Marketing
suzama l'epim tapete vol.799
"....volim piti...
...volim piti...
volim piti i LJUBITI...."
Trenutno sam na ovoj "volim piti".
Nije da ne volim ljubiti ali svi znamo kako tu stojim pa....sam počela piti...
Zašto?
Pa...moj put u Bjelovar...
Već sam ranije shvatila da mi je boravak kod taje i tetke puuunnnoooo laksi i privlacniji ako mrknem dvije tri piFe.
I toga se držim "k'o pijan plota" ahahahahahahhaha
A kako je situacija već poduže vremena više nego loša...odlučial sam da se počnem sustavno uništavati cugom.
Ok, nije baš najpametnije sad po ljeti piti jer se znojim k'o život'nja...ali benefiti toga tipa boli me kurac sto jos nisam dobila platu do kraja za 4-ti mjesec, "izljevi očinske ljubavi" preko smsa su mi negdje u primozgu ali me ne diraju više toliko, činjenica da je Zorg na godišnjem i da se nije sjetio uplanirati niti jedno veče mene u plan pa smo se zbog istog posvađali na pas mater, visoka razina hormona koji me jebu u zdrav (buahahahahahaha da zdrav!!!ahahahahaha) mozak...sve to se čini jako sitno.
Sve je to "tu negdje" ali je taaaakkkoooo sićušno jer se suši od alkohola.
Pretpostavljam da mi se suše i jetra i bubrezi od istoga...ali "bi ga sad...pa ne možeš imati sve...ne ja pogotovo!!!
PA o čemu pričamo uopće???
..vratimo se u Bjelovar.....
Nakon burnog putovanja stigli smo po tetku.
Einy se razveselio samo tako.
Ja sam još uvijek bila ljuta na njega pa mi se pokušavao umiliti. Bilo ga je smiješno gledati.
Skakao je oko tetke a onda se u trenu umirio i sa spustenim usicama šuljao meni uz nog...pa opet skok dva tri oko tetke pa vraćanje meni.
Naravno da nisam mogla dugo izdržati duriti se...
Te okice...sa spustenim ušicama...upali baš svaki puta.
Einya smo prošetale, nahranile i ostavile da "čuva kuću" i krenule za Bjelovar.
Usput smo svratile do apoteke, nakupovala sam dezificijenata za dezinficirati tati kuću. Naime, prije nego sam ovaj puta došla do Bjelovara, "malo" sam se informirala o bakteriji koju je zaradio u bolnici i kad sam shvatila da je prenosiva putem ruku i da smo svi mi u opasnosti od iste...podilkanila sam!
Naime MRSA bakterija nije lječiva ljekovima.
Otporna je na sve poznate antibiotike.
Ponekad slabašno reagira na neke no ti vam toliko unište unutrašnjost da...
Ima jedna stvar na koju MRSA reagira a to je češnjak...
Naravno da sam odmah kupila taji uz dezinficijense i probiotike i uloške i podloške i masu drugih pomagala i kapsule sa uljem češnjaka...
još ga je samo trebalo uvjeriti u to...
naime, tajo ne vjeruje ničemu što nije propisano od strane doktora.
Uspjela sam mu uvaliti nelegalno ulje od konoplje prije jedno tri godine i rana na tada samo jednoj nozi mu se skoro zatvorila skroz, no toliko je jamrao kako mu se stalno spava i manta da ga je prestao koristiti....
Toliko o tome...
Zanimalo me da li je sad u ovakvom stanju u kojem je vec mjesecima spreman napokon okrenutio novi list.
Prije bolnice sam svratila do bake u Dom. Baka vec desetak godina leži na stacionarnom dijelu Doma umirovljenika. U većini je slučajeva suvisla. I uvijek se smije kad me vidi.
Uvijek se zezamo. I jako voli "Barni" kolačiće.
Iako tako nepokretnu, bio ju je užitak vidjeti.
A smo svratile do tate...
Tata je...
...mhm...bio u pelenama...
Začudo izgledao je puno smislenije i suvislije nego zadnji puta kad sam ga vidjela kod kuće.
Čim smo ušle počeo je naređivati tetki.
"Daj mi ovo, ne to tu, daj mi ono pomaknu, ma NE nisam rekao tako, onako...."
Jedva je dočekao.
Jer u bolnici nema robova.
Jedva sam mu uspred tih naredbi uspjela objasniti za probiotik i češnjak.
Sjetila sam se što mi je tetka u autu rekla "Ma seko, ja sam njemu narezala pola kile češnjaka u prvom mjesecu i zalila ga rakijom. To mu je rekao jedan čovjek za MRSU. I šta misliš koliko je to puta uzeo?
Dvaput. Ako. Nije mu bilo fino!"
Kipila sam izutra.
Obećao je uzimati ga i onda uzeo jedan.
To je kapsula koju treba zaliti vodom.
Bez mirisa.
Bez okusa.
Baš kao i voda.
A onda je tajo krenuo sa predstavom.
Stavio je kapsulu i zalio ju stidljivim gutljajem vode.
Pa ispljunuo kapsulu.
pa još jedan guc.
Još manji od prvog.
Pa opet "davljenje"
Ja sam poludila!!!
Pa daj, jebo te popij više vode!!!!
A on je krenuo kako mu smeta proteza kako...bla...bla...
Kroz glavu mi je prošla slika kad sam ga tjerala da popije radi probave čašu vode a on ju je doslovce LIZAO i mrštio se na....JEBENU VODU.
tad sam shvatila da ništa od češnjaka...
Ništa od taje...
Koliko mu god puta govorila da si samo on može pomoći, to jednostavno nije dopiralo do njega.
Sjetimo se...tajo je diplomirani ekonomist.
Učen čovjek od 68 godina.
priseban.
...u suzama sam izjurila van...
Post je objavljen 14.06.2016. u 08:56 sati.