ponedjeljak, 31.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.966
...opet su mi "oni dani"..
Ne, ne mislim na mengulju...nego oni dani, da ne kažem festival depresije...
Na godišnjem sam i depresivna...pa di to ima???
Kod mene!
Ali vratimo se korak dva unazad do "udava" iz prošlog broja...
Mobitel sam vratila Jayu u ruke što sam najskuliranije mogla.
Mislim da sam to obavila, baš ono..onako kako treba...bez kapanja sline sa očnjaka ili drhtanja ruke..
Ne'š ti velike qrčine...pa to ja vidim svaki dan...
Najiskrenije, nije mi bilo svejedno...
Žderali su me oni plodni dani koji su baš bili u opticaju.
Moje tijelo je vrištalo iznutra "ja bih se parilooooo, ja bi se razmnožavaloooo"...
...čula sam ga, no odjebala sam ga u skokovima kao i obično..
Pogledala sam Jaya ravno u oči i najravnodušnijim glasom kojeg sam u tom trenu mogla iščupati iz sebe sam rekla "Opa, pa blago tim tvojim komadima"
On se samo šeretski nasmijao. "Tu sam da služim ženama, svima koje su u nevolji"
Namignuo mi je.
"Hvala, hvala, ali naše prijateljstvo ne bih mijenjala za sve takve alatke ovog svijeta. Ježi ga, imaš tu manu da si mi frend."
"Ma znam, vi žene drugačije razmišljate od nas muških, ali eto, da znaš, ako zatreba pomoći prijateljici, tu sam"
Brzo sam okrenula temu na neke druge stvari iako je njegov udav "visio" u zraku..
Ne samo taj dan...
S jedne strane sam bila tipično žensko i govorila si "znači i njemu sam ja materijal "samo za sex" pa kad ću skinuto sa sebe tu naljepnicu više? i od kuda mu pravo uopće pitati me tako nešto uopće"i osjećala sam se jadno...s druge sam strane vagala samu sebe i govorila si "Glupačo, nude ti se svako malo, pa šta onda što hoće samo sex, zar ne bi i tebi dobro došlo toga malo?
Uostalom di ti je Zorg? Ma koga ti to uopće ČEKAŠ? I DO KADA???"
No, čovjek se ne mijenja....
Koliko god evoluirao i koliko god "učio" tijekom svog postojanja...on ostaje isti u onoj suštini sebe.
Tako sam i ja.
Iako mi je tijelo obilato odreagiralo taj dan na samu pomisao spajanja s tim..mhm...um je carovao.
Kao i uvijek.
Ne znam baš koliko je to dobro, no...moj um uvijek pobjeđuje...
Umrijet ću sa stavom i suha k'o 15 buradi baruta
- 12:34 -
nedjelja, 23.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.965
"....Poslušaj zato savet što ce ti čiča dati:
kad imaš mladog petla, ne daj mu da se pati.
Pusti ga neka leti, neka ga koke vide.
Posle će biti kasno, i petlu vreme ide..."
Naletila sam na Balasevica...
Nesto kad slusam tekstove ranijih generacija uvijek se pitam u koje je tri pizde materine ili vise njih po izboru, otisao...
Koji su to bili tekstovi pjesama koje su to bile PRICE...a sad...isto kao i sa muskarcima i svijetom koji nas okruzuju...
Sve je to nekako izopaceno, izokrenuto..ti muski sve vise i vise feminizirani tipovi...
Grezulj zesci...
Povremeno, tu i tamo iz te pomno naslagane feminizirane hrpetinetine tipova iskoci pokoji..mhm. kromanjonac?
Da,da...nikad zadovoljna 
Ljude srećem u poslu.
S nekima od njih ostanem u kontaktu.
Takva je situacija sa Jayem.
Jay(43) oženjen, otac troje ili četvero djece sad nisam ziher, uspješan u poslu koji vodi s bratom u tatinoj firmi.Načitan. Inteligentan. Širi vidike redovito. Ima sam svoj ogroman vrt u kom se "liječi". Kromanjonac
Kako nakon onog nabrojanog prije na kraju priče kromanjonac?
Mhm...da...
Godišnje 3-4 puta se Jay i ja nađemo na kavi/čaju/pivu...nečemu.
Uvijek je tu priča u igri.
Imamo duboke analize naših života, kako ih popraviti, istjerati na pravi put, zalječiti rane iz djetinjstva koje krvare svako malo...
Mic po mic, počela sam se Jayu i povjeravati.
Naime uvijek me ispituje o tipovima.
Kakva sam u tom polju i to a ja, lajava kakva jesam, iskreno kažem šta je i gdje je i kako.
Našli smo se jučer na kavi.
Kako sam na godišnjem od četvrtka (da, čudna priča koju ću kasnije završiti) napokon sam otišla do fotokopiraonice gdje kupujem registratore, papire uključujući i onaj wc papir.
Kopiraonica je u dijelu grada u čijoj je Jay blizini.
Nazvala sam.
Javio mi se vedar kao i uvijek "Pa od kuda ti? Ovo je stvarno pravo lijepo iznenađenje!" uskliknuo je.
"Čuj, smetam li, je li ti gužva ili smiješ izaći van na kratku kavicu?" upitala sam.
"Gužva je" odvratio je "ali ti znaš da si ja sam određujem vrijeme, gdje si?"
Za nekih 7 minuta smo skupa sjedili na terasi puba gdje se uglavnom nalazimo.
Pitao me kako sam i ja sam krenula sa pričom.
kako se nismo čuli a niti vidjeli duže vremena, ispričala sam mu kratku verziju storije sa tatom, rezanjem noge, oporavku, njegovom nedavnom posjetu Zagrebu i tako to...
Ono što mi je očito glavna preokupacija u životu.
"A drugo? Gdje ćeš na more?" prekinuo me i puknuo kad sam mu objasnila da neću nigdje.
"Pa tebe bi trebalo dobro istreskati i politi te kiblom ledene vode da dođeš sebi!" podviknuo je "daj prestani živjeti tuđe živote i kreni se brinuti za sebe! ŽIVI ŽIVOT!!!
Prestani se brinuti za tatu, on je punoljetan zna se brinuti sam za sebe!"
"Ali ako neću ja, tko će?" uzmucala sam se
"NITKO! Upravo tako!" već je bio ljutit "rekao sam ti SAM ĆE SE BRINUTI ZA SEBE! Ti živi svoj život!"
Ja sam brzo okrenula priču na posao pokazavši mu 3D zgrade koju sam projektirala.
"Vidiš ima i nešto drugo!" ushićeno sam i ponosno mu pokazivala svoje "čedo"
"A dečki?" upitao je.
"ne bavim se tim poslom više" odvratila sam "ne da mi se zamara me sve to" odvratila sam ispod glasa.
Lagala sam.
Bila sam na vrhuncu plodnih dana i jednostavno sam ŽUDILA za muškarcem.
Ne moj mozak, da se razumijemo, ali tijelo je VRIŠTALO za istim.
Tijelo se vođeno hormonalnom jurišnicom htjelo pariti pod svaku cijenu!
Iskreno nije me već duže vremena uhvatila takva hormonalna opsjednutost da sam ja, inače slijepa na muškarce, krenula primjećivati tipove na terasi...na ulici...u trgovini...
"A sex?" nije se dao smesti.
"Ništa. Sporadično. Nije spomena vrijedno."
"Pa kako izdržavaš? Znam da si ti sexualni tip baš kao i ja" odvratio je
"Ubijam si želju" odgovorila sam.
To je bila istina. E sad, koliko sam uspješna u tome bila, to je drugi par opanaka.
Nastavila sam "Ja se ponašam po ooj staroj ...umislila sam si da je sapun pa da će se istrošiti pa ne dam"
U to smo se grohotom oboje u glas nasmijali..
"A nije ti to dobro. Ja znam dok sam se ubijao da nisam bio normalan. Jesam stišao nagon i radio svakojake stvari da pokušam zamijeniti tu žeđ ali jednostavno nisam bio sretan.
Čekaj malo, a šta je s onim programerom tvojim?" upitao je misleći na Zorga
Tužno sam uzdahnula misleći na Zorga i njegova obećanja dana prije sad već mjesec dana nakon 5-minutnog vođenja ljubavi kako će sad morati pod hitno naći vremena za jedno duuugggoooooo vođenje ljubavi.
Obećanja i proče koje su me izluđivale...
Zorg koji je na 15 minuta vožnje autom od mene, ponašao se kao da je u najmanju ruku na drugom kontinentu.
No da, to bi meni osobno trebalo puno toga reći no...mhm...da...
"On nikako da nađe vremena" odvratila sam.
"Dobro zašto ga čekaš?" upitao me, s pravom.
"S njim vodim ljubav, na žalost ne mogu se sexati uokolo nego mi treba taj osjećaj neki uz to sve"
"joj znam vi ste žene zakinute iu tom pogledu slobodnog sexa. Kažeš vodite ljubav? Mhm. Ok. Jel bar dobro opremljen?" zadnje je pitanje postavio vragolasto se smijureći.
Nisam znala da padam u zamku pa sam odgovorila
"Dovoljno...mogao bi mu malo veći fi biti ali sve u svemu odgovaramo si kao ruka i rukavica" počela sam se meškoljiti pomišljajući da Zorga i sebe i ljubavnom klinču.
Jay je posegnuo za mobitelom i rekoa "Kako misliš malo fi, koliki? Ovako nešto?"
Uzela sam mobitel u ruku i imala sam što vidjeti...
Sa fotke me gledala neman...debela velika neman.
Pokušavala sam biti što smirenija sam mogla biti i vratila mob nazad "Čiji ti je to udav?" pitala sam
"Moj" odgovorio je mrtav hladan...
- 12:34 -
petak, 21.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.964
"....nobody said it was easy....."
...al nitko nije rekao niti da će biti taaakkkoooo teškooooooo...
Sjedim na radnom mjestu...
...u svom uredu...
Kako to? radni je dan, radno vrijeme a ne sjedim tamo gdje sam prijavljena na puno radno vrijeme?
Paaaaaaa........
Prije neka tri tjedna, shef je tražio mene i kolegicu da odemo ranije na godisnji.
"Ako odete sad Mala LI" rekao mi je shef jedno jutro "možete biti na godišnjem tri tjedna."
Čudno mi je to bilo ...tri tjedna godišnji...PRVI PUTA u mojih 45 godina postojanja i ni sama ne znam koliko radnog iskustva...
"Daaaa?" upitala sam začuđeno.
"Ma da, odvratio je i nastavio" može se desiti da nam krene neki od tih većih projekata skoro pa Vas ne bih htio vraćati sa godišnjeg...."
Mhm...promrmljala sam u sebi i nastavila na glas "Ne znam kako će to kolegici odgovarati, nešto je pominjala da bi išla kasnije od onog globalno dogovoaranog 1-15.08." rekla sam, zahvalila se i otišla.
Kolegica mi je dan ranije pominjala datum početka njenog godišnjeg oko 07.08. iako smo dogovarali načelno vrijeme godišnjeg 1-15.08.
KAko ja ne odlučujem o tome nije me bilo briga iako nas je shef molio da uzmemo godišnji u isto vrijeme. No...neki ljudi imaju planove..
Za razliku od mene koja ih NIKAKO nemam u zadnje vrijeme
No, ne dam se...
Ove mi je godine svjesna odluka da ne idem na more onako kao prosle godine..
Nemam di Einya ostaviti a ne da mi se sad isprobavati nove hotele(BOKSOVE) za čuvanje kućnih ljubimaca a i žao mi ga je.
Znam da je to na moju štetu, ali eto, šta ćeš...
No uglavnom, pojavila se kolegica i ja sam joj krajnje tupavo i naivno prenjela sto je shef rekao...
Ne neeeee to raditiiiiiiiii Mala Liiiiiiii, pec-peeeeeccccc...
Njena je prva reakcija bila užas i nevjerica a druga "Ma neću se nervirati ovo je ionako iz druge ruke pa nema težinu"
WWWWWWWHHHHHHHHHAAAAAAAATTTTTTTTTTT??????????
Ja sam to izmislila?
Da nju izbacim iz takta?
Iz neke zlobe, neskrivenog zločinačkog zadovoljstva?????
Tog je dana bila tiha misa cijeli dan.
Ja sam isto popizdila i zaklela se da NIKAD joj više ništa neću reći što mi šef kaže...bit ću mumificirana sfinga kao i ona sama i šutiti.
Mhm...
Svi koji me imalo poznaju znaju da to nije moguće, ali eto tog dana sam se klela u isto.
BAš me bila povrijedila. Žestoko.
Da, da, znam, znam...s njom samo radim, ne bih se trebala zbližavati...bla...ser...kenj...truć...
No da, nisam takva...
PA eto...patim
Pod kraj je radnog vremena shef doklipsao u ured i ona je potegla to pitanje.
Da stvar bude veća on uopće nije inzistirao na onome što je meni rekao ujutro.
No da...
Kolegica je odabrala termin od 7.8. i nije htjela odstupiti od istog niti makac.
Ja, sva povrijeđena i jadna od njene napomene tog dana i tihe mise u uredu sam odabrala taj tjedan prije dogovorenog termina (1-15.08) zato da ju ne vidim cijeli mjesec.
Takvo je bilo raspoloženje tog dana.
Taj je dogovor vrijedio sve do ovog utorka prije tri dana....
- 12:04 -
četvrtak, 13.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.963
"Ja to ne mogu vjerovati"
rekao je na glas procjenitelj štete u Eurohercu, stariji gospodin porijeklom iz Hercegovine dok smo stajali pored mog auta.
Nastavio je "Vidi koliko je široka cesta a on ide ravno na rubnjak! Ne mogu vjerovati!!"
Naime, stajali smo u procjenilištu pored mog auta.
Zamolio je "malog" da se vrati automobilom u rikverc do mog auta da približimo situaciju "sudara" njegovom fotoaparatu.
Uto se začulo struganje gume i skupocjene felge o rubnjak.
Nas smo se oboje derali iz sveg glasa i mahali rukama.
Mhm....
Na prijavi štete smo oboje trebali nacrtati situaciju koja je bila prilikom sudara.
Ja sam naravno problemu pristupila arhitektonski i nacrtala more automobila, pune 4 trake , smjer skretanja, sudara i ostalo dok je "mali" nacrtao dva auta na pustopoljini križanja i napisao da sam ga zbog nedovoljnog razmaka naguzila, pardon, udarila ga u stražnji dio.
U mom "testu" prijave štete bilo je za napisati koliko sam ja kriva a koliko on.
Iako znam da sam zakonski ja 100% kriva čim sam ja automobil iza, napisala sam da sam ja kriva 55, a on 45% na što je žena na šalteru poludila.
"Kako on može biti kriv?" siktala je...napominjem sam da smo bili u MOM osiguravajućem društvu "pa Vi ste ga udarili zbog nedovoljnog razmaka"
"Ajde sam ponovo pogledajte onu skicu moju kojoj ste se smijali. KOLIKI RAZMAK TREBA BITI KAD KOLONA KREĆE??" upitala sam ju podigavši obrvu i nastavila mirnim glasom "Ne, nismo bili nas dvoje sami na cesti pa da je on zakočio jer je skretao a ja ga nabila zguza u velikoj brzini jer nisam imala dovoljan razmak. Automobil ispred njega je zakočio, on je doslovce skočio na kočnicu i ja sam ga u kočenju dodirnula. Da nije skočio na kočnicu nego zakočio normalno, ne bih. Uostalom i sam je rekao da ga je situaciju sjebao automobil ispred njega, no to nije napisao. Meni je jasno da sam ja zakonski kriva čim sam iza njega, no, tu piše da napišem svoje mišljenje pa sam ga napisala. Ako Vi mislite da trebam napisati drugačije, recite mi, samo me nemojte uvjeravati u neke stvari koje se tiču situacije u kojoj NISTE bili prisutni"
Malo je reći da sam bila živčana...
Često mi se to dešava, ha?
Ma, u mojoj se glavi vrtilo "Ovdje sam već 50 minuta, znači trebam biti na poslu sat vremena duže, to će mi skratiti vrijeme između posla i boksa..."
Da, moj mozak ima vlastiti život, uvijek je par koraka ispred...nekad ga uspijem zauzdati da se vrati u sadašnje vrijeme, a u poprilično slučajeva NE uspijevam
No, trudim se...i nadam...
A i vrapci na grani već znaju tko je i kakva je Nada
....
"Još nazad, još nazad" vikao je na "malog" procjenitelj a "mali" je ugasio motor automobila "pa kog je vraga sad stao tako daleko?" pogledao me u nevjerici.
Kad su se vrata otvorila rekla sam "malom" :"Ne boj, se, trebaš još malo auto unazad da može pofotkati situaciju u kojoj smo bili"
Poslušno je klimnuo glavom i upalio auto.
Nakon što je poslikao, procjenitelj mi je rekao "Vi možete ići"
...i tako sam, pozdravivši se sa obojicom...otišla..
- 12:26 -
srijeda, 12.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.962
"...Everybody get up it's time to slam now
We got a real jam goin' down
Welcome to the Space Jam
Here's your chance do your dance at the Space Jam
Alright
Come on and slam and welcome to the jam
Come on and slam if you want to jam..."
Je, imamo "jam" ovdje...
Svaki dan neki rush...
Juri na posao...
Juri za vrijeme pauze do Einya i pusti ga piškiti..
Juri nazad na posao...
Juri s posla tati u Božidarevićevu ili juri u trgovinu pa doma..
Juri baciti lopticu čim dođeš doma..
Juri brzo nazad treba skuhati...
Juri brzo ubiti oko (ako si sretan taj dan naravno)...i brzo zaspi jer imap samo 25 min za spavanje...(je, da, uspjela sam odspavati i u točno 21 minutu..i sanjati)
Brzo jedi...
Juri u šetnju da stigneš odjuriti na boks...
Juri doma...
Nekako mislim...jbt ja fakat stvarno STALNO jurim...
Da bih sve stigla i da bi to bila jurnjava treba stiskati GAS...
Za prebrzu sam se vožnju već pohvalila...
Jučer sam poljubila nekog klinca sisačkih registracija straga.
Najnježnije što sam mogla.
Bilo je to u pet popodne...vraćala sam se iz posjete tati i bila poprilično blizu kuće...još samo jedan semafor.
Naime upalilo se zeleno na semaforu i NAPOKON smo krenuli....
Bila sam u koloni.
Već prije stajanja na semaforu sam obratila pažnju na golf ispred mene sisačkih registracija.
Malo krene pa malo stane, pa se malo vuče pa neodlučno kreće. Za popizditi..
Uglavnom..upalilo se zeleno...
Kolona je krenula...
Golf ispred mene isto...sa zadrškom....
A onda je zakočio auto ispred njega i on je nagazio na kočnicu punom snagom i ja sam ga...logično...
...poljubila...
Izašli smo van oboje i zaustavili promet.
Da bi vidjeli oštećenja morali smo se dooobrrraaannoooooooo zagledavati i on i ja.
Jebački.
Ali on je plakao kako sam mu napravila štetu i nije se dao.
Pa je bilo hoćemo zvati policiju? Ovo je bilo moje.
Onda je tražio novce.
1000 kuna
Ponudila sam mu 200,00 i ni lipe više
Tražio je 300 (koji skok sa 1000)
"Daj me nemoj zezati" rekla sam mu pa to s onim kistom koji u autu imaš te tri točkice pofarbaš.
No, bio je uporan jer sam oštetila njegovo zlato...
Ma ok, razumijem ga i ja sam sa 28 bila osjetljiva na auto, ali za TAKVU ŠTETU bih prešla rukom po braniku i rekla tom tko me udario "Plati kavu"
No da, to sam ja...
Popunili smo europsko izvješće o nesreći i rastali se.
Ja sam mislila ode u Sisak...kad ono...kad sam se vratila navečer iz šetnje dva propuštena poziva...
"Mali"
Uplašenim glasom je zahtjevao da se nađemo sutra i skupa odemo do osiguravajuće tvrtke....
Bilo je pola 9 navečer...
Ja sam stavrno POPIZDILA!!!!
Nekako do tog trena nisam pridavala važnosti tom malenom "incidentu" toga dana...samo sam prešla preko njega...
Ali nakon njegova dva propuštena poziva i zamolbe da idem sutra s njim zajedno do osiguravajućeg društva, to je sve nekako postalo stvarno i nepotrebno bolno...gnjavatorski bolno i ja sam postala svjesna tog ako to stvarno možemo nazvati sudara.
U tom trenu je moj mozak pobijedio pridavajući tome nazivnik još jedne loše stvari koja mi se desila...
I ja sam nekako, kao posljedica tog saznanja jednostavno klonula...
Mhm...da...hoće to...
- 07:29 -
ponedjeljak, 10.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.961
..prošla su dva tjedna...
Drvo i dalje stoji.
Nakošeno do balčaka, ali stoji.
Čeka.
Godota.
Kao i mi svi.
Svi iz zgrade parkiramo kako gdje svugdje...
Na oglasnoj je ploči osvanula ponuda za rušenje drveta skupa sa čupanjem korjena.
Čista sitnica...nekih tričavih 4500,00 kuna...
Ja sam se susjedi u međuvremenu ispričala na izderavanju.
Nekako mi se to činila puno bolja opcija nego izbjegavati njene korake po stubištu.
A i nije bilo u redu da se derem...
Da kažem, da, ali da se derem...mhm..
No da, kad se sjetim u kom sam stanju uma bila, dobro da sam se samo derala
Bliži se godišnji...
Ovaj ću puta po prvi puta u svojoj radnoj povijesti biti puna tri tjedna na godišnjem!!!!!!
Mašala!!!
Do mora sam si obećala stići pa bar na sat dva...
bolje išta nego ništa jel da?
Imam raznorazne kombinacije...bi li išla autom (preskupo) ili busom (predugi put, a i Einy bi mi bio predugo sam), važem, režem, pretačem iz šupljeg u prazno.
Trenutno samo i isključivo JESAM.
Ne mozgam...samo bivam...
Tata je i dalje tu pa sam redovito s njim 4 dana u tjednu.
Iako se u većini slučajeva ne slažemo uopće, nekako mi je milo pri srcu što provodio vrijeme skupa.
Žderu me naravno i svakojake misli usput, no da, ne dam im...
Treniram....iz dana u dan...
mIC PO MIC...
Vani su vrućine koje mozak pretvaraju u žvaku kako pjesma kaže..i najiskrenije...jedva čekam taj godišnji!!!!
- 12:09 -
nedjelja, 09.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.960
...sjedim u javnoj praonici vesa...
Einyeve dekice, a sto drugo...
Nedjelja je....
Gotovo je...
Otisao vikend u nepovrat...
Danas sam gledala neki dokumentarac zanimljiv...tip je trazio srecu.
U potrazi je pohodio propovjednike svih vjera, psihologe...psihoanaliticare.. pisce best sellera...vraceve
Sukus svega je bio jedan lik koji je mjesecima po cijele dane sjedio na klupi u parkovima Londona i samo bio.
Samo bio SADA.
On mu je dao najvrijedniji savjet/ucenje.
Treba uzivati u ovom trenu.
Sada.
Utisati mozak kad krene bacati svakojake misli.
Odbiti ih.
Samo BITI i zivjeti.
Jer sa sigurnoscu znas samo o danas. O SAD.
Nemas pojma hoce li uopce biti sutra.
Zato...treba BITI u pravom smislu te rijeci.
Ne umarati se s tim sta ce biti ili sta je bilo...
Najiskrenije, jest da lagano, ali i ja sam pocela prihvacati tu maksimu.
Tu, i sada...uz umirujuc zvuk centrifuge....bez misli...
- 13:47 -
četvrtak, 06.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.959
...saga o drvetu se nastavlja...
Borim se između osjećaja krivnje jer pokušavam ubiti drvo pa bar u mislima i svojih prava na normalan zivot u stanu koji sam krvlju otplatila i na svom parkingu koji je sastavni dio stana.
To sam se veče malo primirila šećerom...
No sutradan sam se ustala sa košmarom u glavi.
Jednostavno NISAM MOGLA PUSTITI.
Jedan od mojih konstantnih problema jedna jako loša navika, karakteristika, značajka, nazovimo to kako god, koje se pokušavam riještit ali mi i ne ide baš.
Kad je neki problem, neka gadna stvar...ja to vrtim i vrtim po glavi, prežvakujem pa opet vrtim i vrtim...
Ima li neke koristi od toga?
Pa i ne baš, osim ako mi je cilj osjećati se loše...a to si ne želim, bar ne svjesno...no da, i dalje me to mučilo...
Taj sam dan otišla opet do pošte...
Dobila sam još jednu preporuku.
Kako mi je u toku prikupljanje dokumentacije za jedan projekt na kome radim već mjesecima za svoju firmu (pominjala sam), mislila sam da je preporuka vezana uz taj predmet...
Kad ono...
"Netko je prebrzo vozio" rekao je djelatnik na šalteru pošte predavajući mi svijetlo plavu omotnicu, sa širokim osmjehom na licu.
Pogledala sam ga upitno podižući obrvu.
Nije mi bilo jasno.
Niti svijetlo plava koverta niti jebeno cerenje na njegovom licu.
"A da?" odvratila sam pogledavši ga ispod podignute obrve.
Osmjeh mu je odlepršao s face.
Kad sam izašla van i otvorila omotnicu imala sam što i vidjeti...nekada u drugom mjesecu sam prebrzo vozila i snimili su me...uspjela sam krajičkom oka dohvatiti i cifru 1000,00 kuna...
Imala sam osjećaj da se sve nekako počelo strovaljivati na mene..kao da se lavina loših stvari stručila se na mene i ja ne mogu disati...
Porezna 2000,00, jebeno drvo...prebrza vožnja....
Onaj se košmar u glavi još pojačavao...
Pritiskao mi glavu sa svih strana i osjećala sam se ovaj puta doslovce kao da mi je glava tempirana bomba koja če svakog trena eksplodirati...
Bila sam u pravu...erupcija saaaammmooooo što nije!
Vratila sam se kući a u glavi mi je bubnjalo i dalje.
Pokušavajući se smiriti, izvela sam Einya u šetnju. Mislila sam da će me šetnja po zelenilu bar zericu smiriti.
Nije.
Buka u glavi je bila prevelika.
Velike cifre i samovolja susjeda.
Kombinacije kako ubiti drvo....mučki benzinom ili posuditi sjekiru pa ga sasjeći...
Posuditi motorku i upaliti ju u pola bijela dana?
Čekati da mi se približi neko od susjeda pa nasrnuti i na njih?
Bilo mi je svega DOSTA.
HOĆU SVOJ MIR!!!!
DOSTA JE DOSTA!!!!!
Vratili smo se iz šetnje.
Parkirali smo opet podosta daleko od zgrade i krenuli kući.
DOSTA JE!!! i dalje je odzvanjalo u glavi.
Nisam se mogla smiriti, nisam mogla pustiti..
Ugledala sam susjedu iz prizemlja.
Pozdravila sam ju i upitala "I, šta će na kraju biti s tim drvetom?"
"Paaaa, ostavit će ga da dalje raste" rekla je
"Zašto?" upitala sam
"Pa tako su rekli Boško i Lada" odvratila je navodeći susjede sa drugog kata koji su posadili drvo.
"A znači, oni o tome odlučuju? Ja nemam nikakvo pravo glasa? Ne bi li bilo malo u redu da ja odahnem? Da ne moram stalno lišće čupati ispod poklopca, čistiti parking, strugati govna s auta, tjerati ptice da se ne gnjezde? Ne sjećaš se prošle godine da sam ih pokušavala otjerati bacanjem kamenčića u zrak? Dođem sama sebi ko luđakinja brate mili!"
Ona je samo sljegnula ramenima i rekla "A znam, ali..."
Odmarširala sam u zgradu i popela se na drugi kat.
Pozvonila sam na vrata i vrata mi je otvorila Lada.
Erupcija je krenula...
Meni je jednostavno izgorio jedan od prekidača i sve se raspojebalo u glavi....
Pitanja da koji sam ja to ispljuvak da me može zajebavati tko kad i kako god hoće i pizde materine ostale su jednostavno izazvala luđači ispad
Krenula sam što kažu oštro i na prvu...
Ravno u glavu..
I nisam birala riječi.
Danas mi nije baš drago zbog toga, al šta je napravljeno je napravljeno.
"Dobro Lada, čujem da će drvo opet ostati." krenula sam.
"Pa da, pa ćemo ga oblikovati" odvratila je
"Pa dobro, ŠTA SAM JA VAMA SKRIVILA?!! Jel nije u redu da sam ja malo odahnem, nek nema drveta jedno pet godina pa sadi onda šta god hoćeš. Ja to NE MOGU VIŠE. Ok, Vi tu i tamo počistite cijeli pariking, ali čisti li ga itko drugi?
ČISTIM GA JA! Frustrira me što to jebeno drvo radi smeće CIJELE GODINE!!!!"
"Nije to drve smeće" prekinula me
"Nije drvo smeće, ali OVO drvo RADI SMEĆE!!!" već sam vikala.
Pokušala me uvjeriti da uđem u stan da se ne derem na hodniku ali se nisam dala smesti.
"Pa nisam ja posadila drvo da napakostim nekom!" i ona je podigla glas.
"Možda nisi, ali kad si vidjela da pakosti što ga ne pustiš sad na miru? Što sad ne ispraviš? Drvo je ionako sjebano jer se lomi samo od sebe. Šta sad trebamo čekati? Da mi padne na auto? Tko će platiti onda odšetu?" kroz glavu mi je proletila ona njena rečenica kako je sjedila na balkonu s kćeri i smijala se kako sam ja parkirana ispod drveta a nevrijeme je krenulo "Tko?" sva sam se ukočila
"Pa svi bi mi platili" odvratila je
"Ma daj me nemoj zajebavati Lada!" doviknula sam silazeći niz stepenice
Iz mene se pušilo.
Dočekao me preplašeni Einy koji me čuo kako se derem kat više.
Bila sam bijesna, no osjećala sam se zericu lakše..
Bar sam se ispuhala i rekla joj šta ju ide.
Nemojte me krivo shvatiti.
Žena je divna. Ima stvarno prekrasnu obitelj, djeca su fino odgojena, kod nje je u stanu uvijek čisto i sve miriše (to znam jer joj zaljevam cvijeće) njen mali je lud za Einyem i Einy za njim. Njemu sam poklonila svoj bike kad je prerastao svoj...ali brate mili...
Kad ta odluči nešto napraviti jebe se njoj za posljedice.
Ona je odlučila imati pogled na drvo sa drugog kata.
I donjela drvo i posadila ga.
Meni iskreno NIKAD ne bi palo na pamet saditi drvo kraj tuđeg parkinga.
Ako nikako drugačije, bar dok NE PITAM tu osobu jel ima šta protiv!
Ali ne...
Uf....
...i saga se, na žalost, još uvijek nastavlja....
- 08:11 -
utorak, 04.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.958
...petak...
Bio je tako obećavajuć...napokon PETAAAAKKKKKK Odzvanjalo mi je u glavi i bila sam sva happy, a onda je krenulo...
Poslije posla sam otišla podići preporučenu pošiljku...
Bome sam joj se silno razveselila...
Draga Porezna Uprava me traži da joj platim ni manje ni više nego 2000 kn poreza!!!!!!!!!!!!!!!
Kad sam to vidjelaaaaaaaa.....
Nastavila sam vožnju kući...
...rekoh sebi...ajde bar je to drvo obrezano ako ništa drugo jer već danima nemam gdje parkirati...
Dodjem doma, drvo je u istom stanju kao i ranije...
Stoji...
Njiše se, parking je prazan...
Kako sam samo trebala stati na pola sata prije nego krenem s Einyem u šetnju, stala sam na najudaljenjije mjesto do vrbe gledajući u nju može li me dokučiti ili ne.
Bila sam na onako diskutabilnoj udaljenosti..ako kresne, mogla bi me dokučiti sa svojim vrhom...no da....valjda neće pasti u tih pola sata...
Nazvala sam susjeda čije je to mjesto da pitam smeta li im.
Usput sam upitala šta se dešava sa drvetom...hoće li doći tko to poštucati i kada.
Odgovor je bio sljedeći: "Trebali su doći danas, ali budu u ponedjeljak (danas je utorak i još nisu došli ) neće rezati vijelo drvo nego će ga pustiti da raste."
"Znači imat ću pola godine parking mjesto bez lišća?" odvratila sam.
Nasmijao se "Mhm, pa da, možda godinu"
Popela sam se doma i dojednom mi se stvorio onaj dobro poznati grč u solarnom pleksusu.
Čvor koji je rastao i izazivao mi neugodu i pojačavao moju nervozu.
"Moram danas obavezno na boks" pomislila sam iako sam jedva čekala da se stropoštam na krevet "inače ću UBITI nekog od susjeda" derao se glas u meni a bol u želucu je rasla sve više i više trčeći bok uz bok sa nervozom "pa jebo te oni nisu normalni!!! pa dobro šta sam im ja skrivila? zašto ja nemam pravo glasa u cijeloj priči? zašto kad su ga već posadili i svi skupa stoje u obrani istog ne čiste jebeno lišće cijelu godinu? zašto mi ......."
Znam znam, zvučim kao luđakinja, no...jednostavno ne mogu više, pa neka mi daju pet godina čistog parkinga, onakvog kakvog sam ga kupila!!!
Nakon šetnje s Einyem u punoj ratnoj spremi za boks sa nakanom da prije boksa predam projekte neke za slanje u pošti, parkala sam kod pošte.
Otvorila ruksak, uzela projekte i ....shvatila da NEMA NOVČANIKA!!!!
Ne znam je li ostao na krovu auta ili ga nisam uopće uzela.
Okrenula sam auto i nazad doma.
Bio je kod kuće...oooo kakvo olakšanje...no...vraćajući se opet u poštu izgubila sam dragocjeno vrijeme i kasnila na trening.
Umjesto u smjeru Kvatrića, skrenula sam u smjeru McDonaldsa....
Pomislila sam onako nadrkana "Ako mi netko slučajno kaže "kasniš" oa u stanju sam ne darovati mu direkt ravno u facu rukom nego NOGOM!!!!!!"
I da izbjegnem tu situaciju, počastila sam se sa Premium Chesse kolačićem....
Koliko god da to glupo zvučalo...da...smirilo me... bar to veče...
- 09:21 -
ponedjeljak, 03.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.957
"....I ain't happy, I'm feeling glad
I got sunshine in a bag
I'm useless, but not for long
The future is coming on...."
Nisam sretna, ali sam zadovoljna
Imam sunce u torbi
Beskorisna sam, no ne za dugo
Jer budućnost stiže
Ma kakva budućnost?
U sadašnjosti živjeti treba!
Nema čekanja boljeg sutra,
raditi treba na bojem danas!
Treba ŽIVJETI bolje danas!!!!!!
Fuck the future!!!!
Kako sam puna parola danas, ha?
Eeeeee kako sam u petak bila sretna što je petak...a onda je krenulo...
Nikad ne reci nikad...
Nikad ne reci da je gotovo...
Priča se vraća na ono drvo koje sam htjela skršiti prije par godina..
Kako je bilo ono sitno nevrijeme prije 10tak dana, tako je poštovana zimzelena vrba donjeta iz Vukovara ili Vinkovaca ili od kuda već, počela je lagano lomiti grane.Za "neupućene" to drFce stvarno raste kao iz vode pa minimalno svaku drugu godinu potrošimo sve pare iz pričuve na obrezivanje istog koje pojede uličnu rasvjetu dok si rekao keks.
O puštanju lišća CIJELU JEBENU GODINU i sranju ptičurina po mom autu(posadili su drvo tik do mog parkinga) da ne pričam.
Kad sam nakon sto su mi pokušali provaliti u prošli auto jer je parking u mrklom mraku rekla da ću srušiti drvo, svi su se uzjebali i drvljem i kamenjem po meni.
Kad sam dovela radnike da odrežu granetinu koja se opako nadvila nad mojim parkingom, bijes susjeda je bio takav da se uvaženi doktor iz prizemlja toliko derao na mene da to nije normalno...
Taj isti je predstavnik stanara i čuvar računa zgrade.
Ja sam za spornu granetinu platila 200,00 kuna, on, za posao sličnog obujma 3500,00 kn...
Je znam, zvučim kao drvomrzac žešći...jbi ga...sigurno bih i ja da nisam u toj situaciji godinama rekla "jebo te lude li žene, šta ima protiv jadnog drveta luđakinja??" no u toj sam situaciji i kad se napokon situacija riješila sama od sebe nakon 8 godina jednostavno sam...huh...
Uglavnom, vratimo se 10tak dana ranije....
Puhalo je i padalo..
Kako je vrba bila neprofesionalno podrezana prije dva mjeseca rezultat istog je bilo krckanje debelih grana...
Bilo je zvono na vratima...susjed iz prizemlja me upozorio da maknem auto jer se čuje krckanje grana.
I ja mknem i pet minuta nakon toga krc...krc...i ode jedna granetina na susjedinu kuću.
Srećom nije oštetila krov koji je od već ostarjele šindre...
Kako je grunula grana pojavila se susjeda koja je posadila drvo..
"Joooojjjj" započela je "baš sjedim ja sa kćeri na balkonu i smijemo se kako je auto od Male Li dolje ispod vrbe"
WTF???????? 
Umjesto da je ona došla i upozorila me, ona se smijala na balkonu sa svojom kćeri????????????????????????????????
Ona se naime pojavila odmah dolje da sluuučajno netko ne bi porezao koji list sa drveta a da ona ne odobri.
"Sad bi trebalo" krenula je "odrezati te grane koje i dalje predstavljau opasnost taaaakkkooo da opet drvo može dalje rasti!"
Ja sam.....
Ne znam...
Bila sam prazna taj dan i nisam reagirala.
Pomislila sam samo NAPOKON je to drvo odrvilo svoje...ali jok....
- 08:48 -
