Marketing
suzama l'epim tapete vol.928
.....lijepe stvari...lijepe stvari....
....mantram od jutra...
Koliko ce pomoci, ne zna se...ali čut će se svakako 
Jučer sam opet imala "napadek"...
Čini se kao zakašnjela reakcija na svađu sa shefom dan ranije...mhm...
Mislim nije svađa samo...
Ne znam kako opisati...ajde pokušat ću...
Izgorih...
Naravno da uvijek krivim druge 
pa je tako i ovaj puta...
No bez zajefrkancije na vlastiti račun, nagrižena sam bila ja jako i ranije pa me ona trakavica sa tatom koja me prošle godine razvukla kao žvaku dok nisam pukla skroz stvarno dotukla.
Jednostavno kad se pojavi neki novi stres, ja nemam neki buffer nešto toplo i mekano da me maaaaalllooo bar dočeka i ušuška prije nego tresnem.
Ja samo opalim.
Sa velikim treskom.
Tako je bilo i to sa shefom.
Naime dramatizirao je, glumatao i ta sranja i ja sam pukla.
jednostavno ne mogu to njegovo glumatanje više gutati!!!
pogotovo jer u tom trenu još nije bilo plaće.
A kad plaće nema do pred kraj mjeseca ja se sva uzjebem jer znam da kraj mjeseca znači početak novog mjesaca i mogućnost da plaća kasni umjesto jednog, dva dana i ....vidite kud to odvede.
moj mozak NIKAD ne spava...
I kad spava...
I tako mic po mic, jučer sam se ujutro probudila sa glavoboljom.
Žestokom.
I odmah sam ujutro gricnula kafetinčić da me ne bi migrenuša iznenadila.
Na prazan želudac. Naravno...
I sve je bilo ej-o-kej dok šef nije krenuo kenjkati.
Nije mu to bilo prvi puta ovaj tjedan i ja sam jednostavno ...pukla?
Sreća pa je nakon mog izderavanja i rečenice "Nemojte mi sad tu samo puhati, prestara sam ja za te priče!" izašao van...
Uz trk prema van je samo dobacio "Očito".
I...tako je lijepo čini mi se ta situacija došla na naplatu...jučer...
Lijepo sam se spremila, cijeli je dan bio relativno ok, shefa nije bilo kako mije kolegica otkrila tek na kraju radnog vremena bio je na putu i ...
...pogasila ja komp..oprala šalicu pa je krenulo...
...lagana vrtnja...tresu se ruke...
...slabost u jednoj pa drugoj pa....
Naravno da sam ja odjurila do toaleta i popila VODE jer voda liječi sve no niti to mi nije pomoglo.
Vratila sam se na radno mjesto i sjela.
Nije me puštalo.
Razmišljala sam o onoj rečenici što mi je žena prije par godina govorila prek telefona, žena iz hitne, kad me ćopio onaj veliki napad "Popijte si normabel....popijte si normabel..."
Ni dan danas NEMAM jebeni normabel, no kako me šef razjebao dan ranije imala sam u torbici xanax.
Kako nisam mogla do vode, kolegica mi ju je donjela dok sam ja krišom u međuvremenu ubacila polovicu xanaxa koju sam kad je donjela vodu obilato zalila.
Nakon nekih pet minuta sam i dalje osjećala slabost ali mi se nije toliko vrtilo i tresle mi se ruke.
Polako sam krenula doma....usput do Kraša po malo boosta u vidu čokoladnih grožđica i kući...
Prije šetnjice s Einyem sam malo "ubila oko" pa sam bile relativno ok.
Iako sam se, moram priznati, prepala.
Jako sam se prepala.
Sad mi je to stvarno jako sumnjivo.
prečesto.
i nisam ziher jel to od dana prije zakašnjela reakcija ili koji klinac...
no da...lijepe stvari...lijepe stvari!!!
Šef je očito potaknut mojim izderavanjem, to isto veče uplatio plaću.
Pare čine ljude sretnima, o da!
Iako imam na popisu masu stvari ovaj mjesec....
..zamjena guma...cipele...stolica...nekakvo čudotvorno testiranje tijela za 300,00 kuma...otići do Bjelovara napokon...i tako to....tenisice nove?...
podosta od toga će morati pričekati i to me odmah ljuti...
no i sitnice me vesele...
...jako...
trenutno me veseli jako činjenica što je danas PETAAAAAAAAAAAAAAAAKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK!!!!!!!!!!!!!!!!!
NI NE MOGU OPISATI KOLIKO!
Obećala sam sebi ovaj vikend slobodan, bez ijedne povučene crte, bez ijednog posjeta gradilištu bilo kojem...
Vidjet ćemo hoće li to biti obećanje ludom radovanje...no da...
Luda jesam..paaaa
...čuti će se...
Post je objavljen 31.03.2017. u 09:32 sati.