...."Trebaš piliti grane"...
...rekao mi je na kavi nakon priče o frendu jedan drugi, stariji i iskusniji frend...
To je stariji gospodin od cca 60 i kusur s kojim se povremeno nalazim na kavi.
Nakon što smo izdefinirali da nisam sponzoruša i da me ne interesira na taj način, sad mi je više nego ugodno popiti kavicu s njim.
Uvijek nešto naučim.
Jer ljudi, na žalost postaku otvoreni i dođu sebi (neki, a neki kao moj tajo NIKAD) tek kad pređu šezdesetu.
I tako, povremeno, nas dva pijemo kavu...
"Trebaš piliti grane" ponovio je "Znaš kako se obrezuje drvo da bi bilo zdravo. Pa režu se trule grane. Tako i ti trebaš" završio je misao kao komentar na moju priču.
"Joooojjjjjj dragi moj prijatelju" odvratila sam, ja, nekako u zadnje vrijeme ne pilim pilom nego sam se zaigrala motorkom i siječem sve što mi je na putu!" odgovorila sam nakon čega smo se oboje slatko nasmijali.
Kasnije smo se fino napričali oko kurkume, spiruline i ostalih zdravih stvari i vrijeme je proletilo.
Kavu pijemo uvijek u kavani Vivaldi.
Lijepo mi je tamo.
Ne zbog ljudi koliko zbog terase...zraka...a i nekako nam je na pola puta.
Sviđa mi se to naselje. Knežija.
Staro je naselje pa je još uvijek puna urbanizma u pravom smislu riječi.
Zgrade su na normalnoj udaljenosti jedna od druge, među njima je puno drveća i stazica kojima možete lutati unaokolo.
Sviđa mi se.
jako.
Nakon što sam s njim popila kavu, kako Nora radi u tom naselju nazvala sam ju da vidim može li na kavu.
Mogla je..pa sam popila s njom kavicu uz čašicu razgovora.
Nora nekako nikako ne pominje more...i to me malčice počinje mučiti.
Ali samo malčice.
Ako može, može, ako ne ne....
A ja ionako imam problema sa odvajanjem od Einya.
Htjela bih ga ostaviti tetki jer mu je tamo najljepše, no tetka je toliko preokupirana sa tatom i vidim da ju to muči tako da joj ne želim još jednu obavezu natovariti na vrat.
Iako...Einy bi ju malo trgnuo iz tog tata-ludila...ali ne znam...
Nekako mislim da ću zbrisati van Zagreba inkognito...
Ako me Nora prekrižila za more, onda ću otići do Poreča malo raditi Ann društvo.
Kako je otišla u Istru roditi jer joj tamo dragi živi preko ljeta jer se bavi iznajmljivanjem apartmana, tako je sama sa malim svaki dan veći dio dana.
Neki dan sam ju čula i nije baš.
Nije da se tuži.
Nikad.
Ali....
Tako da pristala Nora ili ne da idemo skupa, ja ću svakako ići do Ann u Poreč.
Iskreno, da, volim more, volim kad me obuzme od glave do pete i kad uronim u njega...
...ali...nisam više od onog izležavanja na plaži i bjesomučnog hvatanja boje.
Budimo realni nisam nikad niti bila, a sad sam još manje...
Eto to su planovi mrkli.
Ova 4 dana (četvrtak i petak plus vikend) koji su mi služili kao mini break do pravog godišjeg su mi dobro došli.
Iako su bili kratki...
Još nisam spremna na rad bez dobivanja plaće.
Ali...eto me, tu sam...imam za odraditi još 10 dana....
mhm...
U ovih par dana mira donjela sam i neke odluke a tiču se posla.
01.10. dajem otkaz.
Definitivno.
Morat ću se malo više potruditi i naći si neki posao.
Znam da ću uspjeti.
Uvijek jesam.
Kad sam malo spremala svoj zapušteni ured doma, uhvatila me neka nostalgija...
...nedostaje mi rad tamo...
Ima to svojih velikih prednosti ali ima i nedostataka...
Znam da ću, primjerice biti u borbi s Einyem svakih pola sata...ali i to će proći..pametan je on malisha...
No, odluka je donešena...i to odluka da radim opet od doma...nikako da radim opet za nekoga drugog.
Dosta je toga.
...Vrijeme je da se krene...
Post je objavljen 18.07.2016. u 09:18 sati.