srijeda, 08.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.797
"...mala nužda jedan a velika dva
pogledom ga sasekoh k'o mačem
izvinite molim, pitao sam ja
kol'ko košta da unutra plačem?
..da unutra plačem?...."
Danas sam kupila jednu knjigu Louise Hay.
Oooo, da...
pretrpani smo njenim afirmacijama i lijepim mislima i po bocama Jane..
...i nekako di god da okreneš glavu Louisa iskače..
Tako je bilo i danas.
Išla sam u tisak mediju po biljege za posao.
Kako sam još uvijek žvakala kad sam došla pred izlog...tako sam si dala vremena da progutam i uspit bacim malo oko na izlog.
...Louisa Hay...
...pola izloga...
nakon sto sam kupila biljege isla sam malo "pronjuskati"
Ono sto me iz izloga privuklo je knjiga "Rad sa zrcalom"
Koliko sam iz sturog opisa pohvatala...radiš sa zrcalom da zavoliš SEBE.
O...da...ja imam problema s tim.
Velikih.
Vučem to od davnina i znam što je uzrok tome, no iako odrasla ženeT'na ne mogu se racionalno oduprijeti jako dobro utabanom putu samookrivljavanja i samoponižavanja kojim gordo kročim jako puno godina svog života.
Ako mene pitate...oduvijek.
Ok, nije sad ovo žalopojka...to je samo čnjenično stanje.
Kako su mi govorili...tako sam se uvjerila u to i tako se odjećam.
Da nisam dovoljno dobra.
I taj žig na čelu nosim stalno.
Nisam dovoljno dobra da naplatim bezobraznu cijenu za projekte koje radim.
Nisam dovoljno dobra da bi neki tip ostao samnom nego se mahom vraćaju bivšima.
Nisam dovoljno dobra da zarađujem onoliko koliko znam.
A možda i ne znam dovoljno?
Nisam dovoljno gipka...
Nisam dovoljno lijepa..
Nisam dovoljno dobra da bih imala vlastitu obitelj..
Nisam čak ni dovoljno dobra da zatrudnim, a kamo li da imam potomstvo...
...
Nisam dovoljno dobra da me roditelji vole...
I tako...ima toga još...
Zato ću se uhvatiti za tu tanašnu nit koja me možda bude pomakla unaprijed.
Nekuda.
U nekom drugom, pozitivnijem smijeru.
Između ostalog naišla sam na neku njenu knjigu gjde kaže da su sve fizičke bolesti rezultat naše ranjene psihe.
Ta je bila skuplja ali sam fotografirala neke koje se tiču tate i jedne koja je moja boljka.
krenimo redom
Bolest.....vjerojatni uzrok...novi misaoni obrazac
DEPRESIJA....Osjećaj da nemamo prava osjećati bijes koji osjećamo. Beznađe.....Sada se uzdižem iznad strahova i ograničenja drugih ljudi. Ja stvaram vlastiti život
DIJABETES...Čežnja za onim što je moglo biti. Velika potreba za kontrolom. Duboka tuga. U životu više nije ostalo niti malo slatkoće...Ovaj je trenutak ispunjen radošću. sad odlučujem da ću danas osjetiti slatkoću
INKOTINENCIJA....Bujica emocija. Dugogodišnje kontroliranje emocija....Voljan sam osjećati. Bezopasno je za mene izražavati svoje emocije. Volim sebe
Mislila sam to poslati taji na mail pa da čita.
Ne odustajem.
Pa bar jednom.Tko zna..možda shvati da je na dnu dna i uhvati se za tračak slamčice...
...i onda mi je tetka poslala sms da je tata ostao u bolnici...
Katastrofa.
Opet su mu se otvorile nove rane na nozi.
U nedjelju sam vidjela kako mu noge izgledaju.
To su batrljci dužine pola njegovih stopala noge 45.
nema prstiju.
Nema pola stopala.
Bojim se da bi moglo doći i do gorih stvari sad kad je opet tamo.
Ali ne želim razmišljati o tome niti prizivati.
Jer tajo ionako nema volje za životom.
Niti malo.
Ubija sebe i sve koji ga okružuju i stupaju u kontakt s njim.
Bilo kako bilo...ne znam...držim fige?---nadam se najboljem?...uf čak se ne mogu ni zavaravati...
Bojim se.
Mogu samo naslutiti kako je njemu....
...no da ne bi blog završio sa rezanjem vena (a kako dobar prelet s teme na temu, tako ja to inače radim...ne dam si da me obuhvati tuga i očaj skroz..pa skrenem) jučer je Einy otvorio sezonu kupanja na Savi...
Jooooojjjjj sreceeeeeee...
Kao prvo, dobio je novu lop'icu jer je jednu ostavio kod mame a drugu kod tate i još sam ga odvela na plivanje.
Njegov užitak me koštao popaljenih potkoljenica od kopriva koje su me ispekleeeeeee..
...uffffff...
moje su visine, a putic uzak...
No...za Einya sve..
..jer ipak...njegov užitak je i moj užitak!
- 17:04 -
