....sjedim u cekaonici vec sat i 45minuta...
Trebalo mi je jedno pola sata samouvjeravanja da umjesto da odjurim na posao direktno kao svakog dana ujutro, odem do doktorice...
Da ju priupitam sta mi se to desava...
Iako...ovako cekajuci toliko dugo sad sam vec poluluda i najradije bih ih sve poslala u krasni...
Zasto?
Pa kad sam dosla u pola osam, bila sam treca po redu...
Sad sam prva po redu no pitanje je kad ce biti moj red da udjem unutra...
Po svemu sudeci...ne tako skoro...


Shefu sam
poslala sms da sam kod doktora i to je bilo to...
Malo cu morati popricati sama sa sobom oko toga da li bas mooraam odraditi ove sate sto tu sjedim kod doktora ili ne...
Trebam nekako.mhm...nekako stati na loptu...samo ne znam kako...
I ovo me cekanje izludjuje...
Trnci mi secu po glavi...
Sva sreca pa nisam bila toliko nadobudna kao nekada prije pa sam se najela jutros.
Cak sam i popila malo kave.
Nekada ranije dok sam bila nadobudna, dosla bih tu "na taste" misleci da ce me doktorica poslati odmah na vadjenje krvi i urina...
Sreca pa nisam vise bas TOLIKO naivna. Ne kazem da nisam naivna uopce, ali nisam naivna toliko vise...
Ajde barem nesto...
No evo tocno su dva sata kako sam tu...i...nista....
...a kad sam dosla bila sam treca po redu 

Post je objavljen 06.03.2017. u 08:38 sati.