petak, 09.10.2015.
suzama l'epim tapete vol.743
...silno me mučilo što je Sedad bio još uvijek "tu"....
Nisam to shvaćala...
Nakon bilo koje scene koju sam ranije bila napravila, on se vraćao...
Nakon moje nespretno i lažno plasirane izjave, on nije pobjegao glavom bez obzira...
...i dalje je bio "tu"....
Jel to znači da mu je stalo do mene?
Ma sigurno je...uvjeravala sam samu sebe ali me to mučilo...
Sedad se svim silama trudio pokazati kao muškarčina u vezi čija je uvijek bila zadnja...
Dolazio je rjeđe..
Javljao se redovito..
Nije imao vremena za kave na gradilištu jer je odjednom on "radio tamo" za razliku od silnih mjeseci prije toga dok bi se vraćao na gradilište ako nije bio na njemu a ja javila da dolazim..
Nije to više bio onaj čovjek koji me smirivao, bio je to neki tip koji me rasteže do granica boli...ali ja se nisam dala isprovocirati...
Umjesto da pokleknem...
Umjesto da prekinem agoniju...
..krenula sam piti...
Gotovo nije bilo dana da nisam pila...
Ok, budimo realni, nije da sam se opijala tako da sam padala pod stol, ali sam pila...
Pila sam da otupim...
Kad god bi me povrijedio svojom nezainteresiranošću ili tvrdošću, ja bih posegnula za "otrovom" ...da ne osjetim gotovo ništa...
...da mi lakše prođu dani...
...dani do njegovog odlaska koji mi je u startu jako često pao a sad sam ga jedva dočekivala...
Nekako sam tu Njemačku vidjela kao spas...
Kao da će se sve iskristalizirati dok ode...
...i napokon je došao taj zadnji tjedan prije odlaska u Njemačku...
- 15:10 -
