četvrtak, 27.12.2018.
suzama l'epim tapete vol.1026
...lete godine...
Prvo, osnovno i najbitnije u ovim danima...svima želim svako dobro za Božić/Novu/Božić/Hanuku...kome šta paše neka si uzme...
dakle ljudi dragi stvarno Vam od srca želim gramatički garant neispravno ali iz srca ravno...SVAKO DOBRO u danima pred nama!
i puno ljubavi...jer bez ljubavi stvarno nema smisla...
...bar meni...
I koliko me god sa strane uvjeravali i uvjeravali...ljubav je ona stvar koja mene drži...
Bila sam dan i pola bez svoje četveronožne ljubavi.
Ostavila sam ga na selu malo da odmorimo jedan od drugoga.
Jest da nije baš da sam odmarala, prala sam njegove dekice, pa more igračaka, pa ih mašina nije dobro oprala pa sam još jedan đir napravila s njima ručno ih trljajući...
No...kad sam se probudila ujutro, moram priznati da mi je falio mali guzonja iako mi je svaki dan ujutro kao u vojsci...ustajanje 6.05, brzo pišanje(moje) pa oblačenje i trk van na pišanje (njegovo), povratak kroz nekih pola sata pa priprema doručka meni i njemu, redovito ispijanje kave uz spremanje kreveta/suđa i igranje skrivača posliej doručka, brzinsko spremanje i odlazak na posao...
Ooooo da..tako svaki radni dan....sad kad ne radim (kao sam na g.o. duuugggaa priča i neprimjerena za ovo veče) odvalimo do pola 9,9 pa duga šetnja pa tek onda doručak i ...
Da skratim. Falio mi je.
Bilo je čudnjikavo bez njega.
Prazno.
Nije mi se nitko motao pod nogama niti me isko budio gurkajući mi igračkice.
Miš moj mali...
Da, ljubav...želim Vam ljubav svima, a želim ju napokon i samoj sebi...j abih i malo, ma šta malom puno dvonožne ljubavi još....
- 20:24 -
srijeda, 19.12.2018.
suzama l'epim tapete vol.1025
...stvarno sam ga....
...ukakila...
Sve pisanje sam podredila tecaju i zanemarila blog...
Buduci da je vrijeme da se krenem pepelom posipati po glavi pa evo stavljam svoju prvu zadacu s tecaja ovdje
Zadaća
Četvrtak je, 10 sati navečer.
Mrak se već davno spustio na prozor moje radne sobe. Sjedim za kompom i kuckam fiziku zgrade.
Kuckam ja nju i kucka ona mene.
Totalno nezanimljiv posao ako me baš pitate, ali netko mora i taj dio obaviti. Da, da, nije sve u projektiranju i dizajnu, ima tu puno kuckanja. Pregršt zbrajanja, oduzimanja, dijeljenja. More podataka, more, ama baš svega!
„Uffff.....“ pušem kroz napućene usne prešutno dureći se sama sebi, ne baš sretna.
„Radije bih radila nešto drugo, bilo što drugo!“, proleti mi kroz glavu, no nastavljam kuckati.
...piiinngggg...
Oglasio se komp. Kaže da je stigao mail.
Mhm, prva zadaća sa tečaja kreativnog pisanja. Ostavljam fiziku i bacam se na čitanje.
Zanimljivo. Žena baš ono, probila led i napisala zadaćetinu, mašala!
„Kako li su ti ljudi revnosni“ pomislim, no opet se bacam na kuckanje uz duboki uzdah „ja ću to najvjerojatnije u utorak, u zadnji čas“.
U tom me trenu prene još jednom zvuk kompa...piiinngggg...
Još jedan mail. Još jedna zadaća.
Gutam ju. Dira me.
Puna dojmova vraćam se kuckanju fizike. Kuckanje i dalje nije zanimljivo. Ne ispunjava me.
Odjednom začujem onaj dobro poznati zvonki glas.
„Slijedi svoju strast“, kaže mi.
I tada se, kao u nekom transu, mičem od fizike zgrade, otvaram word i...
...pišem Zadaću.
- 21:20 -
