Marketing
suzama l'epim tapete vol.804
...iza mene je pakleni vikend...
...oooo, da bilo je pakleno...VRUĆE...
Na sve moguće načine..
..osim onog načina vezanog uz sex....
...sexa ni u panju...
Čak mi se ne da komunicirati sa desankom šakić. Nula bodova.
Bilo je prevruće...
Moj tlak uobičajeno prenizak...pa je, naravno bilo i puuunnnoooo spavanja...
Da nema Einya popodnevni "napić" bi trajao puno duže od tri sata koliko sam odvalila i u subotu i u nedjelju.
Počela sam malo tražiti razloge u svojoj dugogodišnjoj depresiji i umoru.
Ok, materijala za depresiju imam koliko god hoćeš, no bilo bi lijepo da je to "samo" iz fizičkih razloga...iz štitnjače.
Da...ako štitnjača radi preslabo..onda se čovjeku spava stalno...
..depresivan je i anksiozan...
...srce mu lagano kuca...
...deblja se..(bitno da sam našla razlog ahahahaha) i teško mršavi (opet izgovor...jeeeiiiiii)
...je neplodan.. i tako to...ima toga
Uglavnom, evo u međuvremenu sam platila pretrage...pa ćemo vidjeti.
Ja sam opet jučer poslije posla odvalila 2,5 sata...i opet da nije Einya bilo bi vrlo vjerojatno do jutra.
Ako nije do štitnjače...a onda nema mi druge nego do psihologa jer ovo je neizdrživo...
A da imam materijala i za psihologa...ooo...da, imam!
U subotu i nedjelju sam uglavnom imala isključen mobitel.
Kad sam ga u subotu tek u 11 navečer uključila, našla sam dva propuštena poziva od majčice mi.
I, tako...ničim izazvana do obavezom da joj uzvratim poziv, nazvala sam ju u nedjelju ujutro dok sam šetala sa Einyem po nasipu...
"A zvala sam te bi li došla opet da roštiljamo" rekla je
"nemam novaca trenutno" odgovorila sam
"Pa kupit ću ja stvari za roštilj, ne moraš ti sve kao zadnji put" rekla je.
Naime, moja mama nikako shvatiti da moj auto ne vozi na zrak iliiiiii da ja kad se pojavim na benzinskoj da se ne bacaju svi koji rade na njoj meni pod noge i toče mi BESPLATNI benzin..
Uzdahnula sam i rekla "Još uvijek nisam dobila plaću do kraja za 4-ti mjesec i stalno trošim ušteđevinu pa moram malo biti na mjestu ne smijem raditi dodatne troškove"
"A-ha" bio je njen odgovor...
Nije zvučala uvjereno...
Razgovor je tekao dalje i u nekom trenu je došao do usijanja....
Bit će da je mojom izmožđenošću od godina pokušaja da me ta žena zavoli, prihvati, prigrli kao što majka grli svoje dijete ja sam počela urlikati na nju iz sveg glasa.
Samo ću reći da sam bila PROMUKLA na kraju razgovora i da sam kad smo se vratili doma Einy i ja opet spavala tri sata.
Kad malo bolje razmislim...moj se organizam i inače brani spavanjem..
To znači samo jedno..
Da sam već polako ne na rubu već da sam počela kliziti sa njega....
Svašta sam joj izgovorila.
Sve ono što se godinama nakupljalo u meni je u bujici izletilo van.
Žao mi je što sam bila gruba ali jednostavno se nisam mogla kontrolirati.
Tko zna...MOŽDA napokon sad otpustim prošlost i krenem dalje.
Možda sam napisala velikim slovima jer čisto sumnjam. Ta me prošlost toliko izjeda svaki dan da je jednostavno ta žuč i bol postala dio mene.
Mama je naravno, vikala da izmišljam i da sam ljubomorna na brata.
"On je meni dijete" branila se
a ja vrištala na sav glas i nisam birala riječi "I ja sam ti dijete pizda ti materina!!!!!Zašto se nikad ne sjetiš da sam ti i ja dijete??? I ne pričaj mi o njemu uopće! I tebe će nogirati pa ćeš mi i ti pasti na grbaču! A zašto? Zato što je PAMETAN i zato što to MOŽE JER JE ON VAŠE DIJETE!!!!!A koji sam ja kurac u cijeloj toj priči? GDJE SAM JA???? Ja sam naravno tamo gdje se treba preuzimati odgovornost!!!" već sam skvičala. Glas mi se trošio." I kad ti dijete kaže da je bolesno da ti odam tajnu KAŽEŠ MI BIT ĆE SVE U REDU!!!!!TO MAME RADE pizda ti materina!!!"
Einy mi je išao uz nogu ne shvaćajući što je krivo napravio.
"Ma ne viče mama na tebe milo" uspjela sam koliko toliko smirenim glasom reći. Nije mi povjerovao.
"Mene su moji roditelji godinama maltretirali, mama me psihički maltretirala" pokušala se izvući mamica
Prekinula sam ju urlikom "I ZATO SI ti dalje maltretirala mene????Nisi iz toga NIŠTA JEBENO NAUČILA???Pa dobro kakva si ti majka kad ti nije palo na pamet nazvati me u one tri jebene godine što nismo kontaktirale? Kakva si ti majka kad ti ne fali vlastito dijete???I kakva si ti to OSOBA da se ja osjećam tako jadno jer mislim da nisam dobra osoba i ništa ne vrijedim JER ME NI VLASTITA MATER NE VOLI????"
"Pretjeruješ." odvratila je hladno "A kako misliš da je meni kad ti odlaziš tati i tetki a nisu te ni pogledali tijekom studija? Mene SRCE BOLI!!!To je kao da ti Einya voliš i maziš i vodiš veterinaru i onda on ode drugom ni ne osvrne se za tobom"
E tu sam pukla i poklopila slušalicu....
Naime ja s tatom stvarno nisam komunicirala tijekom studija.
Ima za to razloga...
Brat i ja smo pripali mami sudskom odlukom.
U napadu bijesa mama je dok sam ja bila u Zagrebu na fakultetu ošamarila brata i on je uvrijeđeno otišao tat i(nije mene bilo).
Od tada je tata bio zadužen za njega a ja sam zaglavila s mamom.
Zaglavila kažem jer sam uvijek bila privrženija tati što je valjda karakteristika svakog "prvog" djeteta jer majke većinom slučajeva uvijek bedinaju i maze i paze ono drugo.
Kako su me tijekom svoje rastave budući sam starije dijete razapinjali "ti voliš više ovoga, ti ako voliš mene" i slične priče gdje se stvarno divim trenutno sama sebi što sam UOPĆE IMALO suvisla i normalna ja sam odlučila da jedno moram od njih dvoje odrezati ukoliko mi je drag moj vlastiti život.
Kako sam pripala mami, a tata je bio zadovoljan s btarom a i budimo realni nisam ju imala muda ni pomisliti ostaviti, odrezala sam tatu.
U to sam vrijeme bila već u vezi s Marcom i živjela s njim i HVALA mu za to što je sve prošao samnom tih godina njegove rastave.
Jedini kontakt s tatom je bio mjesečni odlazak po alimentaciju.
Ja bih doslovce otišla gore u stan kod njih dvojice, pokupila tih u početku 50 maraka i odjurila dolje Marcu koji me čekao u autu.
Ako bih se duže vremena zadržala kod tate, uvijek je bilo pitanja s mamine strane "A šta si tamo radila toliko dugo?"
Tako je moj kontakt s tatom bio sveden na najmanju moguću mjeru.
Nakon nekog ne dugog vremena, više nije bio dužan plaćati alimentaciju za mene jer je imao svoje dijete.
Jebo te, evo sva se tresem dok se sjetim tih nekih stvari.
Zato sam pukla na to njeno "slamanje srca" opet je iako sam već 44 godine stara krenula sa ucjenama...
Kad sam došla doma i malo se smirila prije isključivanja mobitela napisala sam joj sms.
"oprosti što sam kričala na telefon.
Ajde bar sam nakon toliko godina rekla što me ždere na glas pa me možda to neće nervirati više.
A ti opet radiš istu stvar kao prije. tebe srce boli što idem kod tate koji me nije gledao za vrijeme fakulteta?
Nije ti palo na pamet da ja nisam gledala njega za vrijeme fakulteta jer sam bila uvjerena da druženje s tim tebi čini loše?
I dan danas mi (s pravom) predbacuje sto ga nisam zvala niti na jednu diplomu.
A nije se bome ni on potrgao da bude u kontaktu samnom, imao je brata.
Ti si sama i to je tvoj izbor i ja ti se divim.
Ja ne želim biti sama. Ja želim da me netko voli. Želim imati obitelj jer mi to jako fali.
Još jednom, oprosti na vrištanju..."
Naravno da sam nakon ovoga opet završila u krevetu...na regeneriranju ono malo živaca što nisu otišli u kurac.
Osjećam se NARAVNO krivom što sam joj to rekla. Tipično za mene.
Krivnju mi malčice umanjuje njena "bol srca".
Iskreno se nadam da ću sad to sve pustiti...
Pustiti da ode jako daleko od mene i nikad se više ne vrati..
...jer...čini mi se ili to...ili put u propast...strmoglavi put u propast...
Post je objavljen 27.06.2016. u 12:50 sati.