...stvarno sam ga....
...ukakila...
Sve pisanje sam podredila tecaju i zanemarila blog...
Buduci da je vrijeme da se krenem pepelom posipati po glavi pa evo stavljam svoju prvu zadacu s tecaja ovdje
Zadaća
Četvrtak je, 10 sati navečer.
Mrak se već davno spustio na prozor moje radne sobe. Sjedim za kompom i kuckam fiziku zgrade.
Kuckam ja nju i kucka ona mene.
Totalno nezanimljiv posao ako me baš pitate, ali netko mora i taj dio obaviti. Da, da, nije sve u projektiranju i dizajnu, ima tu puno kuckanja. Pregršt zbrajanja, oduzimanja, dijeljenja. More podataka, more, ama baš svega!
„Uffff.....“ pušem kroz napućene usne prešutno dureći se sama sebi, ne baš sretna.
„Radije bih radila nešto drugo, bilo što drugo!“, proleti mi kroz glavu, no nastavljam kuckati.
...piiinngggg...
Oglasio se komp. Kaže da je stigao mail.
Mhm, prva zadaća sa tečaja kreativnog pisanja. Ostavljam fiziku i bacam se na čitanje.
Zanimljivo. Žena baš ono, probila led i napisala zadaćetinu, mašala!
„Kako li su ti ljudi revnosni“ pomislim, no opet se bacam na kuckanje uz duboki uzdah „ja ću to najvjerojatnije u utorak, u zadnji čas“.
U tom me trenu prene još jednom zvuk kompa...piiinngggg...
Još jedan mail. Još jedna zadaća.
Gutam ju. Dira me.
Puna dojmova vraćam se kuckanju fizike. Kuckanje i dalje nije zanimljivo. Ne ispunjava me.
Odjednom začujem onaj dobro poznati zvonki glas.
„Slijedi svoju strast“, kaže mi.
I tada se, kao u nekom transu, mičem od fizike zgrade, otvaram word i...
...pišem Zadaću.
Post je objavljen 19.12.2018. u 21:20 sati.