Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malali

Marketing

suzama l'epim tapete vol.884

....happy new year....

Budim se u krevetu nekako polusnena i iscrpljena....
Noće je bila duga...
Noć je bila..mhm...
...a večer prije ...jaaaakkkoooo naporno....

S ove pozicije, unatoč tome da se jutros nisam probudila sama u krevetu...razmišljam kako sam pogriješila onaj petak što nisam poslušala svoj poriv za bijegom....

Taj je petak krenula hajka po savjete.
Ispričala sam što mi se desilo sa tipom na par adresa i reakcije su bilo..slične...
"Nije vrijedan truda" glasila je presuda ženskog tribunala
Bilo je tu i par iznimaka tipa...pusti ga sad, nemoj ići na utrku sutra..neka on malo lovi tebe....

Ja sam s druge strane..odlučila boriti se na život i smrt.
Oglučila sam iz ove bitke izaći kao pobjednik makar me to stajalo i vlastite glave.
Bila sam ljuta.
Bila sam bijesna.

I odlučila to nikako ne pokazivati sutra na utrci.

"Neće znati što ga je snašlo" prošlo mi je kroz glavu "dosta je bilo torture muškaraca koji mene NISU vrijedni, mamicu im njihovu! Ovaj se puta ne predajem i ne trpim stojički nego ću ovoga bome doći glave!" pušilo mi se iz glave...

Tako nabrijana sam dočekala sljedeće jutro...
Zvonio je telefon.
Tom.
"Ja sam krenuo iz Samobora prije dvadeset minuta. Ćeš da te pokupim pa da idemo skupa ili ćeš doći svojim autom tamo pa se tamo nađemo ili...reci mi što želiš." rekao je.
"Mhm, vidiš i nije ti luda ova ideja da me pokupiš" rekla sam iskreno to pomišljajući jer mi to STVARNO nije palo na pamet. Nekako sam mislila da je to preveliko gušenje sa moje strane...ali eto...
"U redu, dolazim po tebe uskoro, budi spremna"

Pokupio me, oboje smo se smiješili kao da se ništa večer prije desilo nije.

Moj je osmjeh imao dozu grča ali sam se svim silama trudila to sakriti.
Ne reagirati oštro.
Srna je tu.
Ne plašiti ju naglim pokretima.

....srna my ass...tada je...baš kao i sinoc predamnom bila jebena samoživa sebična podmukla divlja svinja. Koja je glumila srnu.
teškom mukom jer nije toliko graciozna kao srna, niti toliko fit niti....ali ja sam tu grotesknu svinjicu gledala očalama sa bezbroj filtera.
Svih duginih boja.

I tako po tko zna koji puta u životu predamnom vidjela to lijepo, graciozno, plaho biće koje grize "samo zato što se plaši"
roflroflroflroflroflroflrofl
E jesmo mi žene umjetnice...
Ma mi smo...ok, neću generalizirati...JA SAM MAĐIONIČAR žešće vrste!!!!!
master of fucking disguise....master of mazanja vlastitih očiju...

Bila.
Ostala.
Jesam.

Kad smo izasli iz auta, on se spremio za utrku, ostavio mi mobitel i ključ od auta za slučaj da mi bude zima da ga vužgam.

Ja sam srnećim pogledom, onim pravim srnećim pogledom dubokim, tupim kojim srna gleda u cijevi puške nadajući se da neće opaliti.
Kolike su šanse tome?
A s druge strane ju gleda lovac...koji već vidi kako će baciti njenu kožu i kosti kad ju odere.
Do kraja.
I raskomada.

Stiskajući njegov mobitel u džepu kao neku relikviju dopratila sam ga do starta.
Nakon što se razgibao, dala sam mu kiss 4 good luck i poslušno sa ostalim pratiteljima stala uz stazu uz koju su trebali proći kroz desetak minuta kao prvi checkpoint.

Snimila sam ga dok je prolazio i mahao mi pri tome i otišla na kuhano vino.
"Za sad ide dobro" tješila sam samu sebe cupkajući nogama po podu i stiskajući ruke oko kuhanog vina kao da mi o tome život ovisi.

Približavao se očekivani kraj utrke za najbrže pa sam se i ja poslušno kao i ostatak hipnotizirane gomile uputila ka cilju.

Ljudi su dolazili i polagano je stigao i on. Njegov ulazak u cilj sam ovjekovječila snimkom uz vlastito vristanje.
Nakon što sam napravila foto session sa medaljom oko vrata, krenuli smo ka autu na presvlačenje.

Osjećala sam se high.
"Sve je u redu. Sve je u redu"" ponavljala sam si dok me za ruku vodio ka kuhanom vinu.
Sjeli smo na jedan dvosjed i čekali proglašenje pobjednika i tombolu nakon toga.

Jedna od nagrada je bila vikend za dvoje u...ne znam...
Kad su najavili izvlačenje istoga, Tom je rekao "E, ovo bi bilo lijepo osvojiti da odemo prije tvog Tajlanda tamo"
"Da? Što? Da se ti u pola noći iščupaš i odvezeš doma?" piknula sam ga.
"Ne, ne" nasmijao se "u tim se situacijama ne vozim doma. Ostanem prespavati.

Nasmijali smo se skupa.



Post je objavljen 01.01.2017. u 12:36 sati.