ponedjeljak, 04.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.808
....red smijeha...15 tisuće stranica tuge i čemera...red smijeha...
Tako to kod mene funkcionira.
Bila sam jučer kod mojih...bit će da je mamu "srce bolilo jako" jučer jer sam bila tamo cijeli dan...
Bilo je i lijepih trenutaka ali i onih ružnih.
Naravno.
Koliko se god ja pokušavala suzdržati jednostavno...
Sustavno se uništavam.
Ali...to je moj izbor...
Pojasnit ću...
Kad sam došla..posjela sam tatu i tetku i rekla:
"Ovako tata, tetka dobro je da si i ti tu pa da znaš." započela sam
Njih su se dvoje pretvorili u uho.
"Tata, razmisli bi li sad pokušao alternativno liječenje" rekla sam a on me prekinuo sa "BI!"
Mhm....bila sam sumnjičava i znam kako će cijela priča na kraju završiti ali ajdemo reći da sam sama sebi obećala da ću pokušati ama baš sve da si kasnije ne bih imala što predbacivati.
"Radi se o travaru o kojem sam ti pričala prije tri godine" nastavila sam "Dat ću ti broj, pa ti ako si zainteresiran, nazovi ga, popričaj sa njim i dogovori termin"
Nastavila sam dalje sa pričom "Za novce se ne brini, ja sam spremna potrošiti svoju ušteđevinu da ti pomognem, ali ti to moraš SAM htjeti. Ukoliko samo čujem da si se mrštio na nešto od čajeva od bilo čega što ti travar da, ja ću stvarno doći i ubiti te" završila sam mrtva hladna.
Znam da je to grozno reći roditelju i da on misli da prijetim u prazno ali stvarno sam došla do dna.
Nemam snage. Ne mogu više to. Stalno pričam kako moram voljeti sebe i sebi pomoći ali ja nikako da dođem na red!!!!
Tako se podsmjehnuo.
"nemoj se smijati" rekla sam mu "šta bi mi falilo? Dođem tu, koknem te, riješim tebe problema, riješim i sebe. Ok, završim u zatvoru ali pustit će me nakon nekog vremena. Aresa ostavim tetki i njemu će biti bolje i šta sad. Svi smo na dobitku. I ti. Nećeš morati raditi ono što ne želiš nitko te neće tlačiti i pokušavati ti pomoći da ozdraviš i tjerati te na to."
To je bila jedna od scena jučer.
Jedna je bila da sam u zadnju sekundu spasila sebe od onog napada panike kako su to zadnji puta rekli.
I da...čitala sam nešto na netu o tome pa se ispričavam doktorici ovako javno.
To JE bio napad panike...tresla sam se gubila i ne znam više što još...ali isto tako kaže da napad panike uzrokuje nešto TJELESNO što meni još nitko nije pronašao.
Dakle...krenulo me...
Čistila sam tati auto iznutra i psovala u sebi.
Nije da sam bila ljuta što sad ja čistim taj auto, pa samoj mi je došla ta ideja kad sam vidjela kakav je.
Nego sam bila ljuta što je taj auto očito u takvom stanju već GODINAMA i to mog taju nije smetalo.
Niti malo.
Na sjedalima se nataložila prljavština do te mjere da je sjedalo vozača bilo CRNO.
Po svoj plastici između vozača i suvozača je bilo kapljica i curaka..valjda od kave..ne znam...i sve je fino začinjeno sa mrvicama od keksiju.
Keksi su izvirali iz pretinaca.
Ok...možemo reći da me to "malo" izbacilo iz takta.
U jednom sam trenu osjetila slabost.
Krenulo me oduzimati.
Ruke su mi se počele tresti.
Žmarci su mi prolazili stražnjim dijelom glave...
Prvo sam pomislila da mi je slabost zbog slabog doručka...iako i nije bio toliko slab.
Pojela sam cijelo ono malo pakovanje keksića sa žitaricama i sušenim voćem koje sam kupila na benzinskoj.
Uletila sam u kuću i počela tražiti nešto za jelo.
Dok sam trpala u sebe tatine vic kekse treskanje tijela se pojačalo.
Tada sam se kao kroz maglu sjetial šta mi je predlagala ona iz hitne kad smo se čule preko telefona "uzmite si normabel"
Jebo ju normabel!...
..no...kako svaki puta kad idem kod svojih u pripremi imam xanax da, da, u par slučajeva mi je jaaaaakkkoooo dobrooooooo došao, tako sam otišla brže do svog auta i zgrabila xanax....
Nakon dvije minute bila sam podnošljivo...
Bila sam happy što sam se sjetila xanaxa...
Iako....je li normalno nositi xanax sa sobom kad ideš posjetiti rodbinu??
Tajo me gledao ispod podignutih obrva...
"E, to je ono kad ja tebi kažem da ćeš ti MENE prvu otjerati u grob" rekla sam "vidiš da nisam dobro. Niti malo"
Reakcija, nula bodova.
Vratila sam se čišćenju auta.
Nije da sam ga baš polizala tako da je blistao, ali bio je u puno boljem stanju nego što sam ga zatekla.
Jučer sam naučila i nešto novo.
Što nisam htjela ali eto...
Kako sam ribala sjedalo vozača tako je bilo mokro.
Da bi se imalo osušilo do sutradan, ostavila sam sva vrata na autu otvorena.
To je, naime bilo dovoljno da se iscrpi akumulator!
ooooo..da...ključ van auta, vrata otvorena i svijetli znakić da su otvorena vrata..
...i sssrrrrrrkkkkkk...
Dakle, naučila sam paljenje auta na kleme.
Nazvala sam automehaničara koji me navodio i voila!
Ostatak sam dana jela, igrala jamb i SPAVALA.
oooo da..
Niti činjenica da samu gostima, na rođendanu nije me uspjela spasiti od popodnevnog onesvješćivanja koje je trajalo ovaj puta "samo" 2,5 sata...
Još uvijek nisam otkrila što me to toliko umara.
...a rezultati pretraga krvi su stigli...
- 10:48 -
