utorak, 28.06.2016.
suzama l'epim tapete vol.805
...and now something completely different....
Moj animozitet spram politike je općepoznata stvar.
Toliko me živcira ta politika da jednostavno ne čitam novine i ne gledam tv dnevnike i ine informativne emisije koje involviraju politiku.
Jeba te koliko stranjskih riječi u zadnje dvije rečenice. Učenih.
No dobro...
U svom ovom "ludilu" koje me obuzelo bila sam danas na sastanku kod jedne fine gospođe koja radi fiziku zgrade.
Kod nje doma.
Kako sam znala da živi sama sa dvjema kujicama jazavčarkama tako sam ponjela slatkiše za njih.
Jesmo se napričaleeeee....
Kad sam dolazila tamo mislila sam da je gospođa kao i ja sama...sa psima...
Kad ono...
Gospođa je udovica. To je stvar koju nisam znala.
Nakon što smo izmjenile priče o psima, ja ju udavila sa fotkama i filmićima a koga drugoga nego mog Einya 
Uglavnom bila sam na sastanku dva sata od čega smo o stvarnom razlogu mog posleta razgovarale, ne znam...20 minuta?
Kako sam to mogla dopustiti?
Ja kojoj je radno vrijeme svetinja?
Mhm...
Paaaaa...još uvijek nisam vidjela plaću...
Kolega nije došao na posao jer večeras ide na koncert u Beč...
Kolegica je otišla sa mužem u London na vikend...
..
Nisam dobila plaću?
...
Gospođa mi je ispričala kako cura/žena koja je bila tu dugo sjedila na ovom mom mjestu JOŠ nije dobila jedno dvije plaće a otišla je iz ureda pred godinu dana...
I tako...
Bilo kako bilo uživala sam!
U razgovoru sam izbjegavala pominjanje pokojnog supruga. Nekako sam pomislila da je to bolna tema.
I tako smo u krug o psima, o ljudskim dnosima, o vezama dok mi gospođa nije rekla: "Meni je trebalo dosta godina da prebolim muževu smrt, a onda sam shvatila da sam se ja ustvari...SPASILA! Da nije umro pa ja ga se nikad ne bih riješila!!!!"
Nasmijale smo se u glas, ja sa podignutim obrvama u čudu.
"Nemojte me krivo shvatiti" rekla je "Kad sam bila s njim ja sam mislila da je to super brak i ja sam bila zaljubljena i sve to stoji ali nakon nekog odmaka sam shvatila da sam skakala oko narcisa koji mi nije ni desetinu toga pružao nazad. Ma šta desetinu. NIŠTA!"
I dalje sam bila u čudu.
Ispričala sam joj priču sa Sedadom na što je odkomentirala "Pa i bolje je tako...ma znate...koliko god to zvučao kao kliše, svi su Vam muškarci isti. Pa ja NIKAD nisam bila sretnija nego sad kad sam sama!"
Okeeeejjjj....
"Ali ja sam sama sad već 15 godina " odgovorila sam ne računajući one veze/neveze u kojima sam bila u ovih 15 godina
"A-ha, ok, razumijem. Morate to proći" odvratila je.
Kad me provela u turu po stanu gdje u svakoj prostoriji cure imaju svoje mjesto , pozdravile smo se i obećale vidjeti na čašici razgovora kad god.
Silazila sam niz stepenice s prvog kata i došla do polupodesta. S njega su vodile stepenice široke 4 metra, njih 10-tak prema izlaznim vratima iz zgrade.
Krajičkom oka sam registrirala muškarca u odijelu koji je isto krenuo ka vratima istovremeno kad i ja.
ustvari lažem. Njega nisam ni pogledala, skužila sam odjelo.
Kad smo se istovremeno približili vratima bilo je pitanje tko će prvi izaći ja sam zastala i rekla:
"Sad ću ja kao prava žena stati i čekati da mi se otvore vrata"
Muškarac me zaobišao, nagnuo se otvarajući vrata i rekao "Izvolite"
Uz "Hvala" izlazeći van iz zgrade sam ga prvi puta pogledala u lice.
Bio je to visok muškarac prosjede guste kose, markantan.
Poznat.
Nastavila sam smušeno hodati pokušavajući spojiti facu sa imenom kad mi je kroz glavu proletilo...
....Sanader!
Ooooo, da, toliko o mom poznavanju politike i ostaloga...
- 15:06 -
