nedjelja, 21.02.2016.
suzama l'epim tapete vol.771
...tu sam subotu ipak otisla do taje...
Sastanak sa pomenutim investitorom je protekao kako bih to rekla drugacije nego...bolno...
Zaradila sam citavih 100 jura sto je s obzirom na ugovorenu cifru....petina...
Sva izmozdena sam otisla do trgovine, kupila taji i tetki svakom po zumbul u casi i cokoladu (dar za Valentinovo 
) i pokupila Einya...
Zasto ne...rekoh sebi...ionako kod njega bila nisam od prosle godine od 10og mjeseca....
Ali vidjela sam ga prije nepuna dva tjedna...
Naime tajo me poceo crpsti na žesce unazad par mjeseci...naravno novac je u pitanju...pricala sam vec o tome..
No kako je vrijeme teklo, apetiti su se tajini ovecavali i povecavali..
S jedne me strane zderalo to sto nikad nije bio uz mene dok je meni trebalo nesto, a s druge ne strane zderalo to sto me izjedala griznja savjesti...ipak mi je tata..govorila bih sebi samooptuzujuci se svakodnevno..
Tajo je, naravno, nanjusio moju borbu i kao kakva se pijavica ucahurio i srkao...
Bilo je neizdrzlivo....
Kad bih vidjela da me zove a sto je u zadnje vrijeme bilo rijetko i UVIJEK popraceno placem za parama, ja bih prije dizanja slusalice dozivjela slom...
I tako je to trajalo danima...
Ja sam bila sve izmozdenija i sve ludja vrteci se u zacaranom krugu griznje savjesti...
Jedan me dan tajo nazvao i rekao mi da me voli.
Bilo je to jako cudno.
Cak mi ga je bilo zao...kao ja sam takva a on mene voli...
No...onda me trazio pare i sva je navala nekih pitkih osjecaja i samilosti prema njemu i njeznosti...jednostavno isceznula...
Krenula je salva deranja...
Mrznje...
Optuzivanja...
Svakim danom bilo je doslovce sve gore i gore pa sam da bar donekle nadodjem... donjela odluku...
Ptegledala sam svoje financije...
Naredna tri mjeseca su mi sjedale rate za ves masinu...980 kn...svaki mjesec njegovi beta glukani...jos nekih 350 kn...znaci cca 1300 bez da trepnem...blizi se proljece kupiti trebam i gume za auto...jos 500/mjesec...
Ako ce me tajo sisati ovim tempom...ne znam...
Pogledala sam ustedjevinu...
I nazvala tatu "kad ti ne ides u Bjelovar? Koji dan?"
"Utorak i cetvrtak" odgovorio je. "Zasto?"
"Ok, vidimo se u utorak u 8 i idemo u banku..." odgovorila sam i dogovor je pao.
Nisam pominjala niti koliko novaca nosim...samo sam znala da mu trebam smanjiti ratu ne bi lu me prestao zvati stalno i izazivati te ruzne i scene i osjecaje....
Taj sam dan dignula novce i sutradan se uputila put Bjelovara...
- 14:20 -
