subota, 30.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.825
...ja sam na moruu...
Ja sam na moruuu
Ja sam na moruuu
Ni vjetric sto lijeno pirka ni miris mora ne mogu me uvjeriti u to pa moram ponavljati...da povjerujem...
Ja sam na mooruu...
...ja sam na mooruu....
Sjedim na rivi u Rabu i pikam...
Morat cu se rijesiti mobitela na par dana da malo i od njega odmorim...
Danas sam stigla...malo sam plivala i jedva cekam kad ce devet da idem spavati

Da, da, tijelo se mora slusati a moje tijelo kaze....zijeevvv....

...ja sam na mooruuu....
- 20:26 -
ponedjeljak, 25.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.824
..."rastem"...
....ne u visinu, a ni u širinu u zadnje vrijeme...negooo...odrastam?
Da, naučila sam šta je "podmornica" a tiče se cuge...
Tu sam bila full neuka oko toga...znala jesam za tu foru iz filmova ali eto...
Za one koji slučajno nemaju pojma o tome...evo objašnjenja...
U subotu je otvoren beer fest na Opatovini.
Ukratko svaki birc je uz normalnu ponudu piFa nudio i neke "posebne".
Ja sam uzela neko ječmeno točeno, a frendica nešto laganiju verziju voćnog okusa...
Kad su nam pivice stigle nismo se mogle odlučiti oko toga...ČIJA JE BLJUTAVIJA!!!! 




"A šta da od ovoga napravimo "podmornicu"" upitala me.
"Ha?" upitno sam ju pogledala
"Pa ono...znaš, da malo popravimo okus pive...ubacimo unutra neku slatku žesticu?" odgovorila je
"A tooooo, MOŽE! Jer...gore od ovoga ne može biti!"
Nasmijale smo se obje.
U bircu nije bilo medice pa smo potopile u naše pivice...narančino šta god da to bilo.
Pive nisu postale od toga turbo ukusne...
Ali pitkije definitivno JESU!!!!!





....to je jedan vid "rasta"....
A drugi...
Danas sam zvala tatu i nisam prasnula niti jednom...
Čak sam mu smirenim tonom napomenula da ukoliko se odluči za dom da ću se snaći nekako.
Prešutio je pominjanje istog.
Naime zvala sam tetku ujutro pa mi je opet pričala o tome kako se njemu ne jede kuhana piletina jer mu je to bljutavo i tako te stvari...
Malo sam flipnula...ali samo malo i pomirila se s istinom.
Njemu nema spasa.
I ja tu ama baš NIŠTA ne mogu.
NApokon sam to prihvatila mirno.
Bez buke.
Bez suza.
bez deračine.
Kad sam ga nazvala javio se relativno jako dobra glasa.
Naime bila je kod njega sestra koja mu previja nogu.
Pred drugima se "drži".
Još uvijek nije naručio štake niti je pokušao hodati sa dvije štake.
Obećao ej zvati fizioterapeuta danas.
I doktoricu za štake.
....mhm....
No kako rekoh....
A u subotu sam primjetila da se mama gubi.
Na povratku u Bjelovar iz vikendice, pričala mi je iste stvari koje mi je već ispričala u vikendici.
I to kao da ih priča prvi puta.
bilo mi ju je jako žao pa sam poslušala.
Napokon sam prihvatila da stare.
I da ljutnja s moje strane ne može ništa.
Mogu samo prihvatiti to da su takvi kakvi su i pokušati biti tu za njih bez obzira na to šta su mi ili nisu dali.
Kako rekoh..rastem...pitanje je do kad će me to držati...ali nekako sam spokojnija...
...no još uvijek ne toliko da im mogu reći da idem 7 dana na more i očekivati da oboje to prihvate sa srećom zbog mene...
...zato šutim....ali rastem...da...
...starim...
- 10:31 -
nedjelja, 24.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.823
...nedjelja, prokleta nedjelja....
..nedjelja je a ja radim...
Da, da, RADIM ne za sebe nego za firmu u kojoj ne dobivam plaTu 







...i malo sam umornaaaaa...da ne kažem grogi?

Jučer sam napravila nešto neočekivano u svakom pogledu.
Otišla sam s Einyem do mame.
Da, nisam se zajebala, napisala sam dobro. Do mame...
Bili smo tamo od nekih 10 do šest poslije podne...
...maaaaaaaaallllčiceeeeeee sam se tamo izmorila k'o mali zeleni.
Psihički naravno. ali eto...
Shvatila sam neke stvari kod mame.
Prva je ..JEBO TE KOLIKO MOŽE PRIČATI!!!!


...a neke druge...
Žena jednostavno ima čudne načine pokazivanja ljubavi.
Ne zna reći...
Pokazati na neki općeprihvatljiv način...nula bodova...
...ali...
Valjda nagnana onim našim razgovorom (u što čisto sumnjam garant je zaboravila da se to IKAD desilo) je osjetila grižnju savjesti (ahahahahahaha e tek ovo NE VJERUJEM) I KRENULA JE SA ŠIVANJEM.
Sašila mi je tri torbice...jednu večernju...super je ispala ali da nije moj stil NIJE nas se dvije nikako ntii u ludilu ne dodirujemo što se stilova tiče...ali torbica je cool...pismo torbica sa resama....
....druga je za kupovinu, a treća je najviše razveselila dijete u meni.... 

Treću je napravila nekakvu čudnovatu duboku torbu koja ide na rame a na lice torbe je ušila ni manje ni više nego MEDU.
Rekla je "ti si kao mala volila mede".
Istina.
Imam još uvijek na noćnom ikeinom ormariću medu koji je više nego punoljetan...mislim da mu je nekih...37-38?
Bilo kako bilo, ta me treća razveselila iako ne znam di ću ju nositi, full je neozbiljna za ženet'nu u mojim godinama...ali djetetu u meni se jaaaakkkooo sviđa!
Dakle nakon čudnovato provedenog dana s mamom, vratili smo se u večernjim satima doma, Einy je pao kao pokošen na spavanje, a ja sam se tušnula i ...izašla van!!!!
Bila sam vani do 1...ooooo, da...o izlasku malo kasnije, ipak sam "ono" na poslu 


....samo ću reći ovo...
...naučila sam sinoć šta je to "podmornica" 


- 11:21 -
četvrtak, 21.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.822
....muči me san....
Ma nije ono da me "muči" nego mi NE DA MIRA!!!!
Nikako mi izaći iz glave!!!!
Ukotvio se u mošćiću i ne da se.....
Jutros sam sva smušena zaboravila mobitel...
Ima moja tetka pravi izraz za ovo moje stanje "sva sam k'o u šunku"...Šta god da to značilo...ali eto...nešto sjebovano ...
Žešće...
U glavu...









Kad sam se dočepala moba, pokušala sam san izbaciti iz glave na najčudniji mogući način.
Poslala sam Tonyu poruku "...sanjala sam te..."
a onda prije nego to krivo shvati "...niije bilo sexa..:D..."
..bilo je zajefrkancije par poruka na tu temu i na kraju je htio znati što sam sanjala...
Napisala sam mu.
Njegova je reakcija bila: "Vrjeme je da ostaneš trudna
"
Nisam se snašla nešto pretjerano ali nisam ni tražila sad neku pametnu reakciju.
Rekla sam mu to samo i isključivo da izbacim iz glave a napravila sam samo totalno suprotnu stvar....NE IZLAZI MI IZ GLAVE!!!!!
Gledam nešto na kalendar...počinju mi plodni dani...možda je to...
Ali od kuda baš on?
Od kuda još i one u cijeloj priči????
Joooooooooojjjjjjjjjj...čini mi se da mi se životinja budiiiiiiiiiii...
....Jjjjooooooooooooooojjjjjjjjj..
Životinja je gladna ljudskog dodira...
gladna je ljubavi...
......Uffffff....
..taman je jedna "prigodna" na radiju...
"Addicted To You"
I don't know just how it happened,
I let down my guard...
Swore I'd never fall in love again
But I fell hard.
Guess I should have seen it coming,
Caught me by surprise...
I wasn't looking where I was going,
I fell into your eyes.
You came into my crazy world like a cool and cleansing wave.
Before I, I knew what hit me baby you were flowing through my veins...
I'm addicted to you,
Hooked on your love,
Like a powerful drug
I can't get enough of,
Lost in your eyes,
Drowning in blue
Out of control,
What can I do?
I'm addicted to you!
Midnight blows in through the window,
Dances round the room...
Got me hypnotized,
I'm getting high on the perfume.
I couldn't live without you now,
Oh, I know I'd go insane,
I wouldn't last one night alone baby,
I couldn't stand the pain!
I'm addicted to you!
Hooked on your love,
Like a powerful drug
I can't get enough of,
Lost in your eyes,
Drowning in blue
Out of control,
What can I do?
I'm addicted to you!
...o da..ovisna sam o tebi...moj snu...
- 15:03 -
suzama l'epim tapete vol.821
...jučer sam ponovo krenula na yogu...
Pred neko vrijeme sam opet preko ponude dana naravno, kupila mjesec dana yoge.
Shakti yoga.
Jutros sam baš provjeravala što je to...Shakti=snaga...uffffff...
Uglavnom viđala sam tu ponudu još prije mjesec...
Pa nedavno...
... i .....
....uplatila u zadnju sekundu...
Bilo je to u jednom od onih mojih ingenioznih trenutaka prije spavanja...
Noć...
Mobitel i ja...
I tako, netom prije isteka...kupila ja ponudicu.
Kad sam to prvi puta vidjela malo sam se nećkala jer je na Trešnjevci, točnije iza Remize, znači vožnja autom...
No...
Kako sam se opet počela osjećati loše i zapadati u depresiju, zaključila sa da je yoga odgovor.
Kupila sam ponudu u noći s nedjelje na ponedjeljak i eto me jučer u srijedu odmah bila na satu!
Došla sam na Remizu i parkala..odlučila sam prošetati do yoge.
Imala sam na sebi trofrtaljne tajice i svježe kupljenu pamučnu maju bez rukava za punih 24,99 kn...kupljena u New Yorkeru, of SKROZ 


Došla sam na adresu, zahvaljujući Google Mapu znala sam točno gdje idem...![]()
![]()
![]()
Ima jedna zanimljivost vezana uz yogu.
Ne znam jeste primjetili ikada voditelje yoge?
Svi su šlank, fit do granica BOLI i neuhranjenosti.
Ovaj se puta desilo čudo!
Voditeljica, osoba koja mi je otvorila vrata je debeljuškasta žena ricave plave kose.
Mislim da se razumijemo...savitljiva do boli...
A oči....
Oči su joj pune sreće...
ISIJAVA!
Toliko topline i sreće i zadovoljstva kao ujučer u njenim sivim očima vidjela nisam, najiskrenije mislim, NIKADA!
Ne moram ni reći da nas je žena UBILA. Bile smo nas dvije samo na satu, jedna cura i ja i ona nam se posvetila do kraja.
Bilo je predivno!!!
Jel moram reći da me boli SVAKA KOŠČICA u tijelu?
Ali ugodno boli!
Ono što me veseli je da je rekla da se seli sa yogom na jesen na Kajzericu!
Meni u susjedstvo!
Mislim da je ovo znak...
Veliki znak...
Svemir definitivno radi sam od sebe...
A ja sumnjala....
nakon yoge sam otišla prošetati sa Einyem po nasipu pa sam hodala bosa po nasipu čim sam ga se dočepala.
Zemlja definitivno isto liječi...
Kad smo se vratili, večerala sam, poigrala se s Einyem i ...utonula u umor!
Jednostavno me obuzeo cijelu.
Bio je to neki čudan umor...jak i snažan...
Iako sam spavala 7 sati probudila sam se gotovo identično umorna..
...ne znam šta je to...
I noćas sam sanjala....
Uffffff.....
Ne znam jesam li pominjala ranije...
Ali ima jedan investitorov brat kojima sam radila legalizaciju prošle godine....
Bilo je to svježe kad sam krenula sa Sedadom...
Takva napetost i životinjska privlačnost kakva mi se desila jedino sa Zorgom...
No...ja kakva sam bila a i sada sam...samo sam si ponavljala u glavi "imaš dečka, imaš dečka, imaš dečka"
U međuvremenu smo se vidjeli dva tri puta...i svaki puta isto...
Koliko god da bil aljuta...
Koliko god da bila razjebana..
Koliko god bila mirna s činjenicom da mi je suša u sexu...
...kad bih Tonya ugledala..jedino mi je bilo na pameti da ga negdje odvučem i predam mu se sva...
Grozno.
Kako je po pričama svog brata on "problematičan" i prošle se godine rastavio a ima dvije curice, tako sam ga i kad je Sedad izašao iz priče, izbjegavala u podosta velikom luku.
A kad bih ga i vidjela, krenula bih s onom ovnovskom poznatom "Napad je najbolja obrana"
Taj me tip TOLIKO privlači kao moljca svjetlost i ja se teškom mukom opirem...
Da ne padnem, krenula sam biti jako brutalna i otvorena o sexu i o tome kako bih "ja njega" ne bih li ga prepala toliko da pobjegne od mene.
Djelomično mi uspjeva.
...ne viđamo se jer su mi on i njegov brat dužni pare za legalizaciju...JOŠ ju nisu platili iako iam tome već skoro godina dana kako sam ju mjerila kod njih...
i s jedne strane je to i sreća...ok s više strana...
Kako sam ja uvjerena da se svi rastavljeni/posvađani s curama/ostavljeni nakon veze samnom vraćaju bivšima...to mi je još jedna stvar koja me držala na životu da se ne pustim Tonyu...
Ali to kad ga vidim...
...nevjerojatno nešto...
Ma kažem Vam...moljac i lampa...uffff grozno!
Uglavnom noćas sam sanjala NJEGA.
Sanjala sam da se nešto kušlamo u nekoj kući u kojoj su radovi po cijelom prostoru...
Ni namještaj nije neki.
Star je.
Propada.
Njegove kćeri su sa nama i vrijeme je spavanja no plaču.
Ja odlazim do njih i prvo privijem mlađu na grudi i nunam ju iako nije bebica.
Iz mene izvire svjetlost ljubavi koja popunjava sobu.
Starija se smiri i kaže mu sa suzama u okama gledajući mene "Ovako ju je isto i mama!"
Nakon što je manja zaspala odem do starije i legnem uz nju i dragam ju po glavi dok nije zaspala i ona.
Vraćam se Tonyu u trošni krevet sa osmjehom na licu a on me gledajući očima punim zahvale i ljubavi govori "Hvala ti bejbe, ovo NIKAD nije nitko napravio do sad za mene"
...probudila sam se, naravno sva u čudu...
- 08:34 -
srijeda, 20.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.820
..riješeno!...
Rab...here I come!
...potvrda uplate tišla je prije 20tak minuta u Kompas...
I to je to!
Ne želim se brinuti hoće li biti sve ok ili će se nešto izjaloviti.
nema šta.
Ovaj puta ODLAZIM BEZ IKAKVIH PROBLEMA!
...samo da se zna...



- 13:50 -
suzama l'epim tapete vol.819
...kako sam i očekivala...
Nora se lagano čudom čudila da sam pominjala 01.08.
Odjednom ne zna uopće od kuda mi to jer ona je mislila ići oko 9-og.
Kao sad sjećam se da je rekla prije mjesec dana "pa mogla bi, samo ću vidjeti da li ću sve poslove završiti ali mislim da bih mogla"
Uglavnom...slomila sam se jučer...
Ne samo zbog nje, ona je bila ona trešnjica na šlagu....
No, bilo kako bilo, nakon puno spavanja i kasnije plakanja, kad sam napokon navečer ponovo legla nisam mogla zaspati pa sam malo "surfala" na valovima neta i tražila smještaj.
Sama.
Dleko od svih.
Jutros sam krenula u akciju...
Prvo sam nazvala hotel za pse...
Ona jadna žena je opet u bolnici
no osposobila je kaže sina za hotel pa...
Njoj zauzvrat dala sam broj telefona od travara Sulejmana..nekako sam mislila da to trebam napraviti...
...već sam duže vremena razmišljala o tome pa ...eto...
Žena nije imala ništa protiv pa smo razmjenile brojeve..
Ja njoj travarev, ona meni sinov...
Dogovorila sam Einyevo "ljetovanje" od 30-og od subote...
Sinoć sam nabasala na neki hotel na Rabu...
Otužno izgleda, al je najjeftinije što sam našla.
2800 polupansion...kad razmislim...istovremeno i malo i previše novaca s obzirom da to ide direktno iz ušteđevine.
Nakon što sam rezervirala hotel, poslala sam upit za sobu.
Kežu iz Kompasa javit će se...
Ista ta soba sa doručkom preko bookinga dođe 3200..
Bilo kako bilo...tko zna!
Čuti će se!
Vidjela sam zanimljivu stvar...katamaran Rab-Rijeka..tako bih mogla u povratku "skoknuti" do Poreča bar na dan.
I to ću vidjeti.
Jučer sam razgovarala sa Lilly koja me uvjeravala da trebam negdje na ODMOR daleko od svih...
Ako mi upali plan sa hotelom možda i uspijem...
Isključit ću tih 7 dana mobitel i samo i jedino...BITI
Ponjet ću knjige i uživati!
Uglavnom...nakon noći i dana očaja, ja sam krenula u akciju...
A posao?
Jutros me dočekalo iznenađenje na poslu...
Shef mi je "u povjerenju" naovjestio da kolega odlati iz ureda...
PRETEKAO ME!!!!!!


No dobro...
Neću sad o tome razmišljati...
Samo znam da će sad biti posla preko glave i jako mi je drago što idem na taj godišnji!
Jebeš Noru! Viva la Mala Li!Viva la SLOBODA
- 11:15 -
ponedjeljak, 18.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.818
....jučer je bio LUD dan...
Ne znam jesam li pominjala, ali ja sam u petak u podne jednostavno isključila mobitel...
Sljedeće uključivanje bilo je sa subote na nedjelju u noći negdje oko ponoći..
Naime ove pametne mreže danas javljaju kad uključiš mobitel, a kako nisam htjela ni sa kim razgovarati..zato mi je i bio isključen mobitel danima da "malo" odmorim od svega...pretpostavila sam da nitko pri zdravoj pameti neće u ponoć vraćati poziv kad dobije obavjest da sam uključila mobitel.
Tako i bi...
Masa propuštenih poziva i poruka o istom...
.."Nitko bitan" zaključila sam i opet isključila mobitel...
Kad sam ustala ponovo sam ga upalila jer sam u pozivima od jučer vidjela i jedan od frenda s kojim mislim malo učvrstiti poslovnu suradnju pa da ne bi bilo "nismo znali" odlučila sam ga nazvati..
Imala sam mobitel u ruci kad ono...
Poruka o 3 propuštena poziva od čega zadnji ujutro u 5:31 od....pazi sad ovo....SEDADA!!!! 


"OD KUDA ON?" pomislila sam i zaključila da je očito u điru Bajram pa da je doma u Bosni i pije.
Tako je bilo kad smo bili i u vezi.
Dok se napio kao majka zvao bi me i pričao mi sve što mi nije imao muda reći u trijeznom stanju.
Znala sam se smijati do suza tim njegovim pozivima.
No...zašto sad?Nakon koliko to mjeseci?
Opet?
Obavila sam poziv s frendom i ponovo isključila mobitel....
Uključila sam ga u podnevnim satima i dobila porku o propuštenom pozivu...od...MAME????? 


Kako nije pristojno jelte ignorirati poziv vlastite majke, brzo sam se prekrižila, duboko udahnula i nazvala.
Javila se sva happy i nasmijana (kad malo bolje razmislim sada to je možda posljedica bratovog prisustva kod nje u trenu mog poziva) kao kad ću doći da mi šije dvije torbe tipa patchwork od ostataka materijala..



Kao da se NIKADA NIŠTA nije desilo....
I dan se privodio kraju...
Vratila sam se iz šetnje s Einyem i čik pogodi...netko na mom parkingu.
Nije prvi puta.
Očito niti zadnji... 
Potrubila sam.
Nigdje nikoga.
Parkirala sam okomito na isti i otišla gore u stan.
Iz mene se pušilo.
To mi STVARNO ide na živce.
Pa jebo te trebaš nekome UĆI u jebeno dvorište i stati na OZNAČENO parkirališno mjesto.
Ok...može se sve...mogla je biti nužda mogli su biti u jebenoj ŠUMI ali DAJ OSTAVI JEBENI BROJ TELEFONA NA ŠAJBI DA TE MOGU NAZVATI!!!!!!
Naravno ništa.
Joj to mi tako diže živce na neviđno!
Napravila sam večeru, večeralča i onda mi je pukao film i nazvala sam policiju.
Iako sam znala da je to pucanj u prazno ali eto, nakon toliko puta da ne ispadne da nisam SVE probala.
Okrenula sam 192.
"Dobar dan, policija, izvolite" javio se smiren muški glas.
"Dobar dan" izustila sam "ja se ispričavam, imam jedno jako glupo pitanje ali trebam savjet šta činiti" rekla sam
"Recite"
"Imam parkiran nepoznati auto na mom parkirališnom mjestu. Ovo nije prvi puta i sad mi je već pun kufer svega pa zovem da pitam za savjet"
"Jel privatno parkirno mjesto?" upitao je
"Je" odgovorila sam
"Jel označeno i u privatnom dvorištu?" nastavio je
"Je" bila sam kratka
"Na žalost ne mogu Vam pomoći. To nije u nadležnosti policije. Ja VAm ne mogu ni ophodnju zvati niti pauka jer nije na javnom mjestu. Tu ne mogu ništa"
"Fino. A ukoliko ja krenem bušiti gume i demolirati taj auto?" upitala sam
"U tom slučaju će doći ekipa po Vas zbog uništavanja tuđe imovine" odgovorio je
"A-ha. Fino" kipila sam i nastavila "Dobro a možete li mi pomoći naći vlasnika?"
"Ne smijem ga Vama reći ali mi možete reći tablice pa ću ga pokušati ja nazvati i reći mu da makne vozilo. Koja je tablica"
"ZG - 1633 -AL " ovo je stvarni broj tablice, nije izmišljen
"Vrsta auta?" nastavio je
"Octavia tour srebrno siva" odvratila sam - opet stvarni podaci
"Ok, sačekajte na liniji"
Nakon nekih par minuta ponovo se javio "Na žalost nitko tko se koristi tim autom nema registriran broj telefona. Žao mi je"
"Ma ok, sve mi je jasno, hvala što ste uopće htjeli pomoći i to je nešto, nego imam pitanje. Ja sam ga blokirala i ne namjeravam se micati cijelu noć. Ćete dolaziti po mene?"
"Ne" odgovorio je, "u privatnom ste dvorištu mi nemamo jurizdikciju tu."
"Fino" odgovorila sam "hvala".
Pofotkala sam stanje auta, tablicu i ostalo. Stala sam mu na pola centimetra, međutim imao je mjesta za manevar iza mene.
Nakon nekog vremena zvao me susjed i obavijestio da se pokušava preko šahta i zelenila iščupati mimo mene.
Izjurila sam van.
Bio je to mulac mojih godina.
Konjina.
Sa ženom.
Dok sam ja siktala on se cerio samodopadno cijelo vrijeme misleći "ma samo ti pričaj tko te jebe"
Došlo mi je da mu šakom skinem taj samodopadni cerek s face.
"Je, da, znam, je u pravu ste, pa dolazio sam ja tu i ranije..." cerio se samodopadno
"Pa dobro jel vam TOLIKI problem ostaviti broj telefona???"
Nisam se zaustavljala i "razgovor" sam gubeći jer nije nikako skidao taj cer sa usta završila "ma sram te bilo, bježi odatle konjino jedna stara!"
Ok nije damski...
Al bar nisam završila u zatvoru...
Sva 4 dana odmora završila su odnešena rukom u tih dva sata što sam čekala da makne jebeni auto da mogu parkirati moj auto
Mislim stvarno!!!!
Danas sam tim dragim susjedima koji ugošćuju svakojake sumnjive tipove u prizemlju stan ispod mene ostavila na vratima poruku:
"DRAGI SUSJEDI,
MOLIM VAS da ubuduće objasnite svojim gostima gdje mogu parkirati auto.
Ako to baš "mora" biti na nekom od naših označenih privatnih mjesta, neka budu bar toliko pristojni i ostave broj telefona da ih možemo nazvati kad nam auto smeta da ne moramo stalno zivkati policiju.
HVALA! "...i potpis
pa jebo te!!!!!
Prvo česi il slovaci ili koja PM koji se deru po noći i roštiljaju do dva, tri (smetaju svim susjedima ali svi se nadaju da ću JA njih dovesti u red...no ne ja više ne dovodim nikoga osim sebe u red), pa njihova dječurlija koja jurcaju i trče i deru se i ne spavaju prije ponoć-jedan, jeo te sad se i parkiraju na našim mjestima..pa to je čitava invazija!
ok...da...starim...ali jebeš mu sve i DOSTA MI JE!!!!
- 12:52 -
suzama l'epim tapete vol.817
...."Trebaš piliti grane"...
...rekao mi je na kavi nakon priče o frendu jedan drugi, stariji i iskusniji frend...
To je stariji gospodin od cca 60 i kusur s kojim se povremeno nalazim na kavi.
Nakon što smo izdefinirali da nisam sponzoruša i da me ne interesira na taj način, sad mi je više nego ugodno popiti kavicu s njim.
Uvijek nešto naučim.
Jer ljudi, na žalost postaku otvoreni i dođu sebi (neki, a neki kao moj tajo NIKAD) tek kad pređu šezdesetu.
I tako, povremeno, nas dva pijemo kavu...
"Trebaš piliti grane" ponovio je "Znaš kako se obrezuje drvo da bi bilo zdravo. Pa režu se trule grane. Tako i ti trebaš" završio je misao kao komentar na moju priču.
"Joooojjjjjj dragi moj prijatelju" odvratila sam, ja, nekako u zadnje vrijeme ne pilim pilom nego sam se zaigrala motorkom i siječem sve što mi je na putu!" odgovorila sam nakon čega smo se oboje slatko nasmijali.
Kasnije smo se fino napričali oko kurkume, spiruline i ostalih zdravih stvari i vrijeme je proletilo.
Kavu pijemo uvijek u kavani Vivaldi.
Lijepo mi je tamo.
Ne zbog ljudi koliko zbog terase...zraka...a i nekako nam je na pola puta.
Sviđa mi se to naselje. Knežija.
Staro je naselje pa je još uvijek puna urbanizma u pravom smislu riječi.
Zgrade su na normalnoj udaljenosti jedna od druge, među njima je puno drveća i stazica kojima možete lutati unaokolo.
Sviđa mi se.
jako.
Nakon što sam s njim popila kavu, kako Nora radi u tom naselju nazvala sam ju da vidim može li na kavu.
Mogla je..pa sam popila s njom kavicu uz čašicu razgovora.
Nora nekako nikako ne pominje more...i to me malčice počinje mučiti.
Ali samo malčice.
Ako može, može, ako ne ne....
A ja ionako imam problema sa odvajanjem od Einya.
Htjela bih ga ostaviti tetki jer mu je tamo najljepše, no tetka je toliko preokupirana sa tatom i vidim da ju to muči tako da joj ne želim još jednu obavezu natovariti na vrat.
Iako...Einy bi ju malo trgnuo iz tog tata-ludila...ali ne znam...
Nekako mislim da ću zbrisati van Zagreba inkognito...
Ako me Nora prekrižila za more, onda ću otići do Poreča malo raditi Ann društvo.
Kako je otišla u Istru roditi jer joj tamo dragi živi preko ljeta jer se bavi iznajmljivanjem apartmana, tako je sama sa malim svaki dan veći dio dana.
Neki dan sam ju čula i nije baš.
Nije da se tuži.
Nikad.
Ali....
Tako da pristala Nora ili ne da idemo skupa, ja ću svakako ići do Ann u Poreč.
Iskreno, da, volim more, volim kad me obuzme od glave do pete i kad uronim u njega...
...ali...nisam više od onog izležavanja na plaži i bjesomučnog hvatanja boje.
Budimo realni nisam nikad niti bila, a sad sam još manje...
Eto to su planovi mrkli.
Ova 4 dana (četvrtak i petak plus vikend) koji su mi služili kao mini break do pravog godišjeg su mi dobro došli.
Iako su bili kratki...
Još nisam spremna na rad bez dobivanja plaće.
Ali...eto me, tu sam...imam za odraditi još 10 dana....
mhm...
U ovih par dana mira donjela sam i neke odluke a tiču se posla.
01.10. dajem otkaz.
Definitivno.
Morat ću se malo više potruditi i naći si neki posao.
Znam da ću uspjeti.
Uvijek jesam.
Kad sam malo spremala svoj zapušteni ured doma, uhvatila me neka nostalgija...
...nedostaje mi rad tamo...
Ima to svojih velikih prednosti ali ima i nedostataka...
Znam da ću, primjerice biti u borbi s Einyem svakih pola sata...ali i to će proći..pametan je on malisha...
No, odluka je donešena...i to odluka da radim opet od doma...nikako da radim opet za nekoga drugog.
Dosta je toga.
...Vrijeme je da se krene...
- 09:18 -
četvrtak, 14.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.816
....jučer sam s puuunnooo straha napisala da sam sretna..
Kad sam to pisala prošla mi je kroz glavu zlokobna misao "jebo te koliko sam happy sigurno će nešto loše na kraju dana desiti se!" a onda sam se prekorila brzo i uvjerila samu sebe da biti sretan u mom slučaju nije baš svaki puta kažnjivo djelo.



Ooooo da...povremeno i je.
Mislim uglavnom, no potrudit ću se da dođem do toga da sam happy i da sam svjesna da to zaslužujem i da nema ništa loše i krivo u tome što sam JA sretna!
U zadnje vrijeme se jako trudim biti sretna.
Jako.
Baš ono....uf!
Ok nisam se izvela ima već pet šest dana van ali pokušala sam jučer sa frendom na sladoled..
Sve smo dogovorili i..kao i puno puta prije toga...banana.
Ne bih ulazila u detalje skroz, ali kad je u bedu i treba ga saslušati onda uvijek nađe vremena i nazvati i vidjeti se.
A kad nije...
Pa ima čovjek drugih prioriteta!
Ima more mahom tupoglavih ili zločestih žena koje odabire i kojima prostire sebe samog nemilosrdno.
Ja kao prijateljica nikad nisam dobila niti približan tretman i ja uvijek mogu čekati, mahom njegova loša stanja, a sad mi je toga maaaallloooo i dosta.
Uglavnom, da skratim...od sladoleda ništa
Ma baš neću skraćivati!
Moram se ispucati jer mi je to sjebalo cijelo popodne.
ok što sam dopustila da me to sjebe to je definitivno moja greška no opet..
..ja sam samo čovjek...od krvi i mesa, po definiciji društveno biće...
I koliko se god povlačila u osamu...trebam ljude
...ustvari neću sad to ponavljati ali bilo je tu svašta, između ostaloga dirnuo mi je u Einya...a to je....


Tko me god imalo zna, zna da mi je Einy sve.
Neki to ljudi ne mogu shvatiti, i ne ljutim se na to, svatko ima svoje mišljenje o tome.
Ali ako ste mi prijatelj onda jako dobro znate koliko mi taj moj četveronožac znači, koliko mi drži glavu van vode i slično...
A taj frend je već jednom imao "izlet" preko kojeg sam prešla nakon nekog vremena ali vidim ponavlja se to pa mi je sad dosta.
Bila sam nešto u teškom stanju, ne sjećam se jel bila bolest ili koji klinac i čujem se s tim frendom...mislim da je čak on tada zvao.
"Joj došao bi ti ja sad tamo pomoći ali kad ti je Einy tamo" rekao je
Meni je naravno samo pala ploča.
Da, moj Einy JEDE LJUDE, grize, davi ujeda i ostalo...
Neko se vrijeme nismo čuli pa je onda povremeno opet on zapadao u svakojake situacije i etogac, u zadnje vrijeme smo se malo češće čuli mahom sam se ja javljala za vrijeme posla na hangout..
U međuvremenu je napravio s mamom apartmane u Zadru. Ja sam samo ovlaš vidjela nacrte jer su uposlili neku ženu iz Zadra i dala neke svoje napomene, ali eto...nisam nikad bila..
Apartmani su ispali ok i sad su u funkciji iznajmljivanja.
Jako mi je bilo drago zbog njega, bacio se svom silom na iznajmljivanje, oglašavanje, vidjela sami slike i nekako bio je nekako pun duha.
meni je stvarno jako drago kad ljudi uspiju ma šta god netko mislio o tome.
U jednom je navratu pomenuo da smijem doći u apartman na vikend...
Samo sam rekla "mhm" ali nisam niti planirala niti namjeravala. Znam da od toga zarađuje pa mi malo glupo (jebi ga takva sam...tupa glupa šta ćeš)
Uglavnom primila sam na znanje i nismo o tome nikad više pričali.
Jučer kad smo se dogovarali za sladoled sam saznala da ide u petak u Zd.
Zezala sam ga oko toga da kako smije ići a da me nije pitao.
Stalno je u Zadru jer mu je mama tamo i nekako mislim da će se u skorije vrijeme tamo i preseliti.
Uglavnom odgovor je bio a vodio bi ja i tebe ali znam da ti bez Einya nikud a to ne može..
JEBO TE TKO TE IKAD PITAO ZA EINYA?????
Einy ne podnosi vrućinu.
Ja bih bila stvarnoooo jebeno LUDA da ga tjeram iz ovog vrućeg pakla u Zagrebu na još vreliji u Zadru.
To znaju svi moji PRIJATELJI što dovodi do zaključka...
No dobro...to sam isto bila prešutila dok nije sjebao sladoled...
A onda sam mu jebeno SVE nabrojala...i blokirala ga na hangoutu...
Naravno da me sve to bacilo u krevet na tri sata..
I ostatak sam dana bila sjebana i jadna..
...jebene RIBE me sjebavaju samo tako...tata...Zorg..sad i ovaj...
...ma DOSTA TOGA VIŠE!
- 10:05 -
srijeda, 13.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.815
...još sat i petnaest!!!!...
Što?
Kako?
Zašto?
Paaaa još sat i petnaest minuta do mog prvog breaka od posla!
Mini G.O. prije veeeeeeliiikooooggg godišnjeg!
Da...daaaa...
Sutra i prekosutra NE RADIIIIIMMMM...
Istini za volju nije baš da sam se nešto pretjerano naradila ovih dana, no, eto, umorilo me sjedenje na poslu 


bar neću biti na posluuuuu
jupiiiiiiiii
i sutra cijeli dan pada kišaaaaa
JUPIIIIIIIIIIIIIIII
jooojjjjj stvarno sam SRETNA!!!
![]()
- 14:16 -
utorak, 12.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.814
...uz puno vike u autu došli smo do tajine kuće...
Promatrajući tetku i taju imate primjer pravog sado mazo odnosa.
Tajo tetku tretira kao roba.
U autu joj je rekao i da začepi.
No unatoč tome, kad j anešto kažem taji, ona se odmah postavi na sve 4 u njegovu obranu!
Kad smo došli doma uvalila sam taji odmah i drugu štaku.
"Vježbaj!" rekla sam odmah s vrata.
"Nemoj ga vidiš da je umoran!" odvratila je tetka.
Znala sam da je umoran, sve mi je bilo jasno, ali nisam htjela da zalegne, nisam htjela da se prepusti, nisam imala milosti!
No...on je uz tetkinu pomoć odlelujao do kreveta. Bez štaka.
Divljala sam.
Nakon toga me tetka nahranila i ja sam krenula put Zagreba.
Okolnim putem.
Kroz sela.
Ta tri poteza istim putem i jurnjava autoputom su me izmrcvarila skroz.
Vozila sam se okolo..kroz polja kukuruza i pšenica.
Pokušavala sam pažnju zadržati na njima i smirii se.
U glavi mi je bio košmar.
Još mi je uvijek odzvanjalo moje zadnje deranje "Zovi onog fizioterapeuta i nek te uči hodati sa štakama!!!"
Naposlijetku sam se vozila nekako prazna.
Tupa.
Kad smo bili kod dide, dida nam je dao recept za svježi sok.
Rekao je da ga tajo mora piti 3* dnevno ne bi li ojačao krv.
Radi se naravno o cikli, mrkvi i začuđujuće celeru.
Čak je rekao da svratim sutra i da će mi dati svježeg povrća nešpricanog koje mu dolazi iz Bosne.
Za raditi sok taji treba sokovnik.
Dan ranije sam bila u Emmezeti i gledala taj jedan sokovnik ne bih li ga sebi kupila.
Zaključila sam da mi je to ipak preskupo za odvojiti.
Radi se o 400,00 kn.
No kad je dida rekao da im treba sokovnik, ja sam odmah odlučila pri povratku u Zagreb svratiti do Emmezete i kupiti taji taj isti sokovnik.
Bez razmišljanja.
Tako je i bilo.
Kupila sam sokovnik, a sutradan sam još svratila kod dide po povrće.
Dida me dočekao sa dvije kutije sav crvena lica.
"Jesi vidjela kako mi je lice crveno" odvratio je.
"Od čega?" upitala sam
"čistio sam one fleke od krvi sa benzinom pa sam udisao"
"Pa što meni niste dali da očistim?To je vodom trebalo!" odvratila sam sva u čudu.
Kasnije mi je tek sinulo da je dida to vrlo vjerojatno pokušavao uništiti do kraja, ne samo oprati.
"nije ti to samo krv bila tu je bilo i plazme to se ne može vodom" odvratio je.
Taj dan sam u dva navrata slala po dvije kutije usom.
Jednom jedno povrće i sokovnik, drugi puta povrće.
Prije toga sam zvala tatu.
greška.
"Tata, daj ja ću ti danas uplatiti 210 kn i ako je onaj tip fizioterapeut kako tvrdiš, neka ti dođe pokazati kako da hodaš sa štakama! On bi trebao biti profesionalniji od mene i smireno ti pokazati iako, najiskrenije ne kužim u čemu je problem" rekla sam mu pri kraju razgovora
"Ali ti mene ne razumiješ", zavapio je bolno tajo "ja sam nesiguran i sa dvije noge kako ću sa jednom?"
Ja sam explodirala....


"pa nećeš na jednoj nego ćeš na TRI imaš nogu i dvije štake!!!!"urlikala sam u predvorju ispred firme "Ma JEBEM TI MATER!!!" siknula sami poklopila slušalicu
Uvijek ista priča!
Nikad on ne može nešto.
Uvijek mu je prva "ne mogu".
Tad sam shvatila da je sve izgubljeno.
Ali nisam se, naravno prestala nadati.
I dalje se nadam da će se osvijestiti.
Da će doći sebi.
U ured sam umarširala i poslala mu poruku:
"Vidi ovako...Pošaljem ti ovo šta sam rekla pa se čujemo sljedeći mjesec kad potrošiš trave i kapi i masti.
Ja NE MOGU više slušati da ti nesto NEĆEŠ NITI POKUŠATI!!!!!
Nek ti dođe i nauči te ili staj po rani BOLI ME KURAC!!!
Djed ti je rekao da ne smiješ ali ne, DOSTA MI JE TOGA"
Nisam baš bila suptilna.
Nisam uopće. No kako mi je pulsirala glava i mravci šetali po njenoj stražnjoj strani još sam bila i blaga.
Tajo me zvao sutradan ujutro.
Kad sam se vratila iz šetnje s Einyem, i vidjela poziv, nazvala sam ga.
"Reci" rekla sam
"Kako se sastavlja taj sokovnik?" upitao je
"Tata, sad me stvarno već ljutiš. Uzmite JEBENO uputstvo!"
"Pa jesam ali nisam baš bio siguran" odgovorio je.
"Vidi ovako. Ja sam taj sokovnik htjela dan ranije kupiti sebi. Zaključila sam da je to previše novaca pa sam odustala, ali sam ga dan kasnije kupila tebi. NIKAD ga nisam sastavljala i stvarno ne znam što želiš sad da ja napravim?"
"Dobro" tužno je odgovorio
"I tata, ozbiljno sam mislila ono da te ne želim čuti mjesec dana." rekla sam
"Dobro" opet je rekao
"Ja želim da ti ozdraviš. Više od svega. Ali ako misliš ozdraviti napravi to zbog sebe, ne zbog mene" nisam se dala smesti "zovi me ako stvarno nešto baš trebaš u suprotnom nemoj, jer ni ja se ne osjećam dobro dok ovako svako malo vičem na tebe. Ne želim to."
"Dobro" završio je
Naravno da sam i u tu subotu i u nedjelju zvala tetku i čula sve detalje između onoga i onaj da se mršti dok PIJUCKA sok za krv.
Pomračila sam.
Ali nisam ga nazvala.
Jučer nisam zvala niti nju.
Kako su, tako su...budem zvala danas ili sutra. Sutra ide na transfuziju.
Do tada...
Dišem...
Koliko god to užasno zvučalo...dišem...
- 08:36 -
ponedjeljak, 11.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.813
....ne znam baš da bude nešto od taje...
Najiskrenije, nadam se da se varam ali...
U četvrtak sam unatoč svom uvjerenju da ja nikome ne smijem ništa ostati dužna..uzela slobodan dan.
Malo sam "čudna" po tom pitanju, ali šta ćeš...i ne samo po tom pitanju! 


Po taju i tetku sam došla nešto prije devet. Prema planu i dogovoru pokret je trebao biti u devet.
Ušla sam u kuću, tajo se taman oblačio.
Pozdravila sam ga i pitala "Gdje ćeš ti sjediti?"
Znala sam zašto to pitam.
Da se mene pitalo, sjedio bi iza i imao dignutu nogu ovu koja krvari jako. Lijevu.
No, mene se ne pita i on je odgovorio "Na suvozačevom, a gdje bi drugdje"
Nisam odreagirala samo sam pomislila kako je to jebeno tužno.
No dobro.
Potrpali smo se u auto i karavana je krenula.
Nas dvoje naprijed i tetka iza mene.
Nije stajala sa pričom.
Bilo je tu svega i svađe i priče i ...ma svega.
Ja sam, NARANO, koliko god se pokušavala kontrolirati, svako malo praskala na tatu.
Očekivano.
Stigli smo do Soblinca di nas je dočekao travar.
On je sad već navršio 81 godinu.
Kopa po vrtu, plijevi, radi sokove, čajeve....naspram mog 68išnjeg taje, pravi mladac!
Kad smo ušli pitao je oć'mo šta popit 
ja sam objeručke prihvatila orahovac dok su ostali šutili.
Dida je pokušavao malo olabaviti atmosferu i šalio se stalno.
"Ja ću ti reć' šta ćeš jest, šta pit i budemo to popravili" rekao je taji "ali se toga moraš pridržavat' strogo" nadodao je a zatim se nagnuo i pogledo mu u oči.
"Jooojj nije to samo šećer" rekao je "Nije to samo šećer" nastavio je uz odmahivanje glavom "ali, mi ćemo prvo riješit tebe šećera a onda ćemo dalje" malo je smirenijim iako još uvijek zabrinutm tonom rekao.
"A znaš" nastavio je gledajući tatu "trebao si puno ranije doći, ali nema veze ako se budeš pridržavao baš svega šta ti kažem, mazao i pio i jeo kako treba, budemo mi to"
Izgubio se u susjednoj sobi i iz nje izašao sa čajem i staklenkom crnih boba u ruci.
"Sve ću ti reći i svega se trebaš točno pridržavati.Ništa od toga ne izbjegavati." rekao je i opet se izgubio.
Pojavio se sa mašću.
"S ovom masti ćeš mazati ranu" rekao je tati.
"Otvorenu ranu?" bila je jedina tatina reakcija.
"S ovom ćeš masti mazati ranu" nije se dao smesti dida "i to dva puta dnevno. Jel te dolazi tko previjat?"
"Na otvorenu ranu?" nije se dao tata "dolazi mi sestra patronažna svako jutro." odgovorio je naposlijetku.
"Da, na ranu. Ne slušaš. Kad ona ode, dva sata nakon toga ćeš namazat ranu i onda pet sati nakon toga. prije mazanja rane ranu očisti fiziološkom" rekao mu je.
"To će mi biti teško zamatati" odvratio je tajo a meni se krenulo pušiti iz ušiju.
Došlo mi je da mu skočim za vrat i udavim ga tamo!!!


Duboko sam udahnula i kroz stisnute zube mu rekla "Mazat ćeš to koliko god da ti bilo teško"
On je samo uzdahnuo a dida me upitao: "Jesi vidjela gdje držim čajeve? Dođi vidi!"
Kako sam vidjela gdje se drže čajevi i prije tri godine znala sam da je to znak...
Ušli smo u prostoriju i zatvorio je vrata.
"Znaš" rekao je "Njemu ti je nogu uzeo i rak. Ali nemoj brinuti, prvo ćemo ga skinuto s tog šećera pa ćemo onda liječiti to drugo. Ja ne smijem njemu reć' sad da je još bolesniji nego misli da je jer će totalno potonuti. To ćemo poslije:"
Ja sam samo klimnula glavom.
"Al izgleda mi jako nemaran." nadodao je "Njega k'o da to sve skupa i ne zanima"
"Sve znam" odvratila sam...ali eto...obećala sam si da ću pokušati sve pa, eto, tu smo. Vi slobodno malo viknite na njega da se mora svega pridržavati"
Izašli smo iz sobe.
Bili smo tamo nekih sat vremena.
Kad smo odlazili, vidjeli smo da je tati rana prokrvarila i ostavio je didi trag po tepisonu.
"pa kako tako krvari?" upitao se dida na glas u kojem se čulo negodovanje
"dajte mi da Vam to odmah očistim" rekla sam.
Bio mi je stvarno bed, krvavih točaka promjera 5 cm bilo je po cijelom tepisonu.
"Nećeš ti to čistit' ima tko je za čišćenje" rekao je a onda doviknuo taji "Ti NE SMIJEŠ stajat na tu nogu NIKAKO! Pa ja te gledam ti tu sjediš i prebaciš zdravu nogu preko bolesne. Ne smiješ to raditi, noga ti uvijek treba biti gore, nikako doticati tlo! sa dvije štake hodaj a ne sa jednom!"
Tata je, ne osvrćući se, odšepao do automobila.
Ja sam opet kipila.
Zašto?
Zato što sam mu prije mjesec daa dok je bio na kirurgiji rekla da traži štake.
Štake koje ima ostale su meni od moje operacije no one su mu preniske. Inzistirala sam da ih traži da mu bude lakše hodati.
A prije desetak dana sam mu napomenula da obavezno treba hodati sa dvije štake.
...no tko uopće mene sluša...a i zašto bi?..
- 20:34 -
suzama l'epim tapete vol.812
...stvarno se smijem kad kliknem na odabir kategorije bloga "seks/ljubav...


Ljubav?
Ma što je to ljubav?
Jel' to ona VELIKA stvar sa još većim LJ na početku?
Svi lutamo po ovome svijetu tražeći ljubav...



...krenulo me sranje od jutra rana...
Čudan neki dan...
...vrel...sparan,,,od zore...
Kad sam se nakon šetnje s Einyem od 6 do 6:40 vratila jutros, bila sam MOKRA od znoja a nije baš nešto da sam pretjerano žustro hodala..
...više sam bila onako...grogi...
Moram priznati da sam provela lijepi vikend!
U petak sam napravila nešto jako fundamentalno za mene...izvela sam se navečer van!
![]()
![]()
Je da, nekim je ljudima normalno ići van samostalno, ali ja, eto, da izađem van u grad a bez da za to imam neki razlog tipa moram obaviti nešto pa eto sam u gradu, eeeee to je kod mene jako rijetka pojava.
Da ne kažem da je nema uopće!
No, bilo kako bilo..petak navečer...spremila sam se, nabacila na sebe dugu haljinu i japanke i krenula!
Prvo je to bio lov na parkirališno mjesto, no, začudo unatoč 20minutnom kruženju po centru nisam odustala...vratila sam se iza kolodvora, parkirala i laganini prema zrinjevcu...
Čim sam izašla iz pothodnika dočekalo me iznenađenje...zagrebačka filharmonija u pratnji Chaplinovog filma!
Uživala sam par minuta na istom i krenula dalje....
Cilj mi je bio Ljeto na Zrinjevcu koje se otvaralo to veče...
Mic po mic došla sam i do tamo...promuvala se, napravila krug i doma!
Kako se nisam uspjela za prvi izlazak i počastiti cugom (to je valjda korak dva), počastila sam se sladoledom u pothodniku.
Došla sam doma, prošetala Einya, svratila do susjeda na vrhu ulice i dan je bio potpun!
subota...
ujutro...šetnjica
oko 11 sastanak s jednim investitorom (jednim da ne kažem jedinim u zadnje vrijeme ahahahahahhahaha) pa malo švrljanja po av. mallu..maaaaloooooo spavanja popodne, šetnjica i IZLAZAK navečer s Betty na cugu.
Kad smo se vraćale iz Tkalčićeve preko Trga, sat je pokazivao ponoć i pet minuta....
BILA SAM VANI DO IZA PONOĆI????
![]()

![]()
nedjelja...
naravno šenjica.
Dan je bio tako težak od jutra i Einy je bio toliko iscrpljen jutarnjom skraćenom šetnjicom da je, kad smo stigli kući, odmah zamro i samo spavao...
ja sam strpala veš u mašinu i krenula na kavicu...
Našla sam se s jednom frendicom Tinom, popričala s njim i nakon dva sata svratila do av.malla i nazad...
Stavila sam kuhati juhicu i onda je krenulo...
Bila sam umorna i razmišljala sam o tome da legnem spvati, ali morala sam sačekati juhicu...
Osvrnula sam se oko sebe po kuhinji...
...I zasukala rukave!
Nisam spavala to popodne...
Kupaonicu sam čistila sat a kuhinju, neka dva i pol sata...
Otvorenu sam kuhinjsku policu rastavila a sastavne dijelove i svu ju oprala...Izribala pločice sve do stropa, pobacala dvije vrećice što starih čajeva što tjestenina..oslobodila radnu plohu...i svaki puta kad bih ušla u kuhinju osmjeh sreće bi osvanuo na mome licu!
ne moram ni reći da ima još tu za čistiti...
...ali kad čovjek pogleda...
sitnica a opet sam bila sretna kao malo dijete!!!
Bio je ovo jedan lijep i normalan vikend nakon duuuuggggooooog vremena..
A zašto?
PAAAAaaaaaaa...prekinula sam komunikaciju s tajom na mjesec dana.
I, odmah se lakše diše!
Zašto?
Kako?
O tome u sljedećem blogu...
Još danas ne želim opet ponavljati u glavi četvrtak i petak..
...budem sutra 
...dobra...budem sutra!
- 09:35 -
srijeda, 06.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.811
...a sad malo smijeha na moj račun...
Sjedim i RADIM..ooo, da, razbudila sam se malkoc pa radim na radnom mjestu 




Kad ono dobro poznata pjesma na radiju..
"...You got me horny in the morning and you know
I try to call you but I can't find the telephone
I sent a message through the Internet but it rejected
I wrote a letter and I sent it with the post
The post it takes so long, so I've got to sing this song
To let you know how I feel, whats the deal baby
And I can't wait for you, and the things you make me do
My heart is ringing so I'm singing this song for you
I'm horny
Horny, horny, horny
So horny
I'm horny, horny, horny
I'm horny
Horny, horny, horny
So horny..."
"...Napaljuješ me ujutro i to znaš..
Pokušala sam te nazvati ali isam našla telefon...
Poslala sam ti poruku mailom ali je odbijena
pisala sam ti pismo i poslala ga poštom
Poštom to ide predugo pa ti moram pjevati ovu pjesmu
Da ti dam do znanja kako se osjećam baby, ono šta se dešava baby
I ne mogu čekati na tebe, i na stvari koje me tjeraš da radim
Moje srce zvoni i ja pjevam pjesmu za tebe..
Ja sam napaljena..
Napaljenja, napaljena, napaljena..
Tako napaljena..
Napaljenja, napaljena, napaljena..
Ja sam napaljena..
Napaljenja, napaljena, napaljena..
Tako napaljena...."

















zašto umirem od smijeha?
Zato što ne osjećam NIŠTA od toga!
Ja koja sam bila napaljena k'o mali zeko i UVIJEK spremna za akciju..
...sad se smijem...samo se smijem...
- 14:03 -
suzama l'epim tapete vol.810
....dragi moj Big G pretvori mi se blog u "čik pogodi od čega bolujem"...


A šta ćeš, kad je takvo stanje/sranje....
I nikako da stane...
Jučer i danas sam ZLOKOBNO mirna...
Kako?
Zašto?
Znate onu "zatišje pred buru"...bojim se da je to to...
Jucer me tajo zvao i obavijestio da je nazvao travara.
Karavana znači ide sutra.
Bit će jako zanimljivo...
Trebam biti kod njega u pola 9-9, trebali bi krenuti u 9 u Soblinec i do njega doći do 10.
Tamo ćemo vrlo vjerojatno biti do 11.
Nazad kod njih u 12 i ja najranije u Zagrebu do 13,30-14:00
Nadam se da ću biti toliko pametna i stvarno uzeti SLOBODAN DAN.
Je da mi je "malo" neugodno, jer od jutros kad mi je isplatio ostatak plaće za 4-ti, mi duguje pare saaammmooo ostatak za 5-ti i cijeli 6-ti, ali mislim da će umor pobijediti moju grižnju savjesti....
Taj ostatak plaće za 4-ti ću odmah pretvoriti u plaću od 1200 kn iz moje firme za 6ti mjesec ne bih li imala pare za sutra za travara...bar dio...
Ja spavam.
Evio 10 je sati, popila sam predugo odstajan crni čaj...i JA JEDVA DRŽIM OČI OTVORENE!!!!!
Imam osjećaj kao da život izlazi iz mene...
Kao da se jednostavno...gasim....
Sinoć me zvao statičar iz kvarta na cugu.
Na svoje iznenađenje, pristala sam.
Je da sam na prvu u glavi čula vapaj "neeeeeeeeee" ali sam se prekorila i NATJERALA izaći van.
Bila sam vani do pola 11, zatim malo izvela Einya van i bila u krevetu u 11:15-20
Jutros sam ozbiljno dok sam šetala s Einyem razmišljala da ne radim više od pola 8, nego da bih mogla od pola 9.
Trenutno mi je to prevelik napor.
Ustajanje u 5:50, šetnja, vraćanje nazad uoko 6:40, doručak, spremanje i sjedanje u auto u 7:10 da bih bila na poslu u pola 8..
Ne znam...valja i tu opciju dobro razmotriti...
Čut će se....
Vjerovali ili ne i pikanje po tastaturi me uspavljuje.
Znam da je dan za spavanje jer rominja vani kišica ali ovo stvarno nije normalno...
Idem van do bankomata..krenuti sa osiromašivanjem računa 

...jebo te al sam depresivna!...
- 09:27 -
utorak, 05.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.809
...rezultati krvi...
Da...stigli su, ist dan...i....
...povišeni kolesterol...
...povišen šećer...
Šitnjača, ako izuzmemo jedan od ta tri hormona koja su testirali i koji je na donjoj granici...je u granicama normale ma šta god to značilo!
Bila sam "malo" u sHoku....
Najiskrenije, koliko god da to luđački zvučalo, sam se nadala da je štitnjača.
I onda bih znala šta je i kako pristupiti problemu i na kraju krajeva riješiti ga...
No...
"ništa" od štitnjače...
I tako razgovaram sa Jessie koja je tata mata za endokrinološke poremećaje i kaže mi ona "Draga, sve kako pričaš ..mhm...se tebi raspojebala nadbubrežna žlijezda?"
Ne budi lijena, ja odmah na google..
I kad ono...
"Dugo i intenzivno izlaganje stresnim psihološkim okolnostima koje stvaraju osjećaj bezizlaznosti, kao i loši i negativni međuljudski odnosi te teško financijsko stanje." navedeno je kao jedan od okidača nadbubrežnih žlijezda
i kratko o istom...
"Kako izliječiti iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda?
Komplementarni liječnici upozoravaju da u nekim slučajevima disfunkcija nadbubrežnih žlijezda može postati kronična. To se u najvećoj mjeri dešava zbog duljeg izlaganja stresu i lošem zdravstvenom stanju. Uz uklanjanje stresora i nekim promjenama u stilu života, pacijenti se mogu uspješno izliječiti od iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezda.
Takve promjene bi trebale uključivati zdraviju ishranu, poštivanje potrebe za redovitim spavanjem (7-8 sati dnevno) te izbjegavanje stresnih situacija u što širem luku...."
ili sa jedne druge stranice..
"..
Usvoju svakodnevicu uvesti odmor. Pronaći način za odmaranje u ležećem položaju, pogotovo u 10 sati pa opet u vremenu između 15 – 17 sati.
Spavati najmanje 8 sati dnevno. Na početku će to vjerojatno biti i više. Uvedite naviku ranijeg odlaska na spavanje.
Smijte se, makar i na silu. Smijeh je zarazan i otpušta stres, a s vremenom će vam postati prirodno da se smješkate.
Vježbajte (trčanje, plivanje, pilates, yoga, planinarenje).
Boravite u prirodi što je više moguće. Ako cijeli dan provodimo u zatvorenom prostoru, naše samopouzdanje pada, životna energija se smanjuje, a samim time dolaze i depresivne misli i stres.
Umanjiti stres koliko je god moguće. izbjegavati stresne situacije, zamoliti okolinu da vas dodatno ne opterećuje svojim problemima.
Prekinuti sve ne-ispunjavajuće veze s negativnim ljudima iz svog života. Koliko god to zvučalo „okrutno“, ljudi s kojima nemamo dobar odnos, a držimo ih u svom životu zbog neke davne sentimentalne vrijednosti, su ništa više nego kradljivci naše energije i vremena. Gledajte na ovo otpuštanje kao svojevrstan osobni feng-shui i osjetite kako vas to oslobađa i prožima dobrim osjećajem. U tome nema nikakve zloće, to jednostavno spada u rubriku „briga o sebi i svom mentalnom zdravlju“.
Dobro prožvakati svaki obrok i jesti redovno. Izbjegavati anorganske ugljikohidrate (kuhane, pržene), rafinirani šećer i uvesti obilne količine zelenog i drugog SIROVOG povrća. Ako ste u mogućnosti uložite u dobar sokovnik za hladnu izradu sokova i izrađujte svježe sokove, pogotovo sok od mrkve.
Uzimajte jedino organske (neprerađene) ugljikohidrate s proteinima i nerafiniranim uljima.
Potpuno izbjegavajte junk hranu i kruh, čak i onaj integralni. Možda ne znate, ali upravo je kruh, odnosno brašno jedan od uzroka gotovo svake bolesti.
Radite nešto zabavno svaki dan, pronađite hobi. Da li je to kartanje s prijateljima, tečaj plesa, učenje rolanja, izlazak u noćni klub ili potpuna predanost u igri s djecom, važno je samo da se dobro zabavljate.
Meditirajte. Imati dobrog duhovnog učitelja je idealno rješenje, no za početak možete meditirati sami. Odredite dio dana, kada ležite ili sjedite u miru i zamišljajte (s puno detalja i senzacija) opuštajuće situacije. Dobra inspiracija je da zamislite kako hodate šumskim proplankom, prepunim boja i cvijeća. Osjetite povjetarac na licu, miris cvijeća… Zamislite kako imate piknik, što jedete i slično. Neka vas mašta vodi i uživajte. Nakon toga ćete se osjećati potpuno osvježeno.
Uzimajte dodatan magnezij.
Dodajte pravu morsku ili himalajsku sol i alge u prehranu. Morske alge izvrstan su izvor organskog joda i elemenata u tragovima koje ne uzimamo u dovoljnoj mjeri prehranom.
Dnevno uzimati 2000 – 5000 mg C vitamina i B-kompleksa s visokim udjelom B6 i pantotenske kiseline (B5). Izloženost stresu zahtjeva velike količine vitamina C i B jer oni sudjeluju u proizvodnji energije i neurotransmitera kao što su noradrenalin i dopamin.
Uzimati dodatni E vitamin za jačanje obrambenog sustava pred slobodnim radikalima te za obnovu i prestanak oštećenja stanica nadbubrežnih žlijezda...."
I tako čitam ja to i simptomi se nižu i nižu...
Recimo već godinama molim tatu(dok još ije bio niti približno u ovakvom lošem stanju) "nemoj mi, molim te pričati samo o bolesti. ja tebe volim, ali to ne znači da stalno trebam upijati nešto loše od tebe.Daj mi reci da ti se nešto lijepo dogodilo..."
Da, zvučalo je to poprilično bešćutno od mene, no to mi je vlastito tijelo signaliziralo još tada prije 3 godine da sam na kraju sa rezervama.
Prije tri godine kad su krenula tatina učestala bivanja u bolnici..
I tako unazad tri godine ja samo slušam o ranama i o stolici.
Znam, reći ćete bolestan je pa nema o čemu drugom.
Ali on čita novine, gleda tv, ima jebeni internet kojim se ne služi...
No, ne smijem se nervirati...
Moram krenuti sa rekuperacijom...SEBE SAME
Moram odabrati SVOJ život prije bilo čijeg drugog....MORAM
Što se tiče nadbubrežne, ne znam je li to baš to...ali u nekima sam člancima pročitala da "pražnjenje" nadbubrežne konstantnim opetovanim stresom (a budimo realni, ja sam pod stresom oa 0-24!!!) rezultira odumiranjem onog magičnog timusa...žlijezde za sreću...
Mene naime još uvijek unatoč mirovanju i ne naprezanju kičme, gutanju breufena (ok, nisam ih popila sve, priznajem) boli prsna kost..
Znate ono kad ste pod naponom i sve ide...znate da ste pod naponom ali Vas adrenalin tjera dalje...i dok stanete s istim...ili se razbolite ili pregorite u međuvremenu...
Nadbubrežna je žlijezda zadužena za adrenalin.
Ono što se meni dešava već duže vremena (bar pola godine...MINIMALNO) je da ja jednostavno nemam onu kočnicu.
Ono prijelazno vrijeme između podražaja i pucanja.
ja odmah puknem i to jačine tolikih razmjera da ZNAM da to nije normalno...
Recimo shvatila sam to danas kad sam išla na posao...
Vozila sam se iz Novog Zagrebai bilo je sve ok do Lisinskog..kad sam krenula ka busnom odmah sam zapela u čepu.
Nisam znala zašto (sad znam kopaju križanje Držićeve i Vukovarske) i u istoj mi je sekundi srce počelo pojačano udarati, ljutnja i histerija iskakati iz ušiju...
...dok to nisam osvijestila i rekla si "stani. pa šta onda što ćeš kasiti na posao. Smak svijeta? Ne kužim..."
I polako su mi se udisaji unormalili i srce usporilo...
Eto to je samo od prometa...
..ostale stvari da ne govorim..
Odnos sa tatom...skačem na svaku dok ju još do kraja nije izrekao..je da imam razloga ali ipak...
Odnos s mamom, ono divljačko iskrcavanje prljavog rublja moje/naše prošlosti na otvoreom, na nasipu prije 10-tak dana..
...
...i onda ona beskonačna spavanja popodne koja me doslovce UBIJAJU...
Kako imamo doktora u zgradi, kad sam naletila na njega jučer kad sam izlazila sa Einyem van, upitala sam ga "možeš li me, molim te, naučiti nešto o nadbubrežnoj žlijezdi?"
"Zašto baš ona?" odvratio je..
Kako sam čitala u medicini izazivanje stanja u kojima sam sa 100%tnom točnošču ne priznaju svi..to je više alternativna stvar pa je tako i susjed odreagirao..
"Pa kakv ti je krvni nalaz? A jesi li vadila hormone ove? Hormone one?A jesi li u menopauzi?
Šta umorna si?
A to ti je od promjene vremena sigurno jer ovo NIJE normalno"
I tako su se redali razlozi umora viđeni sa njegove strane da bi na kraju rekao (imajmo na umu da je to tata onog malog koji me pitao jel se Bogu molim za svog čovjeka):
"Ponekad ljudi kad su sami padnu u depresiju pa spavaju jer im je život monoton"
Kad sam očito pogledala ga sa podignutom obrvom brzo je nadodao "Ali ti imaš Einya pa to sigurno nije to"
Ja sam samo odgovorila "Gle, ja sam pod velikim opterećenjem zbog tatine bolesti. Već godinama"
I to je bila istina. Niti u jednom trenu unazad ne znam koliko nisam plakala jer sam sama..
nisam bila uzrujana jer nema sexa...a nema ga...(Zanimljivo kad kažeš muškarcu da napravi ešto lijepo za tebe on to ignorira i ne može i uvijek ima vremena za to, a kad mu kažeš da te pusti na miru to shvati kao uklesano u kamenu. Tiče se Zorga. Jer..prošlo je više od mjesec dana...i pomalo fali..)
Uglavnom sam nanervirana zbog mase stvari koje se dešavaju DRUGIMA.
I tako to...
Dalo bi se pisati još o istom, ali sramota me već koliko lupam po tastaturi...
Sukus svega je da sam slala rezultate krvi susjedu mailom..
Sta ce dalje biti s tim, čuti će se...
A do tada ću ja odmarati..
...Skupljati snagicu...bar do četvrtka...
- 12:53 -
ponedjeljak, 04.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.808
....red smijeha...15 tisuće stranica tuge i čemera...red smijeha...
Tako to kod mene funkcionira.
Bila sam jučer kod mojih...bit će da je mamu "srce bolilo jako" jučer jer sam bila tamo cijeli dan...


Bilo je i lijepih trenutaka ali i onih ružnih.
Naravno.
Koliko se god ja pokušavala suzdržati jednostavno...
Sustavno se uništavam.
Ali...to je moj izbor...



Pojasnit ću...
Kad sam došla..posjela sam tatu i tetku i rekla:
"Ovako tata, tetka dobro je da si i ti tu pa da znaš." započela sam
Njih su se dvoje pretvorili u uho.
"Tata, razmisli bi li sad pokušao alternativno liječenje" rekla sam a on me prekinuo sa "BI!"
Mhm....bila sam sumnjičava i znam kako će cijela priča na kraju završiti ali ajdemo reći da sam sama sebi obećala da ću pokušati ama baš sve da si kasnije ne bih imala što predbacivati.
"Radi se o travaru o kojem sam ti pričala prije tri godine" nastavila sam "Dat ću ti broj, pa ti ako si zainteresiran, nazovi ga, popričaj sa njim i dogovori termin"
Nastavila sam dalje sa pričom "Za novce se ne brini, ja sam spremna potrošiti svoju ušteđevinu da ti pomognem, ali ti to moraš SAM htjeti. Ukoliko samo čujem da si se mrštio na nešto od čajeva od bilo čega što ti travar da, ja ću stvarno doći i ubiti te" završila sam mrtva hladna.
Znam da je to grozno reći roditelju i da on misli da prijetim u prazno ali stvarno sam došla do dna.
Nemam snage. Ne mogu više to. Stalno pričam kako moram voljeti sebe i sebi pomoći ali ja nikako da dođem na red!!!!
Tako se podsmjehnuo.
"nemoj se smijati" rekla sam mu "šta bi mi falilo? Dođem tu, koknem te, riješim tebe problema, riješim i sebe. Ok, završim u zatvoru ali pustit će me nakon nekog vremena. Aresa ostavim tetki i njemu će biti bolje i šta sad. Svi smo na dobitku. I ti. Nećeš morati raditi ono što ne želiš nitko te neće tlačiti i pokušavati ti pomoći da ozdraviš i tjerati te na to."
To je bila jedna od scena jučer.
Jedna je bila da sam u zadnju sekundu spasila sebe od onog napada panike kako su to zadnji puta rekli.
I da...čitala sam nešto na netu o tome pa se ispričavam doktorici ovako javno.
To JE bio napad panike...tresla sam se gubila i ne znam više što još...ali isto tako kaže da napad panike uzrokuje nešto TJELESNO što meni još nitko nije pronašao.
Dakle...krenulo me...
Čistila sam tati auto iznutra i psovala u sebi.
Nije da sam bila ljuta što sad ja čistim taj auto, pa samoj mi je došla ta ideja kad sam vidjela kakav je.
Nego sam bila ljuta što je taj auto očito u takvom stanju već GODINAMA i to mog taju nije smetalo.
Niti malo.
Na sjedalima se nataložila prljavština do te mjere da je sjedalo vozača bilo CRNO.
Po svoj plastici između vozača i suvozača je bilo kapljica i curaka..valjda od kave..ne znam...i sve je fino začinjeno sa mrvicama od keksiju.
Keksi su izvirali iz pretinaca.
Ok...možemo reći da me to "malo" izbacilo iz takta.
U jednom sam trenu osjetila slabost.
Krenulo me oduzimati.
Ruke su mi se počele tresti.
Žmarci su mi prolazili stražnjim dijelom glave...
Prvo sam pomislila da mi je slabost zbog slabog doručka...iako i nije bio toliko slab.
Pojela sam cijelo ono malo pakovanje keksića sa žitaricama i sušenim voćem koje sam kupila na benzinskoj.
Uletila sam u kuću i počela tražiti nešto za jelo.
Dok sam trpala u sebe tatine vic kekse treskanje tijela se pojačalo.
Tada sam se kao kroz maglu sjetial šta mi je predlagala ona iz hitne kad smo se čule preko telefona "uzmite si normabel"
Jebo ju normabel!...
..no...kako svaki puta kad idem kod svojih u pripremi imam xanax 

da, da, u par slučajeva mi je jaaaaakkkoooo dobrooooooo došao, tako sam otišla brže do svog auta i zgrabila xanax....
Nakon dvije minute bila sam podnošljivo...
Bila sam happy što sam se sjetila xanaxa...
Iako....je li normalno nositi xanax sa sobom kad ideš posjetiti rodbinu??
Tajo me gledao ispod podignutih obrva...
"E, to je ono kad ja tebi kažem da ćeš ti MENE prvu otjerati u grob" rekla sam "vidiš da nisam dobro. Niti malo"
Reakcija, nula bodova.
Vratila sam se čišćenju auta.
Nije da sam ga baš polizala tako da je blistao, ali bio je u puno boljem stanju nego što sam ga zatekla.
Jučer sam naučila i nešto novo.
Što nisam htjela ali eto...
Kako sam ribala sjedalo vozača tako je bilo mokro.
Da bi se imalo osušilo do sutradan, ostavila sam sva vrata na autu otvorena.
To je, naime bilo dovoljno da se iscrpi akumulator!



ooooo..da...ključ van auta, vrata otvorena i svijetli znakić da su otvorena vrata..
...i sssrrrrrrkkkkkk...
Dakle, naučila sam paljenje auta na kleme.
Nazvala sam automehaničara koji me navodio i voila!
Ostatak sam dana jela, igrala jamb i SPAVALA.
oooo da..
Niti činjenica da samu gostima, na rođendanu nije me uspjela spasiti od popodnevnog onesvješćivanja koje je trajalo ovaj puta "samo" 2,5 sata...
Još uvijek nisam otkrila što me to toliko umara.
...a rezultati pretraga krvi su stigli...
- 10:48 -
petak, 01.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.807
....dobila sam placu za 5tiiiii...
Tako bar kažu.
Jučer je još nije bilo na računu. Mhm.
Još doduše nisam dobila ostatak plaće za 4-ti...ali eto...sjelo 5000 ili sjesti će...a trebalo je 6000...i tako to...
jucer je tajo išao po doktorima...
bio na kirurgiji.
..krenuo je sa stvarima misleći da će tamo i ostati, no rekli su mu nogu rezati pa je pobjegao od tamo do doktorice opće prakse da se potuži na kronični umor i završio je dan na hitnoj internističkoj (nemojte me držati za riječ tajo je rekao "interna" pa sad ne znam jel to to) na transfuziji krvi.
Dobio je pune dvije vrećice krvi.
Od kuće je otišao u 7 ujutro a vratio se u pola 10 navečer...
Mislila sam da će jutros biti jad, čemer i ostalo.
Ja znam da bih ja bila da mi netko kaže da će mi capnuti nogu...doduše ja bih prvi dan destruktivno divljala uokolo, a onda odlučila da nema šanse i okrenula nebo i zemlju da tu cijelu priču izokrenem naopako....
No tajo je, supotno mojim strepnjama i predviđanjima danas zvučao iznenađujuće dobro.
Za ne povjerovati!!
Možda je tajo napokon odlučio da je DOSTA PREDAJE?
Ha?
Uffff....to bi bilo krasno...
Ja sam danas bila dati krv i mokraću napokon.
Rezultati će biti oko dva gotovi.
Najiskrenije, nadam se da mi štitnjača divlja.
Tako bi bar znala što poduzeti i da ima lijeka ovoj mojoj ne znam kako da to nazovem...učmalosti? ...ustajalosti?
...ubuđalosti?...



...
...dobar mi Srbi imaju izraz za plijesan...puno bolje nego da sam napisala Pljesnivosti, zar ne?
Uglavnom...čekam...
Pa...čuti će se kaj neeeeee?


- 07:42 -

