nedjelja, 23.07.2017.
suzama l'epim tapete vol.965
"....Poslušaj zato savet što ce ti čiča dati:
kad imaš mladog petla, ne daj mu da se pati.
Pusti ga neka leti, neka ga koke vide.
Posle će biti kasno, i petlu vreme ide..."
Naletila sam na Balasevica...
Nesto kad slusam tekstove ranijih generacija uvijek se pitam u koje je tri pizde materine ili vise njih po izboru, otisao...
Koji su to bili tekstovi pjesama koje su to bile PRICE...a sad...isto kao i sa muskarcima i svijetom koji nas okruzuju...
Sve je to nekako izopaceno, izokrenuto..ti muski sve vise i vise feminizirani tipovi...
Grezulj zesci...
Povremeno, tu i tamo iz te pomno naslagane feminizirane hrpetinetine tipova iskoci pokoji..mhm. kromanjonac?
Da,da...nikad zadovoljna 
Ljude srećem u poslu.
S nekima od njih ostanem u kontaktu.
Takva je situacija sa Jayem.
Jay(43) oženjen, otac troje ili četvero djece sad nisam ziher, uspješan u poslu koji vodi s bratom u tatinoj firmi.Načitan. Inteligentan. Širi vidike redovito. Ima sam svoj ogroman vrt u kom se "liječi". Kromanjonac
Kako nakon onog nabrojanog prije na kraju priče kromanjonac?
Mhm...da...
Godišnje 3-4 puta se Jay i ja nađemo na kavi/čaju/pivu...nečemu.
Uvijek je tu priča u igri.
Imamo duboke analize naših života, kako ih popraviti, istjerati na pravi put, zalječiti rane iz djetinjstva koje krvare svako malo...
Mic po mic, počela sam se Jayu i povjeravati.
Naime uvijek me ispituje o tipovima.
Kakva sam u tom polju i to a ja, lajava kakva jesam, iskreno kažem šta je i gdje je i kako.
Našli smo se jučer na kavi.
Kako sam na godišnjem od četvrtka (da, čudna priča koju ću kasnije završiti) napokon sam otišla do fotokopiraonice gdje kupujem registratore, papire uključujući i onaj wc papir.
Kopiraonica je u dijelu grada u čijoj je Jay blizini.
Nazvala sam.
Javio mi se vedar kao i uvijek "Pa od kuda ti? Ovo je stvarno pravo lijepo iznenađenje!" uskliknuo je.
"Čuj, smetam li, je li ti gužva ili smiješ izaći van na kratku kavicu?" upitala sam.
"Gužva je" odvratio je "ali ti znaš da si ja sam određujem vrijeme, gdje si?"
Za nekih 7 minuta smo skupa sjedili na terasi puba gdje se uglavnom nalazimo.
Pitao me kako sam i ja sam krenula sa pričom.
kako se nismo čuli a niti vidjeli duže vremena, ispričala sam mu kratku verziju storije sa tatom, rezanjem noge, oporavku, njegovom nedavnom posjetu Zagrebu i tako to...
Ono što mi je očito glavna preokupacija u životu.
"A drugo? Gdje ćeš na more?" prekinuo me i puknuo kad sam mu objasnila da neću nigdje.
"Pa tebe bi trebalo dobro istreskati i politi te kiblom ledene vode da dođeš sebi!" podviknuo je "daj prestani živjeti tuđe živote i kreni se brinuti za sebe! ŽIVI ŽIVOT!!!
Prestani se brinuti za tatu, on je punoljetan zna se brinuti sam za sebe!"
"Ali ako neću ja, tko će?" uzmucala sam se
"NITKO! Upravo tako!" već je bio ljutit "rekao sam ti SAM ĆE SE BRINUTI ZA SEBE! Ti živi svoj život!"
Ja sam brzo okrenula priču na posao pokazavši mu 3D zgrade koju sam projektirala.
"Vidiš ima i nešto drugo!" ushićeno sam i ponosno mu pokazivala svoje "čedo"
"A dečki?" upitao je.
"ne bavim se tim poslom više" odvratila sam "ne da mi se zamara me sve to" odvratila sam ispod glasa.
Lagala sam.
Bila sam na vrhuncu plodnih dana i jednostavno sam ŽUDILA za muškarcem.
Ne moj mozak, da se razumijemo, ali tijelo je VRIŠTALO za istim.
Tijelo se vođeno hormonalnom jurišnicom htjelo pariti pod svaku cijenu!
Iskreno nije me već duže vremena uhvatila takva hormonalna opsjednutost da sam ja, inače slijepa na muškarce, krenula primjećivati tipove na terasi...na ulici...u trgovini...
"A sex?" nije se dao smesti.
"Ništa. Sporadično. Nije spomena vrijedno."
"Pa kako izdržavaš? Znam da si ti sexualni tip baš kao i ja" odvratio je
"Ubijam si želju" odgovorila sam.
To je bila istina. E sad, koliko sam uspješna u tome bila, to je drugi par opanaka.
Nastavila sam "Ja se ponašam po ooj staroj ...umislila sam si da je sapun pa da će se istrošiti pa ne dam"
U to smo se grohotom oboje u glas nasmijali..
"A nije ti to dobro. Ja znam dok sam se ubijao da nisam bio normalan. Jesam stišao nagon i radio svakojake stvari da pokušam zamijeniti tu žeđ ali jednostavno nisam bio sretan.
Čekaj malo, a šta je s onim programerom tvojim?" upitao je misleći na Zorga
Tužno sam uzdahnula misleći na Zorga i njegova obećanja dana prije sad već mjesec dana nakon 5-minutnog vođenja ljubavi kako će sad morati pod hitno naći vremena za jedno duuugggoooooo vođenje ljubavi.
Obećanja i proče koje su me izluđivale...
Zorg koji je na 15 minuta vožnje autom od mene, ponašao se kao da je u najmanju ruku na drugom kontinentu.
No da, to bi meni osobno trebalo puno toga reći no...mhm...da...
"On nikako da nađe vremena" odvratila sam.
"Dobro zašto ga čekaš?" upitao me, s pravom.
"S njim vodim ljubav, na žalost ne mogu se sexati uokolo nego mi treba taj osjećaj neki uz to sve"
"joj znam vi ste žene zakinute iu tom pogledu slobodnog sexa. Kažeš vodite ljubav? Mhm. Ok. Jel bar dobro opremljen?" zadnje je pitanje postavio vragolasto se smijureći.
Nisam znala da padam u zamku pa sam odgovorila
"Dovoljno...mogao bi mu malo veći fi biti ali sve u svemu odgovaramo si kao ruka i rukavica" počela sam se meškoljiti pomišljajući da Zorga i sebe i ljubavnom klinču.
Jay je posegnuo za mobitelom i rekoa "Kako misliš malo fi, koliki? Ovako nešto?"
Uzela sam mobitel u ruku i imala sam što vidjeti...
Sa fotke me gledala neman...debela velika neman.
Pokušavala sam biti što smirenija sam mogla biti i vratila mob nazad "Čiji ti je to udav?" pitala sam
"Moj" odgovorio je mrtav hladan...
- 12:34 -
