...rezultati krvi...
Da...stigli su, ist dan...i....
...povišeni kolesterol...
...povišen šećer...
Šitnjača, ako izuzmemo jedan od ta tri hormona koja su testirali i koji je na donjoj granici...je u granicama normale ma šta god to značilo!
Bila sam "malo" u sHoku....
Najiskrenije, koliko god da to luđački zvučalo, sam se nadala da je štitnjača.
I onda bih znala šta je i kako pristupiti problemu i na kraju krajeva riješiti ga...
No...
"ništa" od štitnjače...
I tako razgovaram sa Jessie koja je tata mata za endokrinološke poremećaje i kaže mi ona "Draga, sve kako pričaš ..mhm...se tebi raspojebala nadbubrežna žlijezda?"
Ne budi lijena, ja odmah na google..
I kad ono...
"Dugo i intenzivno izlaganje stresnim psihološkim okolnostima koje stvaraju osjećaj bezizlaznosti, kao i loši i negativni međuljudski odnosi te teško financijsko stanje." navedeno je kao jedan od okidača nadbubrežnih žlijezda
i kratko o istom...
"Kako izliječiti iscrpljenost nadbubrežnih žlijezda?
Komplementarni liječnici upozoravaju da u nekim slučajevima disfunkcija nadbubrežnih žlijezda može postati kronična. To se u najvećoj mjeri dešava zbog duljeg izlaganja stresu i lošem zdravstvenom stanju. Uz uklanjanje stresora i nekim promjenama u stilu života, pacijenti se mogu uspješno izliječiti od iscrpljenosti nadbubrežnih žlijezda.
Takve promjene bi trebale uključivati zdraviju ishranu, poštivanje potrebe za redovitim spavanjem (7-8 sati dnevno) te izbjegavanje stresnih situacija u što širem luku...."
ili sa jedne druge stranice..
"..
Usvoju svakodnevicu uvesti odmor. Pronaći način za odmaranje u ležećem položaju, pogotovo u 10 sati pa opet u vremenu između 15 – 17 sati.
Spavati najmanje 8 sati dnevno. Na početku će to vjerojatno biti i više. Uvedite naviku ranijeg odlaska na spavanje.
Smijte se, makar i na silu. Smijeh je zarazan i otpušta stres, a s vremenom će vam postati prirodno da se smješkate.
Vježbajte (trčanje, plivanje, pilates, yoga, planinarenje).
Boravite u prirodi što je više moguće. Ako cijeli dan provodimo u zatvorenom prostoru, naše samopouzdanje pada, životna energija se smanjuje, a samim time dolaze i depresivne misli i stres.
Umanjiti stres koliko je god moguće. izbjegavati stresne situacije, zamoliti okolinu da vas dodatno ne opterećuje svojim problemima.
Prekinuti sve ne-ispunjavajuće veze s negativnim ljudima iz svog života. Koliko god to zvučalo „okrutno“, ljudi s kojima nemamo dobar odnos, a držimo ih u svom životu zbog neke davne sentimentalne vrijednosti, su ništa više nego kradljivci naše energije i vremena. Gledajte na ovo otpuštanje kao svojevrstan osobni feng-shui i osjetite kako vas to oslobađa i prožima dobrim osjećajem. U tome nema nikakve zloće, to jednostavno spada u rubriku „briga o sebi i svom mentalnom zdravlju“.
Dobro prožvakati svaki obrok i jesti redovno. Izbjegavati anorganske ugljikohidrate (kuhane, pržene), rafinirani šećer i uvesti obilne količine zelenog i drugog SIROVOG povrća. Ako ste u mogućnosti uložite u dobar sokovnik za hladnu izradu sokova i izrađujte svježe sokove, pogotovo sok od mrkve.
Uzimajte jedino organske (neprerađene) ugljikohidrate s proteinima i nerafiniranim uljima.
Potpuno izbjegavajte junk hranu i kruh, čak i onaj integralni. Možda ne znate, ali upravo je kruh, odnosno brašno jedan od uzroka gotovo svake bolesti.
Radite nešto zabavno svaki dan, pronađite hobi. Da li je to kartanje s prijateljima, tečaj plesa, učenje rolanja, izlazak u noćni klub ili potpuna predanost u igri s djecom, važno je samo da se dobro zabavljate.
Meditirajte. Imati dobrog duhovnog učitelja je idealno rješenje, no za početak možete meditirati sami. Odredite dio dana, kada ležite ili sjedite u miru i zamišljajte (s puno detalja i senzacija) opuštajuće situacije. Dobra inspiracija je da zamislite kako hodate šumskim proplankom, prepunim boja i cvijeća. Osjetite povjetarac na licu, miris cvijeća… Zamislite kako imate piknik, što jedete i slično. Neka vas mašta vodi i uživajte. Nakon toga ćete se osjećati potpuno osvježeno.
Uzimajte dodatan magnezij.
Dodajte pravu morsku ili himalajsku sol i alge u prehranu. Morske alge izvrstan su izvor organskog joda i elemenata u tragovima koje ne uzimamo u dovoljnoj mjeri prehranom.
Dnevno uzimati 2000 – 5000 mg C vitamina i B-kompleksa s visokim udjelom B6 i pantotenske kiseline (B5). Izloženost stresu zahtjeva velike količine vitamina C i B jer oni sudjeluju u proizvodnji energije i neurotransmitera kao što su noradrenalin i dopamin.
Uzimati dodatni E vitamin za jačanje obrambenog sustava pred slobodnim radikalima te za obnovu i prestanak oštećenja stanica nadbubrežnih žlijezda...."
I tako čitam ja to i simptomi se nižu i nižu...
Recimo već godinama molim tatu(dok još ije bio niti približno u ovakvom lošem stanju) "nemoj mi, molim te pričati samo o bolesti. ja tebe volim, ali to ne znači da stalno trebam upijati nešto loše od tebe.Daj mi reci da ti se nešto lijepo dogodilo..."
Da, zvučalo je to poprilično bešćutno od mene, no to mi je vlastito tijelo signaliziralo još tada prije 3 godine da sam na kraju sa rezervama.
Prije tri godine kad su krenula tatina učestala bivanja u bolnici..
I tako unazad tri godine ja samo slušam o ranama i o stolici.
Znam, reći ćete bolestan je pa nema o čemu drugom.
Ali on čita novine, gleda tv, ima jebeni internet kojim se ne služi...
No, ne smijem se nervirati...
Moram krenuti sa rekuperacijom...SEBE SAME
Moram odabrati SVOJ život prije bilo čijeg drugog....MORAM
Što se tiče nadbubrežne, ne znam je li to baš to...ali u nekima sam člancima pročitala da "pražnjenje" nadbubrežne konstantnim opetovanim stresom (a budimo realni, ja sam pod stresom oa 0-24!!!) rezultira odumiranjem onog magičnog timusa...žlijezde za sreću...
Mene naime još uvijek unatoč mirovanju i ne naprezanju kičme, gutanju breufena (ok, nisam ih popila sve, priznajem) boli prsna kost..
Znate ono kad ste pod naponom i sve ide...znate da ste pod naponom ali Vas adrenalin tjera dalje...i dok stanete s istim...ili se razbolite ili pregorite u međuvremenu...
Nadbubrežna je žlijezda zadužena za adrenalin.
Ono što se meni dešava već duže vremena (bar pola godine...MINIMALNO) je da ja jednostavno nemam onu kočnicu.
Ono prijelazno vrijeme između podražaja i pucanja.
ja odmah puknem i to jačine tolikih razmjera da ZNAM da to nije normalno...
Recimo shvatila sam to danas kad sam išla na posao...
Vozila sam se iz Novog Zagrebai bilo je sve ok do Lisinskog..kad sam krenula ka busnom odmah sam zapela u čepu.
Nisam znala zašto (sad znam kopaju križanje Držićeve i Vukovarske) i u istoj mi je sekundi srce počelo pojačano udarati, ljutnja i histerija iskakati iz ušiju...
...dok to nisam osvijestila i rekla si "stani. pa šta onda što ćeš kasiti na posao. Smak svijeta? Ne kužim..."
I polako su mi se udisaji unormalili i srce usporilo...
Eto to je samo od prometa...
..ostale stvari da ne govorim..
Odnos sa tatom...skačem na svaku dok ju još do kraja nije izrekao..je da imam razloga ali ipak...
Odnos s mamom, ono divljačko iskrcavanje prljavog rublja moje/naše prošlosti na otvoreom, na nasipu prije 10-tak dana..
...
...i onda ona beskonačna spavanja popodne koja me doslovce UBIJAJU...
Kako imamo doktora u zgradi, kad sam naletila na njega jučer kad sam izlazila sa Einyem van, upitala sam ga "možeš li me, molim te, naučiti nešto o nadbubrežnoj žlijezdi?"
"Zašto baš ona?" odvratio je..
Kako sam čitala u medicini izazivanje stanja u kojima sam sa 100%tnom točnošču ne priznaju svi..to je više alternativna stvar pa je tako i susjed odreagirao..
"Pa kakv ti je krvni nalaz? A jesi li vadila hormone ove? Hormone one?A jesi li u menopauzi?
Šta umorna si?
A to ti je od promjene vremena sigurno jer ovo NIJE normalno"
I tako su se redali razlozi umora viđeni sa njegove strane da bi na kraju rekao (imajmo na umu da je to tata onog malog koji me pitao jel se Bogu molim za svog čovjeka):
"Ponekad ljudi kad su sami padnu u depresiju pa spavaju jer im je život monoton"
Kad sam očito pogledala ga sa podignutom obrvom brzo je nadodao "Ali ti imaš Einya pa to sigurno nije to"
Ja sam samo odgovorila "Gle, ja sam pod velikim opterećenjem zbog tatine bolesti. Već godinama"
I to je bila istina. Niti u jednom trenu unazad ne znam koliko nisam plakala jer sam sama..
nisam bila uzrujana jer nema sexa...a nema ga...(Zanimljivo kad kažeš muškarcu da napravi ešto lijepo za tebe on to ignorira i ne može i uvijek ima vremena za to, a kad mu kažeš da te pusti na miru to shvati kao uklesano u kamenu. Tiče se Zorga. Jer..prošlo je više od mjesec dana...i pomalo fali..)
Uglavnom sam nanervirana zbog mase stvari koje se dešavaju DRUGIMA.
I tako to...
Dalo bi se pisati još o istom, ali sramota me već koliko lupam po tastaturi...
Sukus svega je da sam slala rezultate krvi susjedu mailom..
Sta ce dalje biti s tim, čuti će se...
A do tada ću ja odmarati..
...Skupljati snagicu...bar do četvrtka...
Post je objavljen 05.07.2016. u 12:53 sati.