...zadržala sam dah...
Tada me ženica upitala "Smeta li ti to?"
I...onda je krenulo...
samokontrola je izašla iz sobe i suze su bile u niskom startu.
"Pa naravno" odgovrila sam prekapajući po torbici "Nekako znam to ali uvijek se nadam" i dalje samkopala i tada je kanula prva suza.
Podigla sam glavu i upitala ženicu"Imate li, možda, molim Vas, maramicu?"
"Naravno" odgovorila je i ustala od stola.
Vratila se u sekundi pružajući mi paketić
"Ja se ispričavam" promucala sam "ali ovo je nešto što baš i ne mogu kontrolirati"
"Znam" rekla je ženica "nema veze. Meni je jako žao, tko zna, možda griješim, nikad se ne zna, samo trenutno ne vidim." odvratila je.
Ja sam, ispuhujući nos, ispuhala zadnje mrvice dostojanstva, pribrala se i rekla "Žao mi je, još se jednom ispričavam"
Ponovo me uzela za ruku i zatvorila oči.
"Imat ćeš ljubav u 47-oj" potom je rekla
"Jbt 47-oj???? pa za kad je to?????" vrisnula sam u sebi "a tko će to dočekati??????"
"Muškarac, srednja dalmacija. Udovac sa djetetom. Ne malim. Taman, ne svijetal" čula sam kao kroz maglu.
U tom mi trenu nije palo na pamet pitati koliko će to čudo od mog muškarca imati godina ako će još u trenu našeg upoznavanja imati BOJU kose ako ću ja biti već sijeda?????
Nisam ništa govorila, pokušavala sam zadržati onu mirnoću nakon izljeva suza.
"Jako ćeš se zaljubiti. On će biti gospodin. Učen. Jako drag."
Nasmijala sam se u sebi sprdajući se sama sa sobom "A "oćel' bi' zgodan?" Eh...Mala Li....
Sjećate se kako se znam tješiti time kako mi Bog ne da da se zaposlim negdje drugdje nego da moram zadržati firmu?
Gotovo mi je identične riječi ponovila ženica u jednom trenu...
"Ti imaš svoj posao." rekla je "ne moj ga napuštati. Uvijek imaj taj svoj posao. Svoju firmu"
I tada sam ja upitala jedino pitanje u tih sat vremena.
"Što se toga tiče" krenula sam "htjela sam nešto pitati vezano uz partnerstvo"
Razmišljala sam o tome da otkažem mentorstvo kolegi jer me to živciralo. Previše.
I on i njegova štićenica i to što to radim GRATIS.
Ženica je prvo pomenula ženu, a onda je rekla: Taj čovjek ima broj 12....
..bilo je tu još štošta....
podataka o mom tati...mami...bratu koji će se u datom trenu oženiti sa doktorkom i imati djece i tako to...svašta nešto..
....sat vremena je proletio u trenu...
vratila sam se u Prečko i upitala kolegu "Manny kad si ti rođen?"
"U devetom mjesecu" odgovorio je
"Ok, to znam, ali kad?"
"Dvanasetog"
....tijelom me lagano prošla jeza...
.
Post je objavljen 06.04.2015. u 23:29 sati.