nedjelja, 18.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.744
...dugo me nije bilo....
...nekako nisam našla vremena...
bilo je tu svega...
i bolesti...
i dugog ozdravljivanja....još uvijek nisam potpuno zdrava...fizički...psihički...a to sam se davnih dana prestala truditi... 
ima svega....
.....Sedad je već mjesec i pet dana na Arbajtu kako po rekli po Vuku 
Prošla sam svašta....
.....od ushićenosti pred njegov odlazak...
preko tuge usljed istog...
pa sve do živciranja zbog nekih stvari za koje trenutno ne znam ni gdje su niti zašto su...
I tako sam sad trenutno u nekom vaakumu...
i ne znam...lebdim kroz život nesvjesna dana koji nemilice lete...
Je, naravno, ispričat ću šta se desilo i dešavalo sa Sedadom u međuvremenu, samo sad nisam spremna za to..
Ne znam je li to uopće bitno...
Evo sad sam umjesto da radim iako je nedjelja...je nedjeljom rade oni koji preko tjedna ne rade 
pregledavala hotele, hostele, pansione u Minhenu...
Da...razmišljala sam kako iznenaditi dragog u tuđini...
Napomenula sam mu to i njemu se to niti malo ne sviđa..
...ali kad sam ja ikada slušala ikoga?
...ili sebe uopće?
Tako da sam eto na razmišljanju...
Ne znam kamo cijela priča vodi i teče li uopće ta priča bilo kuda...
Možda to želim saznati kad se pojavim tamo na dan?
A možda samo želim napokon potrošiti malo para na sebe samu?
Pa da mi malo dupe vidi puta?
Jel to uopće vrijedi?
Taj put?
To mogu saznati jedino ako odem...
Nikako drugačije...
Eto...zato idem...
Tj bar razmišljam o tome....
Znam da sam malo konfuzna i ne znam točno šta bih sa svim time..ali eto...tu sam...
Nisam nikamo otišla...
...Nisam zatvorila butigu i otišla u nepovrat....samo da se zna! 
- 13:27 -
