utorak, 27.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.748
...ležali smo priljubljeni jedno uz drugo u dnevnom boravku...
Kao da je sav teret veze nekako otišao s naših pleća.
Izgovorili smo štošta i sad je bio MIR.
"Uffff, jede mi se nešto slatko" rekla sam u jednom trenutku
"Hoćemo do dućana po slatko?" upitao je Sedad.
"Idemo?" upitno sam odgovorila.
Spremili smo se svo troje i krenuli do dućana.
Sedad me vodio za ruku.
Nitko nije bio sretniji od mene....
U dućanu smo došli na još bolju ideju.
"Čekaj malo" rekla sam, "pa mi imamo pršuta i vina doma" završila sam
"Pa da" uzvratio je Sedad "hoćemo li piti?"
"Hoćemo!" odvratila sam "Meni kola za crno a tebi voda za bijelo?" nastavila sam
"Važi" rekao je i nasmijao se.
Vratili smo se doma.
To smo veče trebali ići na Rujan fest.
Umjesto toga šutke smo se dogovorili da "ćemo to sutra" i prionuli na "posao".
Scena je bila pomalo smiješna, no domaća i topla...onakva kakva bi trebala valjda u nekoj lagano normalno izopačenoj obiteljskoj slici biti.
Sedad je svako malo odlazio u kuhinju i rezuckao pršut, te nam punio čaše.
Mezili smo i pričali.
Ja sam uglavnom slušala.
Kako je vrijeme prolazilo Sedad se opuštao sve više i više..
Sve su kočnice lagano popuštale.
Meni su postajale svakom minutom pomalo jasnije i jasnije njegove tvrdnje, njegovi stavovi...stavovi koji su se pod utjecajem vina topili u nešto nezamislivo toplo...
Einy nam je većinu večeri radio društvo.
Glumio je sfingu uz trosjed na kome smo se nas dvoje smjestili.
Sedad bi mu, svako malo, davao po komadić pršuta.
To je trajalo sve do nekih 11 što je minimalno dva sata nakon vremena kad Einy ide spavati i morala sam povisiti glas da ga potjeram na spavanje.
Otišao je gunđajući a onda se onesvijestio u manje od sekunde....
Sedad nije stajao...
Ni sa pršutom i vinom...niti sa pričom...
U jednom je trenu rekao "Znaš, lijepo je na Rujan festu ali ovo sad s tobom je puno bolje"
Nasmijala sam se. Blistala sam od sreće, no ujedno mi je sinulo nešto zastrašujuće na pamet...pa nije valjda da mu je ovo PRVI puta da sjedi, mezi i piej sam sa ženom...nekako mi se činilo da sam bila u pravu...
Ali u tom trenu me nije bilo briga...
Uživala sam u njegovom društvu, u njegovom glasu....dodiru....
Naše druženje i prvo zajedničko pijanstvo trajalo je do sitnih sati...
Ja sam u nekom trenu svoje babmuse počela razrjeđivati vodom...
jednostavno nisam bila baždarena i jedva sam držala oči otvorene..
Sedadu piće, nije predstavljalo problem...
U nekom smo trenu odlučili leći i tada je krenuo splet čudnih nježnih...ljubavnih...čulnih sati do njegovog odlaska...
Kao da nije bio isti čovjek...
...kao d ase desio neki "klik" u njegovoj glavi...
...Kao da se sve posložilo....
"...Volim te, djevojcice
dok se nebo zatvara
neka vriste nase ulice
neka krene zabava
Bolja buducnost nije htjela
nas da saceka
pridji blize da vidim tajnu
koju cuvas u ocima
To mi radi, to mi radi
jer ti mozes
da mi radis sve
to mi radi, to mi radi
jer ja zaljubio sam se
Iza ugla cujem muziku
generacija je cugala
a ja sam nocas slican urliku
moje je ime teska panika
Kad me palis, onda idi
lomi do kraja
pridji blize da vidim tajnu
koju cuvas u ocima..."
- 21:09 -
nedjelja, 25.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.747
...u petak se Sedad pojavio predvečer....
Došao je bez ruksaka na leđima.
To je značilo samo jedno: ne namjerava se zadržavati.
S obzirom na činjenicu da za dva dana odlazi u Njemačku, nisam bila oduševljena ali nisam ništa odkomentirala....
...i dalje sam hodala na vrhovima prstiju da me zvijer ne primjeti...znala sam da je zvijer gladna mojih "grešaka"...
Unatoč tome zvijer je namirisala moj strah i razgovor je krenuo...
"Ja kad se vartim iz Njemačke idem ravno za Bosnu, jer ja ŽIVIM u Bosni" rekao je
"Okeeejjj" rekla sam sa podignutim obrvama u znak čuđenja" a gdje sam u toj cijeloj priči ja?" bila sam tiha
"Ja tebi nisam nikad ništa obećao" nastavio je Sedad
Prekinula sam ga "Čekaj malo, sad sam ja tu malo u čudu. U kakvom smo nas dvoje odnosu?" bila sam šokirana
"Pa u vezi smo" odgovorio je čudeći se mom pitanju
"Ok, u vezi smo. Pa kad si u vezi onda radiš planove sa osobom sa kojom si u vezi. Ili ja to nešto krivo?" laganini sam se zahuktavala i onda nastavila "Samo da ti kažem, tebe je privukla osoba koja je iznad tebe, osoba koja ti ne nadzor na gradilištu, a doma od mene očekuješ da sam manja od makovog zrna"
..šutio je a ja sam nastavila...
"ja već mjesec dana hodam kao po jajima i pazim šta ću reći, kako ću reći i uvijek naletim na neku pljusku od tebe! jebo te ja živim u strahu! To NISAM ja!" već sam malo povisila ton "tebi ne smijem NIŠTA reći da se ti ne bi osjetio ugrožen, ne razumijem od kuda takav stav i osjećaji. Samo kad se sjetim onog šetanja po nasipu kako si me napao što sam rekla da ne šećemo po šljunku, jbt kao da sam ti majku opsovala!" siktala sam "pa ono kad smo išli u kino a ti me uvjeravao da je isto vremenski ići liftom ili eskalatorom 3 kata. Ti si rekao eskalator i ja sam šutke da ne poludiš krenula eskalatorom jako dobro znajući da to nije istina ali nisam te htjela iritirati."
"Čekaj malo, sad već pretjeruješ" rekao je Sedad "zašto bi ti bila drugačija od onoga što jesi? To se ne radi! Lijepo mi kažeš Sedade odjebi!" rekao je mirno savršeno uvjeren u to što govori
"Pa najlakše je reći Sedade odjebi. Nije to meni problem reći. Stvar je u tome da ti ja to kažem da bi ti odjebao i više se ne vratio a ja to ne želim. Ne još."
Pogledala sam ga ravno u oči.
On je gledao zamišljeno u neku toču u zidu.
"I još nešto" rekla sam "bit veze je prilagodba. Kad si s nekim u vezi onda tu i tamo napraviš koji kompromis. Ne mijenjaš svoju bit kao ja sada ali tu i tamo napraviš kompromis da zadovoljiš drugu stranu, napraviš neki maleni korak ka toj drugoj strani a ne ti samo po svome ravno i ako se kome ne sviđa de odjebi!"
"Neću se ja mijenjati sa svojih 40. Znao sam ja da sam pogriješio što sam toliko često dolazio kod tebe" krenuo je Sedad sa kontrom
"Zašto?" upitala sam a on je nastavio svoju nit "ti ne razumiješ da ja NIKAD ne bih ne bi doselio kod tebe u stan. To se ne radi! Između ostaloga ja nikad nisam ni sanjao niti mi je to normalno da živim u stanu sa psom. Ti trebaš biti jako zahvalna što je Einy tako dobar pa se s njim može živjeti u stanu" nastavio je
Ja sam pomislila u sebi "ok, a tko je Einya odgojio? Sam sebe?" i u tom trenu sam odlučila prekinuti gorčinu smijehom
"Pa je, dobar je, vidiš šta sam s njim napravila, zamisli kakva bi mi tek bila divna djeca!" nasmijala sam i omela Sedada
I on se nasmijao....
Kako je bilo vrijeme Einyeve šetnje a i dobar izgovor da izjurim van, ostavila sam Sedada doma i otišla prošetati s Einyem na kratko.
Kad sam se vratila on je već bio dosta opušteniji lijeno zavaljen u trosjed gledajući tv.
Nahranila sam Einya i uvukla se na trosjed Sedadu u zagrljaj.
Zagrlio i poljubio kao da je sve ne u najboljem nego u najsavršenijem redu.
...i tada je krenuo najbolji vikend naše veze....
- 12:18 -
petak, 23.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.746
...gdje sam ono stala?...
....aaaa da, tjedan dana pred Sedadov odlazak u Njemačku...
Sedad je dobio godišnji tih tjedan dana..
Nekako sam ja totalno GLUPO 
ne znam, očekivala budući da odlazi na tri mjeseca i necu ga vidjeti da će taj tjedan provesti samnom?
...stvarno sam u najmanju ruku....LUĐAKINJA 
Naime, da, tako je to Sedad doživio.
Odlazak je bio u nedjelju...Sedad se pojavio u subotu tjedan dana ranije...
Subotu smo bili skupa, nedjelju je išao kod dečkiju na roštiljanje, u ponedjeljak se vratio i u utorak spakirao...
Iako je vrijeme letilo nemilice, mi smo i dalje imali problema u seksualnoj komunikaciji...
Ili da bolje kažem da sexualne komunikacije nije ni bilo?
Mislim da je to istinitije...
Bilo je puno čudnih scena koje sam ja, mislim da me nitko ne shvati krivo, nisam trpila, samo sam ih gutala i ignorirala i pravila se da se nije desilo čekajući njega da on prvi kaže šta se dešava...
Ništa...
Jedna se od tih situacija desila i taj utorak ujutro...
Bio je prekid filma...
Usred znate već čega...
Ja sam nakon toga se povukla i odvela Einya u šetnju i kad sam se vratila Sedad je bio spakiran i u niskom startu za doma...
"Ti u niskom startu?" rekla sam podižući obrve u čuđenju
"A šta si ti mislila da ću biti cijeli tjedan tu s tobom?" odbrusio mi je
"Čuj, pa ne znam...DA? Možda zato što se nakon toga nećemo dugo vidjeti pa sam mislila.." uzmucala sam se i dalje pazeći da ne kažem nešto krivo što bi ga moglo upaliti..
"E pa krivo si mislila, ja ne živim ovdje, imam ja svoj stan" prekinuo me
"Ok" prošaptala sam "nećeš ni doručkovati samnom?"
"Rano mi je" odvratio je malo smirenijeg tona
"A-ha, ok" rekla sam snuždeno
Valjda se smilovao tom mom smanjivanju i uvlačenju u samu sebe i mom vidnom nestajanju i naposlijetku rekao " Pa dobro, mogao bih danas i ranije doručkovati"
Doručkovali smo u tišini i Sedad je otišao..
...nije ga bilo do petka...
- 13:57 -
ponedjeljak, 19.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.745
...kako je čovjek...JA u stanju izmjeniti se do u najmanje zrnce sebe...
Naravno ako sam uvjerena da je LjubaF u pitanju....
O, da, u stanju sam se transformiratiiiii ne bih li što bližđe bila idealu onog drugog a pri tome ne zahtjevajući od druge strane da se mijenja...
od druge strane tražima samo ono malo ljubavi i pažnje...
...ok...
...budimo realni PUNO ne malo istoga, ali pa to je normalno?
...ili ne?
Ta moja "transformacija " seže daleko...
Na sreću ne traje pre dugo...
Obično shvatim da je to previše napora i da zauzvrat ne dobivam niti upola uloženog...
...ili...
...dođem sebi pa si priznam da me NITKO tko me nije u stanju prihvatiti takvu kakva jesam NIJE VRIJEDAN...
Jedna od transformacija ide i u muziku...
Mislim, išla je ovaj puta...naime to je presedan, u muziku još do ovog slučaja nisam nikada dirala.
Zna se šta se sluša a šta ne.
Nema narodnjaci...
Novokomponovani estradnjaci...
Cile...Mile...
Grand parade i ostalo...jednostavno NEMA!!!
...i onda u cijelu priču upadne Sedad...
Iz neke druge priče...
Iz neke druge kulture...
...i ja krenem proždirati sebe...
i dođem čak do toga da mi je lijepa pjesma stanovitog Topalka...
..čak mi se svidi način njegovog pjevanja
A pjesma ide...
".Medena kome noćas bićeš samo nevolja
Medena znam pašće ti na kolena
Duga je noć kad nema sna
duga kao godina
u meni ti a gde sam ja
Na dlanu sada nekome
svoje usne poklanjaš
kao meni nekada
A u meni sve gori od ljubomore
Medena kome noćas bićeš samo nevolja
Medena znam pašće ti na kolena
u tebi je i svetica i grešnica
a da l si ikada stvarno volela
Medena
Bila si sve što želim ja
tvoj osmeh moja uteha
tvoj dodir moja presuda
a ti na dlanu nekome
svoje usne poklanjaš
kao meni nekada
A u meni sve gori od ljubomore
Medena kome noćas bićeš samo nevolja
Medena znam pašće ti na kolena
u tebi je i svetica i grešnica
a da l si ikada stvarno volela
Medena...."
Je, je i sa pašćetom u cijeloj priči (pašće=past će) evo sv'eže skinula sa neta
Ok, nije da se rugam, to ja više na svoj račun...
Raširilo mi malo vidike, ali kad se sjetim da sam te stvari ODBIJALA KATEGORIČKI i sad ih povremeno slušam...mhmmmmmm
Na površinu izlazi ona "Nikad ne reci NIKAD!"
a kad malo nadođem sebi...tad si pustim nešto totalno drugačije...
Nešto i po ritmu i po svemu meni bliže...
I krene...
...za mene više nego istinita priča...mhmmmm
"...Tvoj dah me mami da ti se dam
i hocu jer dugo, dugo sam sam
ne, necu za nju, necu da znam
tvoj dah me mami da ti se dam
Voli te, voli te tvoja zver
princ iz zivota tvog
sudbine tvoje dar i zar
Ostavio sam trag po telu tvom
koji nikad, nikad nece da prodje
ostavio sam prah u srcu tvom
i on ce uvek, uvek da traje
Ne, ti nisi htela andjela
htela si crnog djavola
od mene si to i dobila..."
- 12:46 -
nedjelja, 18.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.744
...dugo me nije bilo....
...nekako nisam našla vremena...
bilo je tu svega...
i bolesti...
i dugog ozdravljivanja....još uvijek nisam potpuno zdrava...fizički...psihički...a to sam se davnih dana prestala truditi...
ima svega....
.....Sedad je već mjesec i pet dana na Arbajtu kako po rekli po Vuku 
Prošla sam svašta....
.....od ushićenosti pred njegov odlazak...
preko tuge usljed istog...
pa sve do živciranja zbog nekih stvari za koje trenutno ne znam ni gdje su niti zašto su...
I tako sam sad trenutno u nekom vaakumu...
i ne znam...lebdim kroz život nesvjesna dana koji nemilice lete...
Je, naravno, ispričat ću šta se desilo i dešavalo sa Sedadom u međuvremenu, samo sad nisam spremna za to..
Ne znam je li to uopće bitno...
Evo sad sam umjesto da radim iako je nedjelja...je nedjeljom rade oni koji preko tjedna ne rade 
pregledavala hotele, hostele, pansione u Minhenu...
Da...razmišljala sam kako iznenaditi dragog u tuđini...
Napomenula sam mu to i njemu se to niti malo ne sviđa..
...ali kad sam ja ikada slušala ikoga?
...ili sebe uopće?
Tako da sam eto na razmišljanju...
Ne znam kamo cijela priča vodi i teče li uopće ta priča bilo kuda...
Možda to želim saznati kad se pojavim tamo na dan?
A možda samo želim napokon potrošiti malo para na sebe samu?
Pa da mi malo dupe vidi puta?
Jel to uopće vrijedi?
Taj put?
To mogu saznati jedino ako odem...
Nikako drugačije...
Eto...zato idem...
Tj bar razmišljam o tome....
Znam da sam malo konfuzna i ne znam točno šta bih sa svim time..ali eto...tu sam...
Nisam nikamo otišla...
...Nisam zatvorila butigu i otišla u nepovrat....samo da se zna! 
- 13:27 -
petak, 09.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.743
...silno me mučilo što je Sedad bio još uvijek "tu"....
Nisam to shvaćala...
Nakon bilo koje scene koju sam ranije bila napravila, on se vraćao...
Nakon moje nespretno i lažno plasirane izjave, on nije pobjegao glavom bez obzira...
...i dalje je bio "tu"....
Jel to znači da mu je stalo do mene?
Ma sigurno je...uvjeravala sam samu sebe ali me to mučilo...
Sedad se svim silama trudio pokazati kao muškarčina u vezi čija je uvijek bila zadnja...
Dolazio je rjeđe..
Javljao se redovito..
Nije imao vremena za kave na gradilištu jer je odjednom on "radio tamo" za razliku od silnih mjeseci prije toga dok bi se vraćao na gradilište ako nije bio na njemu a ja javila da dolazim..
Nije to više bio onaj čovjek koji me smirivao, bio je to neki tip koji me rasteže do granica boli...ali ja se nisam dala isprovocirati...
Umjesto da pokleknem...
Umjesto da prekinem agoniju...
..krenula sam piti...
Gotovo nije bilo dana da nisam pila...
Ok, budimo realni, nije da sam se opijala tako da sam padala pod stol, ali sam pila...
Pila sam da otupim...
Kad god bi me povrijedio svojom nezainteresiranošću ili tvrdošću, ja bih posegnula za "otrovom" ...da ne osjetim gotovo ništa...
...da mi lakše prođu dani...
...dani do njegovog odlaska koji mi je u startu jako često pao a sad sam ga jedva dočekivala...
Nekako sam tu Njemačku vidjela kao spas...
Kao da će se sve iskristalizirati dok ode...
...i napokon je došao taj zadnji tjedan prije odlaska u Njemačku...
- 15:10 -
četvrtak, 08.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.742
...trajalo je to dugo...
...to hodanje po jajima...više od mjesec dana...
Svi koji me iole malo poznaju znaju da ja jako teško ako ne i gotovo pa nemoguće da ne kažem što mi je na umu u datom trenu pa makar me to koštalo glave...
....Ovih sam se više od mjesec dana promjenila...
to jednostavno nisam bila ja...
...samo sam šutila...skrivala se...pazila...bježala...bila na usluzi...
i čekala...
Sedadov dan odlaska u Njemačku više nije priželjkivao samo on sam već i ja...
Znam, ružno za reći...
U strahu od ponovnog odbijanja i vraćanja bivšoj u jednom sam trenu posegnula za onim krajnjim, najjadnijim oružjem...izjavom...
U pravo vrijeme i u pravom trenutku ta je izjava DIVNA...
nekako je uvijek preuranjena i uvijek se na nju čeka...
Jer ako se čeka duže vremena...kad sazru neke stvari...eeee, onda ta izjava ima svoje značenje pravo...
...svu svoju težinu i ljepotu...
...svu svoju draž...
Dan nakon rasprave i onog "šta ima" i njene glave u oblačiću svratila sam na gradilište.
Sedad je bio u poslu, no, kao i ranije, stao je sa svim kad sam stigla...
Dao mi je ovlaš poljubac u usne, onaj isti, lagani dodir leptira kao i prvi puta...
Naime, Sedad i ja se nikada nismo ljubili jezikom..
Ja sam pokušavala, no nikako nisam naišla na odaziv...
Nakon izmjenjenih par rečenica, dok mi je srce luđački lupalo smogla sam hrabrosti...
"Sad ili nikad!" rekla sam sebi i ugrizla se za usnu.
"Sedade, moram ti nešto reći" rekla sam malo ispod glasa
"Reci" rekao je "ali brzo"
...ja sam se tresući približila do njega nagnula se prema njemu i šapnula mu...
...."volim te"....
Odmaknula sam se od njega i nasmješila.
On je nastavio priču tamo gdje smo stali prije toga.
Reakcije ama baš nikakve nije bilo.
Ja sam ga u jednom trenu pogledala raširenih očiju i upitala "dobro jesi ti čuo šta sam ti ja rekla maločas?"
A onda je on izrekao svoju najtežu negaciju koja me pljusnula kao galon mrzle vode
..."ma ništa od toga"...
Na silu sam se nasmijala, krenula van s gradilišta sa riječima "Boli mene đon, meni je lijepo i ja uživam, a ti pati"
Odmahnuli smo jedno drugome.
Ja sam imala grč u želudcu jer sam znala da LAŽEM a on je bio i dalje zakvan mojojm izjavom na mjestu gdje je stajao ranije...
..taj se vikend pojavio kod mene kao da se nikada nismo niti u snu svađali...
- 23:54 -
petak, 02.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.741
...imala sam osjećaj da Sedad samo traži moju "grešku" izliku da ode....
I kao svaki puta ranije u životu, kad bih osjetila da se bliži kraj, htjela ga ja ili ne, probudio se tvrdoglavi ovan u meni..uporan...i tražio ostanak...borbu...
...do zadnjeg daha...
Nije ništa bilo drugačije niti ovaj puta...
Pognula sam glavu i šutke primala udarce..i sada kad ne bih mogla izdržati ti balansiranje...najavila bh se Zorgu na pauzu.
Zorg me, naravno, uvijek dočekivao širom raširenih ruku...
Sedadova vladavina je bila teška.
Ponašao se doslovce kako to priliči u nekom patrijahalnom odnosu.
Ne želim reći da je bio loš prema meni.
Bio je dobar...no, n amomente, ako bih ja podigla glavu, brzo bi me poklopio.
Bile su to sitnice...ali mene su, naravno mučile...
...a nisam to smjela reći na glas...
..jer...a što ako ga otjeram?
Što onda?
Pa ja napokon imam nešto što bar prividno djeluje kao normalna veza!!
...a samoća...
Toliko se dugo družim sa njom da jednostavno...
...htjela sam još malo vremena bez nje...
Bližio se Sedadov odlazak u Njemačku i Sedad je dobio godišnji tjedan prije odlaska.
Kad mi je to rekao oduševljeno sam rekla "Super! To znači da ćeš imati više vremena za mene?"
"Ne", odgovorio je, "to znači da ću imati više vremena za nas i za sebe"
Ja sam bila zadovoljna i stisnula sam se uz njega na trosjedu.
Počela sam napokon cijeniti te zajedničke trenutke pred tv-om.
Nije me bilo briga šta je na tv-u.
Stisnula bih se uz njega, stavila mu glavu na rame, on bi me zagrlio, češkao po glavi i mijenjao programe...
U većini bih slučajeva ja tako prispala...
Nerijetko bi mi se i on pridružio.
Ti su mi trenuci nadoknađivali bar dio nedostatka vođenja ljubavi.
Kad bih izlazila sa Einyem van, više ne bih pitala Sedada hoće li s nama.
Ono jednom bilo mi je više nego dovoljno.
Situacija se mijenjala...
"Mogao bih i ja s vama" nadodao bi Sedad i pridružio nam se.
I sve bi izgledalo idilično....
Na tren...
"Idemo dolje" rekao je Sedad jednom prilikom dok smo šetali po nasipu.
"Dolje je šljunak i neće ti biti dobro za hodanje" odvratila sam misleći na to da će trčati kao i par puta ranije dok je izlazio s nama. Znala sam i sama na tom šljunku par puta nogu iskrenuti i kako često tamo šećem znam da je bolje trčati po nasipu.
Sedad se zapjenio...
"Šta ti misliš da sam ja invalid?" uzviknuo je "kao da sam malo dijete kao da ne znam hodati?" nije stajao "reci da nećeš zbog sebe nemoj meni tako pričati" puhao je
"To sam samo rekla jer znam da ćeš trčati i znam da nije baš ravan teren. Samo zato. Bolje ti je trčati gore po nasipu. Samo to sam mislila, ništa drugo."
Zašutili smo oboje i kako smo se spustili na šljunak, oboje smo klizili po njemu i neravno hodali.
Kad smo došli do dijela staze koaj je dizala ponovo na nasip Sedad je samo upitao ispod glasa "Hoćemo po nasipu nazad?"
"Može" odvratila sam i šutke nastavila dalje za njim.
...trudila sam se oraspoložiti...ne prigovarati...i dalje hopsati po jajčekima...da ga ne iritiram...da ga ne otjeram...
- 10:32 -
