petak, 03.04.2015.
suzama l'epim tapete vol.685
"....Kao mornar dobro more
sanjao sam te
al' je Neptun slao talase
Kao žedna zemlja kišu
čekao sam te
to su bile sušne godine...."
...tako bi se otprilike moglo reći za neke stvari koje sam čula....
Ali...krenimo iz početka...
Došao je i taj dan.....utorak.
Dogovor je bio u 11 sati.
U pet do 11 sam sjedila u autu na parkingu na rečenoj adresi.
Tresla sam se.
Bilo mi je "zima".
Od straha.
Ruke su mi bile ledene i znojne.
Nisam baš bila na čisto sa sobom da ŽELIM čuti te neke stvari koje sam ionako znala i osjećala sama.
"Ma daj...pa šta ti može reći da ispadne još veći zez?" govorila sam sama sebi i kiselo se smijala.
Gordo sam izašla iz auta i krenula u potragu.
Kažu "znatiželja je ubila mačku"...mhm..ja ionako NE VJERUJEM u te stvari.
Da čita iz dlana? Ma daaaaaajjjjjjjjj....
Može jedino "prenositi" nešto što "čuje". Eeeee, ako je tako, onda sam u problemima jer bih mogla i povjerovati!!!
I tako je znatiželjna mačka raspravljajući sama sa sobom došla do određenog kata i pozvonila na odeđena vrata....
Vrata su se otvorila i pred njima me dočekala ženica nekih 60 godina, vedra i nasmijana. "Uđi" rekla je i na moj pogled i dodir hladnih ruku kod rukovanja nastavila "kako si samo lijepa!"
Ja sam ju i dalje gledala s dozom nepovjerenja "Ja pa lijepa? ma daaaaaajjjjjjj!!!!!!"
Malo sam ju podrobnije promotrila.
Bila je to jedna sasvim obična žena. Po njoj se vidjelo da nije jedna od onih šanerica koje "gledaju u kuglu" i "gataju iz graha".
Bila je staložena, a opet opuštena i vedra i pokušavala je očito opustiti i mene samu.
"Izvoli, sjedni" rekla je pokazujući prema stolu u boravku.
....ja sam, naravno, onako sva u shoku, sjela na njeno mjesto... 
....a sHefica...što reći drugo...ahahahahahahahaha
"Ti imaš sestru?" progovorila je.
"Ne" odgovorila sam u tom trenu se niti ne prisjećajući se da imam brata!!!!!
Tek nakon što mi je žena ispričala malo o sebi, svojim muževima i djeci i njihovoj razlici od 6 godina u rođenju sjetila sam se da imam brata. Šest godina mlađeg.
Rekla sam to na glas.
"Često griješim spol, ali osjetila sam neko blisko srodstvo" odvratila je.
"Mhm" bilo je sve što sam ja izustila.
Nakon toga me, u priči o vlastitoj sestri uzela za ruku i iznad mog položila svoj dlan.
"Ti si u vezi" nastavila je.
"Ne" odvratila sam i u tom trenu pomislila na Zorga.
"Jesi, u dugoj već, iako to nije prava veza." nastavila je.
"Mhm, ne bih to nazvala vezom, ali ok"
"Ti voliš njega i on voli tebe ali niste skupa kako treba i to neće opstati. Postoji netko treći. Treći vuče konce" nije se dala smesti.
"Znam" hladno sam odgovorila
"Slab je" nastavila je "nije sretan bez tebe, ali je jako slab i povodljiv" nastavila je.
"Ti ako baš želiš, možeš biti s njim onako kako treba, no neće to biti ono pravo. Uvijek će biti u igri treći. Nije to sretno"
"Mhm. Znam, ne želim biti s njim" odvratila sam
"Ali to traje jako dugo" opet je nastavila
"Istina" potvrdila sam pokušavajući izračunati koliko dugo moja on/off saga sa Zorgom traje....nabrojala sam 7 godina...maaaajjjkkkoooooo mila!!!!
"Ali ne prekidaj to! Dok traje, traje. Treba ti" nastavila je ženica i dalje me držeći za ruku.
"Naravno da mi treba" pomislila sam u sebi prizivajući u misli Zorgov zagrljaj i onaj lažni osjećaj sigurnosti koji sam osjećala baš svaki puta dok sam bila u njemu. Te sekunde su me uvijek punile energijom i nekom nadom da će sve biti ok. Nekada...
sad me laganini mučilo pitanje KADA???
A tada je usljedila rečenica koja me trgnula iz obamrlosti...
"Nećeš imati djece" rekla je i pogledala me duboko u oči.
Iako sam to nekako znala već jako dugo vremena, ipak sam se, još uvijek, nekako nadala....
- 00:04 -
