!!!!
A on je krenuo kako mu smeta proteza kako...bla...bla...
Kroz glavu mi je prošla slika kad sam ga tjerala da popije radi probave čašu vode a on ju je doslovce LIZAO i mrštio se na....JEBENU VODU.
tad sam shvatila da ništa od češnjaka...
Ništa od taje...
Koliko mu god puta govorila da si samo on može pomoći, to jednostavno nije dopiralo do njega.
Sjetimo se...tajo je diplomirani ekonomist.
Učen čovjek od 68 godina.
priseban.
...u suzama sam izjurila van...
- 08:56 -
ponedjeljak, 13.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.798
...VIŠE NIŠTA NE ZNAM...
...za razliku od inače kad sva mudrost ovog svijeta teče mojim venama
ne znam niti od kuda početi...ali garantiram jedno..
...ovo će da bidne jedan veriiii konfuzni post...
Ima tomu razloga..jedan od njih je i taj sto od jutra rana teče alkohol mojim venama.
oooo, da...alkohol...
"malo" mi se skupilo...
..pms me drma...to nije uopće poželjno NIKADA...
Ali da me drma...drma me....TRESE me na najžešće...
Kako rekoh...tata je u bolnici pa sam odjurila u subotu ranom zorom do Bjelovara.
Einy ima nekih problema sa dugim vožnjama.
Stalno hiperventilira čim shvati da će se duže voziti.
Probavala sam svašta i razmišljala o svim mogućim i nemogućim varijantama kako mu pomoći.
I dan danas se vozim kad idemo do Bjelovara sa svim otvorenim prozorima jer on toliko dahće da to nije za ljude za slušati.
Mislila sam da ga hvata klaustrofobija jer je u gepeku pa bočno nema prozore..
...nakon sto se povrijedio dopustila sam mu da se vozi na stražnjoj klupi misleći da će to ako ne riješiti bar malo umanjiti njegovo dahtanje...
nije.
i tako u subotu u 6:30 so krenuli iz Zagreba.
Rekla sam "u zoru" jer subotom si obično dopustim malo dužeg spavanja. Ovaj puta sam ustala baš kao i svaki radni dan...5:50.
Kad sam otvorila auto obuzela me hladnoća.
Baš je bilo brrrrrrrr.....
"Nema veze" pomislila sam "bar njemu neće biti vruće pa neće dahtati"...je...a-haaaaa
Vozili smo se PUNIH 10 minuta, nismo stiglai niti izaći iz Zagreba a Einy je izdahtavao svoju dušu na stražnjem sjedištu.
Katastrofa!!!!
Stala sam sa strane na žitnjaku i pustila ga van.
Sekunde čim je izašao van prestao je dahtati kao da se ništa nije desilo.
Ja sam kipila...
...bjesnila...
Sve dok...nisam pukla na dijelove...
Srušila sam se kao kula od karata i počela jecati.
bili su to oni isti neartikulirani glasovi koji su me pratili prošlu jesen kad je bio onaj "događaj" s tetkom i Sedadom i propalim putem u Njemačku...
Jecala sam...
Zavijala...
Pokušavala sam suspregnuti suze dok ne dođem do auta ali mi niej pošlo za rukom..
Einy me šutke slijedio.
Kad smo napokon došli u auto..ja se nisam zaustavljala...
Nisam mogla...
Suze su mi maglile pogled i razmišljala sam je li uopće pametno voziti u ovakvom stanju.
Nije me bilo briga...
Sve mi se posložilo...
Tata...moj vlastiti život...nepostojanje istog...sav jad i bujica toga nečega divljeg ranjenog bujala je iz mene...
Einyevo dahtanje je bilo samo okidač.
Suze su mi grijale obraze i padale mi u krilo.
Opet sam se upitala valja li uopće ovako ići na autoput?
Odgovor je opet bio isti.
BOLI ME KURAC!!!
Samo sam zamolila Boga jednu stvar...ako se sudarim ili sletim ili nešto...samo nek umrem na licu mjesta jer sam sama i NITKO mi nikad ne može pomoći..niti će...
A Einy?
Einy je zalegao i šutio.
Nije bilo dahtanja...
Smirila sam se na nekih pola puta do Bjelovara..nakon nekih pola sata zavijanja..urlikanja i plakanja.
Pogledala sam se u ogledalo i sjetila susjede od prije 20 godina koja bi mi znala reći "Ajoj, pa ti kad plačeš tebi oči budu još samo veće od ovoga koliko su velika! Pa kako je to moguće?"
Tužno sam se nasmijala sama sebi i bacila oko na stražnju klupu.
...Einy je spavao snom pravednika...
- 08:50 -
srijeda, 08.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.797
"...mala nužda jedan a velika dva
pogledom ga sasekoh k'o mačem
izvinite molim, pitao sam ja
kol'ko košta da unutra plačem?
..da unutra plačem?...."
Danas sam kupila jednu knjigu Louise Hay.
Oooo, da...
pretrpani smo njenim afirmacijama i lijepim mislima i po bocama Jane..
...i nekako di god da okreneš glavu Louisa iskače..
Tako je bilo i danas.
Išla sam u tisak mediju po biljege za posao.
Kako sam još uvijek žvakala kad sam došla pred izlog...tako sam si dala vremena da progutam i uspit bacim malo oko na izlog.
...Louisa Hay...
...pola izloga...
nakon sto sam kupila biljege isla sam malo "pronjuskati"
Ono sto me iz izloga privuklo je knjiga "Rad sa zrcalom"
Koliko sam iz sturog opisa pohvatala...radiš sa zrcalom da zavoliš SEBE.
O...da...ja imam problema s tim.
Velikih.
Vučem to od davnina i znam što je uzrok tome, no iako odrasla ženeT'na ne mogu se racionalno oduprijeti jako dobro utabanom putu samookrivljavanja i samoponižavanja kojim gordo kročim jako puno godina svog života.
Ako mene pitate...oduvijek.
Ok, nije sad ovo žalopojka...to je samo čnjenično stanje.
Kako su mi govorili...tako sam se uvjerila u to i tako se odjećam.
Da nisam dovoljno dobra.
I taj žig na čelu nosim stalno.
Nisam dovoljno dobra da naplatim bezobraznu cijenu za projekte koje radim.
Nisam dovoljno dobra da bi neki tip ostao samnom nego se mahom vraćaju bivšima.
Nisam dovoljno dobra da zarađujem onoliko koliko znam.
A možda i ne znam dovoljno?
Nisam dovoljno gipka...
Nisam dovoljno lijepa..
Nisam dovoljno dobra da bih imala vlastitu obitelj..
Nisam čak ni dovoljno dobra da zatrudnim, a kamo li da imam potomstvo...
...
Nisam dovoljno dobra da me roditelji vole...
I tako...ima toga još...
Zato ću se uhvatiti za tu tanašnu nit koja me možda bude pomakla unaprijed.
Nekuda.
U nekom drugom, pozitivnijem smijeru.
Između ostalog naišla sam na neku njenu knjigu gjde kaže da su sve fizičke bolesti rezultat naše ranjene psihe.
Ta je bila skuplja ali sam fotografirala neke koje se tiču tate i jedne koja je moja boljka.
krenimo redom
Bolest.....vjerojatni uzrok...novi misaoni obrazac
DEPRESIJA....Osjećaj da nemamo prava osjećati bijes koji osjećamo. Beznađe.....Sada se uzdižem iznad strahova i ograničenja drugih ljudi. Ja stvaram vlastiti život
DIJABETES...Čežnja za onim što je moglo biti. Velika potreba za kontrolom. Duboka tuga. U životu više nije ostalo niti malo slatkoće...Ovaj je trenutak ispunjen radošću. sad odlučujem da ću danas osjetiti slatkoću
INKOTINENCIJA....Bujica emocija. Dugogodišnje kontroliranje emocija....Voljan sam osjećati. Bezopasno je za mene izražavati svoje emocije. Volim sebe
Mislila sam to poslati taji na mail pa da čita.
Ne odustajem.
Pa bar jednom.Tko zna..možda shvati da je na dnu dna i uhvati se za tračak slamčice...
...i onda mi je tetka poslala sms da je tata ostao u bolnici...
Katastrofa.
Opet su mu se otvorile nove rane na nozi.
U nedjelju sam vidjela kako mu noge izgledaju.
To su batrljci dužine pola njegovih stopala noge 45.
nema prstiju.
Nema pola stopala.
Bojim se da bi moglo doći i do gorih stvari sad kad je opet tamo.
Ali ne želim razmišljati o tome niti prizivati.
Jer tajo ionako nema volje za životom.
Niti malo.
Ubija sebe i sve koji ga okružuju i stupaju u kontakt s njim.
Bilo kako bilo...ne znam...držim fige?---nadam se najboljem?...uf čak se ne mogu ni zavaravati...
Bojim se.
Mogu samo naslutiti kako je njemu....
...no da ne bi blog završio sa rezanjem vena (a kako dobar prelet s teme na temu, tako ja to inače radim...ne dam si da me obuhvati tuga i očaj skroz..pa skrenem) jučer je Einy otvorio sezonu kupanja na Savi...
Jooooojjjjj sreceeeeeee...
Kao prvo, dobio je novu lop'icu jer je jednu ostavio kod mame a drugu kod tate i još sam ga odvela na plivanje.
Njegov užitak me koštao popaljenih potkoljenica od kopriva koje su me ispekleeeeeee..
...uffffff...
moje su visine, a putic uzak...
No...za Einya sve..
..jer ipak...njegov užitak je i moj užitak!
- 17:04 -
nedjelja, 05.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.796
...shef u ovo doba? wtf?...
"Da?" javila sam se misleći ŠTA se to moglo sad desiti da ne može pričekati do jutra..
"Znate, Mala Li" krenuo je "ovdje su ljudi jaaakkkooo zločesti"
"Mhm?" bila je moja reakcija
"Vi možete psa dovesti povremeno ali to nikako ne bi smjelo biti za stalo, jer znate, ustvari ne znate kakvi su ljudi" nastavio je preko drugih iznositi svoje mišljenje u potpunosti različito od onog što je izjavio par sati ranije
"pa nisam ni mislila ja njega dovoditi stalno" u prvi mah sam bila zbunjena. I pozivom. I temom. I "zlim" ljudima "sutra ide na kontrolno previjanje pa možda nakon toga neće imati zavoj" odgovorila sam.
Iskreno.
Naivno.
Nakon završetka razgovora ništa mi nije bilo jasno.
O čemu se radi tu u cijeloj priči uopće?
Znam da je u toj poslovnoj zgradi di smo jedan pas koji dolazi svakodnevno na posao.
Bilo je pobune neke oko toga od vlasnika zgrade u početku, no na kraju se sve stišalo i pas dolazi s vlasnicom svaki dan na posao.
Istina, u jednom sam trenu pomislila kako bi bilo cool kad bi Einy mogao samnom na posao svaki dan, ali kako realno znam da je to jeko veliki zalogaj za prožvakati nisam o tome dalje razmišljala.
Uopće.
Iako sam fanatični vlasnik psa, jer ipak on je moja beba, moje dijete, moj potomak...moje SVE, opet s druge strane ne volim nametati te svoje stavove drugima.
Povrijedi me svako malo odnos nekih mojih frendova koji me poznaju a ustvari kurca ne znaju o meni kad izjave nešto tip "Došao bih k tebi ali kad ti je tamo Einy" ali sad da namećem svog ljubimca na posao i da napravim ultimatum toga tipa "Ili dolazimo nas oboje ili ja ne dolazim na posao" to mi ne pada na pamet.
Niti u ludilu.
Ja stvarno znam i svjesna sam svojih granica i ograničenja.
I to predobro.
Ponekad si ih i sama nabijam i previše.
Kopkao me taj poziv...
Toliko me kopkao da sam se u tri ujutro probudila i više nisam mogla do jutra zaspati.
Malo bih kao usnula i onda se probudila i pogledala na sat. Bilo je petnaestak minuta više nego maločas.
I tako u krug do pola šest kad sam ustala.
"Pa pizda mu mile materine!!!!" siktala sam u sebi misleći na shefa.
Bila sam BIJESNA neispavana, ali nikako ne pospana...
Nakon jutarnje šetnje, popila sam kavu i došla na posao netom prije 7.
Shef se pojavio u 7:20.
"Pa poranili ste? Burna noć?" pokušavao se našaliti kad je ulazio u ured.
Suzdržano sam ga pogledala i odvratila "Ne, isam mogla spavati. Brige me more, između svega i onaj naš nazgovor od sinoć"
"Da?" začuđeno me pogledao sa poluosmjehom na licu.
"Da" odgovorila sam i nastavila "Zar Vi stvarno mislite da s toliko godina nisam provjerila smiju li psi u zgradu, i TKO se to molim Vas lijepo buni i radi probleme? Jeste li tom "nekom" možda napomenuli da Vam izmjeni prozor koji samo da Vam staklo ne padne nekom od radnika na glavu ako je to u njihovoj nadležnosti održavanja zgrade?" držala sam se te njegove klimave priče koja ne pije vodu o "zlim ljudima" ispipavajući koliko će trebati da sam sebe oda.
"Pa ne mogu se ja s njima svađati ja tu mislim biti još puno godina" krenuo se braniti "Zašto im Vi ne kažete za prozor?" pokušavao je prebaciti fokus teme na prozor.
"Šta? JA da stalno rješavam VAŠ prljavi posao? NEMA ŠANSE!" već sam pomalo povisila glas "Inače ZNAM da postoji pas koji ide u zgradu SVAKI DAN uostalom za ovih sam par dana Vas pitala i odobrili ste, ŠTA se sad to odjednom tako jaaaaakkkoooooo desilo?"
Da su u tom trenu pogledi mogli ubijati shefu bi se glava kotrljala tepisonom...
"Znate" zamucao se "ja plaćam režije po članovima koji dolaze na posao. Da pas dolazi na posao on je isto član jer koristi lift"....
...e TU sam ga čekala...nikakvi "zli ljudi" ni prigovori niti išta nego on, njegova zloća i komuniciranje kroz druge...
"Molim?" pogledala sam ga ispod obrva "završili smo tu temu i nećemo o tome više NIKAD razgovarati" odgovorila sam mirno i okrenula mu leđa nakon što je on u istoj sekundi otpuzao u svoj u red.
Zmijurina jedna pokvarena.
Nikad ne kaže ništa direktno čovjeku nego uvijek koristi druge.
NAjgori od vrste.
...kipila sam...
OKO 9 se pojavila kolegica na posao.
Biciklom koji parkira kod jednog praznog radnog stola u uredu.
Svaki dan dok ne pada kiša.
Malo je falilo da pokucam shefu na vrata i priupitam ga plaća li lift za njen bicikl?
Za koleginu ženu koja dolazi unazad 10 dana kod nas u ured raditi jer joj smetaju djeca doma?
Iz mene je sukljalo...na sve strane...ali sam odlučila prigristi.
Zanimljivo, kolegica nije ni upitala gdje je Einy.
Mhmmm......
Ljudi su zli.
Istina. Jesu. Ali ja ću se i dalje iznenađivati sa ovakvim scenama, sa zakulisnim igricama jer nisam takva.
Ne želim polaziti od pretpostavke kako su ljudi zli.
I dalje ću padati, lomiti se jer ću uvijek dati ljudima šansu da me zajebu.
Oni koji će ju iskoristiti i njima ću dati još jednu šansu.
Nakon drugog udarca su za mene MRTVI.
Baš kao i shef.
Trebalo je tri dana da se scooliram i da ga napokon pogledam u oči.
Ljude koje ne mogu organski podnjeti a još nisam u "zenu" ne gledam u oči.
Jer mi se gade.
ne volim tu prazninu koja se skriva iza njihovih očiju.
Prazninu gdje bi trebala duša biti...
Srećom sam baš taj dan otišla na yogu po prvi puta. I kad sam izašla van nakon vježbanja, osjećala sam se tako lako...
Tako prazno...
...tako spokojno...
- 09:50 -
srijeda, 01.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.795
...sve me boli...
Lijepa je to bol...
Ma ne, nisam se bacila u mazohiste, ja to jesam samim svojim postojanjem buahahahahahahahahahahaha, ok ova j ebila dobra na moj račun
Nije to...bila sam nako jako dugo vremena nakanjivanja na satu joge.
Mmmmmm..kako finooo boliiiiii
Davnih sam dana odlučila "pokrenuti se" ali nikako to provesti u djelo.
Malo sam trčala, pa mi je oteklo koljeno pa sam stala s tim, pa menga, pa Einyeva ozljeda pa...
Uglavnom uvijek nađem neki dobar izgovor. Ok, sad koliko je dobar "o tom po tom" ali istina je da sam izgovora imala masu.
Evo sad sam upravo provjerila mail...ovu Ponudu dana za jogu u mom kvartu sam platila 12.04!!!!
Da, očito je to bila jedna od onih okorođendanskih odluka o dovođenju sebe u red...
Dakle...dugo mi je trebalo da odem.
No sad kad sam jednom otišla i onaj osjećaj nakon...ne dam da to ode.
Nikako.
Nikamo.
Jučer je dan bio za upucati se..naravno nakon sto pobiješ sve oko sebe.
Šefa prvenstveno.
nisam nikad pričala o sHefu ili jesam?
Ne znam..ali vrijeme je, jer me DEFINITIVNO toliko živcira da ću iskočiti iz kože!!!!!
Shef je tip od 65 godina.
Ne bi se reklo jer osim bicikliranja "radi" na sebi.
Nedavno je bio na faceliftu!
To je jedan koštunjavi, tihogovoreći tip koji se nikada nikome ne zamjera.
Kako?
Pa to je diiiivvvvnnnooo, zar ne?
ma to je goli KURAC!
Ne zamjera se nikad nikome zato što uvijek koristi nekog "trećeg" tko ga tišti, tko zahtjeva, tko ne da...Nikad on..uvijek drugi!
Znate one priče za malu djecu "Dajte Mala Li to napravite što prije (recimo četvrtak u 3 sata je) sutra u 10 sati dolazi investitor već opita sta je s tim, da mi nista ne radimo da bla..bla..."
I naravno, ja nasjednem, ostanem taj dan do 6, sutra dođem u 7 i...
...i ne pojavi se niti investitor niti shef cijeli jebeni petak u uredu 
Dešavalo se to počesto ali jučer mi je stvarno pukao film.
Na najžešće!
Kako je Einy posjekao nogicu tako je išao par dana samnom na posao.
Da ga imam na oku.
Da ne trga zavoj i ne liže ranu.
Umjesto da sam uzela slobodno ili godišnji ili šta već znam, ja sam njega vukla sa sobom.
Čak i za svetac prošli tjedan jer sam trebala odraditi još jedan dan Barcelone.
Je da mi je shef rekao "Ma ne morateeeeee, budemo to slobodni dan ili godišnji ili već ćemo nešto dogovoriti" i iako u uredu niti malo ne vlada da politika nema te jedan dan pa svratis u subotu da to odradiš, ja sam drugačija. ne ostajem nikome dužna, treba biti fer...
Jučer je bio zadnji dan Einyevog zavojevanja. Znači bio je samnom na poslu malo u srijedu, u četvrtak kad nije bilo nikoga osim shefa, u petak kad smo bili samo kolega i ja na poslu a sve firme oko nas su imale spojeno i u cijeli ponedjeljak.
Ponedjeljak je Einyu bio najnaporniji.
Naime kako su svi radili, i mi (nas 4-ero uključivo shefa) i njih trojica iz firme do koji prolaze kroz našu firmu, Einy je svako malo prilikom odlaska/dolaska nas 7-ero ustati, doshepati do igračkice plisanog konja iz Ikee i pozdraviti toga tko prolazi.
Bilo je to smiješno za gledati, ali je definitivno mamilo osmjeh na lice svima.
Kako sam znala da u utorak ujutro shef ima sastanak, pitala sam ga za vrijeme kad je sastanak da Einy ne bude u to vrijeme u uredu.
"Sastanak je u 9" odgovorio je "ma neeeee, nema problema neka njega" nastavio je.
U pola 9 to veče mi je zazvonio telefon.
Shef.....
- 08:56 -
