ponedjeljak, 10.10.2016.
suzama l'epim tapete vol.850
...i...nastavlja se....
taj se dan (srijeda) kad smo dobili plaću ukazao bivši kolega.
Onaj isti kojije odjurio iz firme prije nešto više od dva mjeseca i to maltene bez otkaznog roka.
Koja slučajnost, ha?
I tako mic po mic iz pričice o poslu i tome kako mu je...
mhmmmmm...grdo mu je...
zaHebao se....
U trenu kad jeobjavio di ide i zašto ide, kako imam prijatelja koji je radio u toj firmi, saznala sam neke stvari o istoj i savjetovala mu da još jednom razmisli o prelasku..
Ajdemo reći da se čak malo i ljutnuo što se miješam...
No dobro....
Bilo kako bilo izgleda da mu je prošao probni rok koji....
a. nije zadovoljio
b. ne može izdržati posao tamo jer ima normu, treba RADITI svih osam sati koliko mu je radno vrijeme a ne 3-eventualno 4 sata koliko je radio tu.
I tako lijepo, došao čovjek dogovoriti povratak nazad...
Naravno da to nije rekao meni ni kolegici već ga je ona priupitala direktno pa joj je odgovorio da sigurno dolazi raditi u petak ali da mora dogovoriti uvjete i neka šuti o tome.
Mhm...
Sišla sam dolje na portu di mi je rekla žena lijepo "Šta, rudlavi opet dolazi tu raditi? Rekao mi je da dolazi u ponedjeljak al da šutim pred kolegicom tvojom onom malom".
I tako lijepo....
kolegica i ja od pomisli da ćemo dobiti još jednog na grbu za koga znamo kako radi...smo klonule obje.
Kolegica je naime dvije godine pasla veličinu bivšeg kolege.
Je, divan je to čovjek, otac, i pametan je i lijepo projektira...no... radi manje od pola radnpg vremenai lagano ga BOLI KURAC za to.
Ne samo da ga boli za to kurac nego gaboli kurac i za to što mi radimo i vučemo i niti malo se ne trudi skriti svoj nerad čak ni pred nama!
I kako je otišao dobila je par njegovih repova za riješiti.
Žena se užasnula na 50-tu!!!!
Obje smo klonule, otišle na kavu....
"Šta ćemo sad?" pitala sam
"A ne možemo ništa, on je nama šef, mi smo njemu zaposlenice i mi nemamo pravo njemu govoriti koga će zaposliti a koga ne" odgovorila je
"Imamo!" inzistirala sam "dok god to nama utječe na naše plaće i te kako imam pravo prigivora!"
"Da, ali ja mislim da nema šanse da išta promjenimo" rekla je čvrsto stojeći iza izjave "nije to na nama. On, ako hoće može imati još zaposlenih na platnoj listi za koje mi ne znamo i ne možemo mu ništa"
Nakon kave, vukući se na posao, obje u komi sjele smo i radile.
Moje je mozak uz rad roštao....
Morala sam nešto napraviti da spriječim kolegin dolazak.
Jer ako on dođe, plaće nema i još moram gledati njega kako ne radi i kako priča kako je do kasno ostajao tamo neke davne 2014!!!!!!! pa mu je to sad izgovor i pokriće za nerad 
Napokon smo se kolegica i ja "našle" (čitaj postigle smo prešutni sporazum o prekidu zabijanja noževa u leđa, svaka radi svoj posao, tu di se krajcamo se slažemo i tako to..) i atmosfera je izuzev kapanja plaća relativno šik. Da ne kažem ugodna?
Ne...nikako nisam mogla stajati sa strane i čekati da nam naš uredski ljenivac zaposjedne svoju udobnu poziciju...
Morat ću to bar odgoditi na neko vrijeme....nekako...
No dobro....smislit ću nešto, obećala sam samoj sebi...
- 12:07 -
