utorak, 12.07.2016.
suzama l'epim tapete vol.814
...uz puno vike u autu došli smo do tajine kuće...
Promatrajući tetku i taju imate primjer pravog sado mazo odnosa.
Tajo tetku tretira kao roba.
U autu joj je rekao i da začepi.
No unatoč tome, kad j anešto kažem taji, ona se odmah postavi na sve 4 u njegovu obranu!
Kad smo došli doma uvalila sam taji odmah i drugu štaku.
"Vježbaj!" rekla sam odmah s vrata.
"Nemoj ga vidiš da je umoran!" odvratila je tetka.
Znala sam da je umoran, sve mi je bilo jasno, ali nisam htjela da zalegne, nisam htjela da se prepusti, nisam imala milosti!
No...on je uz tetkinu pomoć odlelujao do kreveta. Bez štaka.
Divljala sam.
Nakon toga me tetka nahranila i ja sam krenula put Zagreba.
Okolnim putem.
Kroz sela.
Ta tri poteza istim putem i jurnjava autoputom su me izmrcvarila skroz.
Vozila sam se okolo..kroz polja kukuruza i pšenica.
Pokušavala sam pažnju zadržati na njima i smirii se.
U glavi mi je bio košmar.
Još mi je uvijek odzvanjalo moje zadnje deranje "Zovi onog fizioterapeuta i nek te uči hodati sa štakama!!!"
Naposlijetku sam se vozila nekako prazna.
Tupa.
Kad smo bili kod dide, dida nam je dao recept za svježi sok.
Rekao je da ga tajo mora piti 3* dnevno ne bi li ojačao krv.
Radi se naravno o cikli, mrkvi i začuđujuće celeru.
Čak je rekao da svratim sutra i da će mi dati svježeg povrća nešpricanog koje mu dolazi iz Bosne.
Za raditi sok taji treba sokovnik.
Dan ranije sam bila u Emmezeti i gledala taj jedan sokovnik ne bih li ga sebi kupila.
Zaključila sam da mi je to ipak preskupo za odvojiti.
Radi se o 400,00 kn.
No kad je dida rekao da im treba sokovnik, ja sam odmah odlučila pri povratku u Zagreb svratiti do Emmezete i kupiti taji taj isti sokovnik.
Bez razmišljanja.
Tako je i bilo.
Kupila sam sokovnik, a sutradan sam još svratila kod dide po povrće.
Dida me dočekao sa dvije kutije sav crvena lica.
"Jesi vidjela kako mi je lice crveno" odvratio je.
"Od čega?" upitala sam
"čistio sam one fleke od krvi sa benzinom pa sam udisao"
"Pa što meni niste dali da očistim?To je vodom trebalo!" odvratila sam sva u čudu.
Kasnije mi je tek sinulo da je dida to vrlo vjerojatno pokušavao uništiti do kraja, ne samo oprati.
"nije ti to samo krv bila tu je bilo i plazme to se ne može vodom" odvratio je.
Taj dan sam u dva navrata slala po dvije kutije usom.
Jednom jedno povrće i sokovnik, drugi puta povrće.
Prije toga sam zvala tatu.
greška.
"Tata, daj ja ću ti danas uplatiti 210 kn i ako je onaj tip fizioterapeut kako tvrdiš, neka ti dođe pokazati kako da hodaš sa štakama! On bi trebao biti profesionalniji od mene i smireno ti pokazati iako, najiskrenije ne kužim u čemu je problem" rekla sam mu pri kraju razgovora
"Ali ti mene ne razumiješ", zavapio je bolno tajo "ja sam nesiguran i sa dvije noge kako ću sa jednom?"
Ja sam explodirala....


"pa nećeš na jednoj nego ćeš na TRI imaš nogu i dvije štake!!!!"urlikala sam u predvorju ispred firme "Ma JEBEM TI MATER!!!" siknula sami poklopila slušalicu
Uvijek ista priča!
Nikad on ne može nešto.
Uvijek mu je prva "ne mogu".
Tad sam shvatila da je sve izgubljeno.
Ali nisam se, naravno prestala nadati.
I dalje se nadam da će se osvijestiti.
Da će doći sebi.
U ured sam umarširala i poslala mu poruku:
"Vidi ovako...Pošaljem ti ovo šta sam rekla pa se čujemo sljedeći mjesec kad potrošiš trave i kapi i masti.
Ja NE MOGU više slušati da ti nesto NEĆEŠ NITI POKUŠATI!!!!!
Nek ti dođe i nauči te ili staj po rani BOLI ME KURAC!!!
Djed ti je rekao da ne smiješ ali ne, DOSTA MI JE TOGA"
Nisam baš bila suptilna.
Nisam uopće. No kako mi je pulsirala glava i mravci šetali po njenoj stražnjoj strani još sam bila i blaga.
Tajo me zvao sutradan ujutro.
Kad sam se vratila iz šetnje s Einyem, i vidjela poziv, nazvala sam ga.
"Reci" rekla sam
"Kako se sastavlja taj sokovnik?" upitao je
"Tata, sad me stvarno već ljutiš. Uzmite JEBENO uputstvo!"
"Pa jesam ali nisam baš bio siguran" odgovorio je.
"Vidi ovako. Ja sam taj sokovnik htjela dan ranije kupiti sebi. Zaključila sam da je to previše novaca pa sam odustala, ali sam ga dan kasnije kupila tebi. NIKAD ga nisam sastavljala i stvarno ne znam što želiš sad da ja napravim?"
"Dobro" tužno je odgovorio
"I tata, ozbiljno sam mislila ono da te ne želim čuti mjesec dana." rekla sam
"Dobro" opet je rekao
"Ja želim da ti ozdraviš. Više od svega. Ali ako misliš ozdraviti napravi to zbog sebe, ne zbog mene" nisam se dala smesti "zovi me ako stvarno nešto baš trebaš u suprotnom nemoj, jer ni ja se ne osjećam dobro dok ovako svako malo vičem na tebe. Ne želim to."
"Dobro" završio je
Naravno da sam i u tu subotu i u nedjelju zvala tetku i čula sve detalje između onoga i onaj da se mršti dok PIJUCKA sok za krv.
Pomračila sam.
Ali nisam ga nazvala.
Jučer nisam zvala niti nju.
Kako su, tako su...budem zvala danas ili sutra. Sutra ide na transfuziju.
Do tada...
Dišem...
Koliko god to užasno zvučalo...dišem...
- 08:36 -

