Marketing
suzama l'epim tapete vol.687
...nazvala sam Sunny...
kad sam joj pomenula veliku ljubav za 4 godine prasnula je u smijeh "Taman imaš vremena da se dovedeš u red!"
"Ahahahahahahahahahaha" krenula sam sa smijehom "ma znaš da to kod nas ne ide...kad prođe tri godine i 11 mjeseci tek onda postoji minimalna šansa da krenem u teretanu!"
...dosta smo se zezale na moj račun i sreću koja će mi doći na brat bratu u drugoj trećini života, a iz glave mi nije izlazilo ženicino klimanje dok me držala za ruku i ponavljanje "ne, ne, i da si mi došla sa 20 isto bih ti rekla"
...sreca da nisam...
ionako sam bila sva jadna istraumatizirana u svojim dvadesetima i mislim da bi me to dotuklo...
..pa vrapca mu, dotuklo me to što trebam JOŠ četiri godine čekati!!!! 
je, da, mogla sam se sa Sunny zezati na tu temu....i nije mi se to činilo tako dugo..."ta koliko si ti godina već zapravo sama???" govorila sam si "šta je još samo 4 godine za tebe?" govorila sam si...
...i prolazili su dani a meni je oduševljenje za svjetlom na kraju tunela za "samo" 4 godine splašnjavalo sve više i više...
Da se ja ustvari ne mirim sa još čekanja došlo je do izražaja jednu nedjelju...
Gledala sam jedan od onih nedjeljnih obiteljskih filmova koji redovito završavaju happy endom...
...i pukla...
Grunule su mi suze na oči i počela sam zapomagati na čuđenje uspavanog Einya "A kad će moj happy end? i ja hoću happy end i JA HOĆU HAPPY END!"
...prava je iskonska istina iskočila iz mene i urlala na sav glas popraćena suzama...
..nisam shvaćala ZAŠTO????
Godinama se treniram ne postavljati to pitanje "zašto" ali i ono je u tom trenu isplivalo van...
...bila sam neutješna....
Post je objavljen 11.04.2015. u 11:33 sati.