...petak...
Bio je tako obećavajuć...napokon PETAAAAKKKKKK Odzvanjalo mi je u glavi i bila sam sva happy, a onda je krenulo...
Poslije posla sam otišla podići preporučenu pošiljku...
Bome sam joj se silno razveselila...
Draga Porezna Uprava me traži da joj platim ni manje ni više nego 2000 kn poreza!!!!!!!!!!!!!!!
Kad sam to vidjelaaaaaaaa.....
Nastavila sam vožnju kući...
...rekoh sebi...ajde bar je to drvo obrezano ako ništa drugo jer već danima nemam gdje parkirati...
Dodjem doma, drvo je u istom stanju kao i ranije...
Stoji...
Njiše se, parking je prazan...
Kako sam samo trebala stati na pola sata prije nego krenem s Einyem u šetnju, stala sam na najudaljenjije mjesto do vrbe gledajući u nju može li me dokučiti ili ne.
Bila sam na onako diskutabilnoj udaljenosti..ako kresne, mogla bi me dokučiti sa svojim vrhom...no da....valjda neće pasti u tih pola sata...
Nazvala sam susjeda čije je to mjesto da pitam smeta li im.
Usput sam upitala šta se dešava sa drvetom...hoće li doći tko to poštucati i kada.
Odgovor je bio sljedeći: "Trebali su doći danas, ali budu u ponedjeljak (danas je utorak i još nisu došli
) neće rezati vijelo drvo nego će ga pustiti da raste."
"Znači imat ću pola godine parking mjesto bez lišća?" odvratila sam.
Nasmijao se "Mhm, pa da, možda godinu"
Popela sam se doma i dojednom mi se stvorio onaj dobro poznati grč u solarnom pleksusu.
Čvor koji je rastao i izazivao mi neugodu i pojačavao moju nervozu.
"Moram danas obavezno na boks" pomislila sam iako sam jedva čekala da se stropoštam na krevet "inače ću UBITI nekog od susjeda" derao se glas u meni a bol u želucu je rasla sve više i više trčeći bok uz bok sa nervozom "pa jebo te oni nisu normalni!!! pa dobro šta sam im ja skrivila? zašto ja nemam pravo glasa u cijeloj priči? zašto kad su ga već posadili i svi skupa stoje u obrani istog ne čiste jebeno lišće cijelu godinu? zašto mi ....

..."
Znam znam, zvučim kao luđakinja, no...jednostavno ne mogu više, pa neka mi daju pet godina čistog parkinga, onakvog kakvog sam ga kupila!!!
Nakon šetnje s Einyem u punoj ratnoj spremi za boks sa nakanom da prije boksa predam projekte neke za slanje u pošti, parkala sam kod pošte.
Otvorila ruksak, uzela projekte i ....shvatila da NEMA NOVČANIKA!!!!
Ne znam je li ostao na krovu auta ili ga nisam uopće uzela.
Okrenula sam auto i nazad doma.
Bio je kod kuće...oooo kakvo olakšanje...no...vraćajući se opet u poštu izgubila sam dragocjeno vrijeme i kasnila na trening.
Umjesto u smjeru Kvatrića, skrenula sam u smjeru McDonaldsa....
Pomislila sam onako nadrkana "Ako mi netko slučajno kaže "kasniš" oa u stanju sam ne darovati mu direkt ravno u facu rukom nego NOGOM!!!!!!"
I da izbjegnem tu situaciju, počastila sam se sa Premium Chesse kolačićem....
Koliko god da to glupo zvučalo...da...smirilo me... bar to veče...
Post je objavljen 04.07.2017. u 09:21 sati.