....i tako sam ja bila kod doktora....
Bila sam kod specijaliste radiologa.
Ja inače imam mobilni desni bubreg..nešto kao nije se razvila veza s bubregom kako treba dok sam bila mala pa sad on slobodno šeta ;)....ok ne baš skroz slobodno...ipak je vezan, ali ne čvrsto.
Prije nekih par mjeseci me bolio bubreg pa sam se natakala čajevima do bola...
Više me ne boli, no kako sam trebala razlog za uzv nečega budući da idem radiologu, tako sam odredila da to bude bubreg, uz naravno ispitivanje da sta me to boli prsna kost....
I dobro da jesam.
Mislim uzv bubrega..
...naime, imam začetak dobroćudnog tumora u bubregu...i to tom desnom.
To se ne liječi nego se prati pa ako se previše poveća, reže se van...ili dio bubrega ili cijeli..
...mhm...
ne zvuči niti malo obećavajuće pa se pokušavam držati jako cool oko toga i da, ja sam odlučila da će to SAMO nestati....
da...mhm....samo nestati....
...a i moglo bi...
..ako...recimo...izbjegnem nerviranje...








"Daj si iskontroliraj tsh" rekao je doktor.."vidim da ti je iskočilo lijevo oko. I nemoj se toliko nervirati bit ćeš jako buljava" nasmijao se
Ja sam se nasmijala kiselo...i našla humor u svemu tome..."Bar ću biti simetrična" odvratila sam...."do sad sam bila buljava samo na desno oko"Sad su mi stvari počinjale dobijati malo više smisla zašto mi je desno oko malo jače izraženo...to sam počela primjećivati od kraja srednje škole...kad su se starci krenuli rastavljati...
Na kraju smo došli do boli u prsnoj kosti.
"Imaš tzv. torakalni sindrom. To ti je od kičme" rekao je.
"Al ja nemam problema s kičmom" odgovorila sam razrogačenih...ok i buljavih 
očiju
"Ti si k'o rođena za probleme s kičmom jer si visoka" nije se dao smesti "nekad se pogledaj kako sjediš"
"Znam, pogrbljeno" odvratila sam
"Ne, ti sjediš uspravno ali ti je lijevo rame za jedno 4 cm niže od desnog" nastavio je "dat ću ti brufene i miruj"
"Šta ne smijem ni yogu?" bila sam neutješna.
Yoga me, kako sam rekla ovih par tjedana držala donekle normalnom...ako i to izbacim pa...uffff
"Ma možeš ti, ali ne smiješ rotirati kralježnicu, ne smiješ ju savijati, ne smiješ si raditi napor...."
"Jednom riječu, nema yoge..jer yoga su svi ti položaju koje ste nabrojali" završila sam...
Taj sam dan kupila brufene i popila dva...i jutros jedan...ali tako mi svega...DANAS IDEM NA YOGU!
Pa poludit ću inače!!!!!
Oči će mi ispasti iz duplje od jada i nerviranja!!!!
Za štitnjaču sam danas kupila selen. Navodno dobar za štitnjaču.
Počela sam opet sa sobom nositi kutijicu sa ljekovima pa gutam i ulje crnog kima...nek se nađe...za imunitet...i selen...i ibuprofencice a evo sad sam zvaknula i jedan kafetinčić jer me glava počinje rasturati a nikako si ne želim migrenu...
Možda me glava zabolila jer sam se sjetila reakcije roditelja na mmoje bubrežne probleme...i ove sa štitnjačom i ine...
A ono kad ti nešto je, u genetskom kodu ti je zapisano da se okreneš roditeljima..tako sam i ja...iako sam znala da to neće funkcionirati...nikad nije...možda i je, ali ja se ne sjećam...
no bilo kako bilo...ovaj je puta bilo više nego poražavajuće.
Tatina je reakcija bila nula bodova.
On me taj dan nazvao da me pita bi li došla do njega da mu pomognem nešto oko e-porezne.
Moram priznati da zvuči puno bolje nego inače.
Evo kucnula sam u drveni stol.
"Gle, nemoj se ljutiti, ali ne mogu..moram malo nadoći. Uostalom nemam niti novaca" nastavila sam jer je to bila i istina. Ostatak plaće za 4-ti kao niti plaća za 5-ti još nisu sjeli na moj račun.
Nula bodova i to je jedna stvar još koja me ždere dodatno.
Jutros sam opet posegnula u moj mršavi mirovinski fond i promjenila još 100 jura.Opet.
Tata je bio uporan "Ja ću ti platiti put"
"S čim? Novcima koje ti ja dajem? Gle, tata...sad sam ti rekla šta mi je, trebam se malo ne nervirati i malo pripaziti na sebe samu. Si ti čuo uopće da sam pomenula jebeni rak?"
"Pa šta hoćeš, rekla si da je benigan!"
"Si čuo o onom dijelu odstranjivanja bubrega ako se desi rast?"
Bila sam jebeno neutješna a njega je zanimao samo program e-porezne koji ja uostalom niti ne znam. Samo čitam ono što piše.
Čitati tajo zna...ali "bi ga, lakše je meni doći iz Zga i pročitati mu to nego da sam pročita, zar ne?
Pao je dogovor da ćemo to sutra riješiti telefonski.
Završili smo razgovor...
"...jebo te koji sebičnjak!!!koji jebeni sebičnjak!!!!" odzvanjalo mi je u glavi satima poslije razgovora...
Sutradan sam prespavala pola dana.
Baš sam bila ukurčena.
Ustala sam u 110, išla s Einyem da se on malo okupa u Savi, vratila se doma i opet zalegla na 3 sata....
Baš sam bila...onako ...tužna i tupa...
I poželjela sam da mi netko kaže "sve će biti u redu" da netko dođe i zagrli me....
...i..napravila sam fatalnu grešku...nazvala sam osobu koja me rodila....


Post je objavljen 23.06.2016. u 12:38 sati.