ponedjeljak, 09.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.890
...oooo...da....ivan generalić drugi...naivac...mala li....
Jucer sam napokon nakon dva dana plakanja progledala.
E sad jesam li progledala za stvarno ne znam baš jer sam dobila poriv zvati ga jucer, ali jučer su mi se prorezi na kapcima odljepili jedan od drugog pa sam maaaalcice bila "normalnija" pa samu tom vidu progledala...kroz proreze...sad znam kako je bilo Budu Spenceru veći dio života. Pokoj mu duši.
Jucer sam od susjede saznala dosta toga o Tomu u sto sam i sama sumnjala, a danas sam i cula od mog Eda iz Samobora da je cijela obitelj ...mhm...obiljezena psiholoskim usponima i padovima...
Ali o tome kasnije.
I da, nije da mu sudim, jer ja prva i mam ups&downsove povelike koji su uvjetno rečeno na granici normale..
Nego samo.....ok, danas sam samoj sebi počela opraštati...
pod A...sto sam se uopće petljala bilo sa kim
pod B...sto sam prekinula na takav nacin...i sto sam prekinula uopće, jer da...unatoč svemu fali mi...
Da, doček Nove....
Bio je sa subote na nedjelju.
Petak zadnji radni dan.
Mene je u subotu čekala vožnja do Bjelovara.
Kako je tata u poliklinici ortopedskoj na izradi proteze i vježbanju uhodavanja iste, da ne bude za Novu sam u Zg obećala sam ga odvesti doma.
Tu istu sam vožnju iskoristila da odbedem i Einya na doček Nove kod tetke.
Bilo je to svojevrsno prilagođavanje plus malo prostora za ono divno što sam očekivala na dočeku.
Ono predivno vrijeem kad se dvoje ljudi smireno druži.....gleda tv...
Mazi...
Izlazi iz kreveta jedino po hranu i cugu...
Sve sam isplanirala...
Grozila sam se vožnje sa tatom u autu(toliko o mojoj "normalnoj" obitelji) i bila sam nervozna od petka ujutro.
Trebao mi je hugić.
Trebao mi je Tom...
A Tom?
Paaaaaa...četvrtak prije petka je riješio zadnji domjenak.
Nisam to mogla iscekivati vise.
To kad ću ja na red.
jer u pocetku...u tom prvom mjesecu pa vi disete skupa...ne?
Ne.
Bar ne mi.
Taj petak sam se dogovorila sa Jenny na cugici povodom njenog rođendana.
Shef me iznenadio i pustio ranije i bila sam happy zbog toga i cinjenice da cu napokon vidjeti Jenny...
Samoooo...tolikoooo sam zeljela taj hugić..taaakooo nisam mogla jos cekati do sutra
tom je grozno zvučao preko telefona vec dan prije..razboljevao se...
Mene je krenula hvatati panika...
Već sam vidjela kako će se razboljeti i ostati za Novu doma.
kod mamice.
To sam mu i rekla...
Prvi mi je puta odgovorio krajnje bezobrazno "Daj si odi popij nekaj za smirenje"
...ja sam....mhm...
No da....
Umjesto da skroz iskočim iz tračnica objasnila sam mu da pikam zato što mi treba zagrljaj...i pusa...
To me uvijek smiri.
Kako sam se dogovorila ranije s Jenny a on nije u tome trenu znao da ce raditi skraćeno, njegov sam poziv na kavu poslije posla morala odbiti.
Sacekati nije htio, samo je rekao "Ježi ga"
Ja sam bila naravno i svojstveno meni i mojim mušicama...neutješna.
Jer trebala sam taj zagrljaj više od svega...
Izazvala sam ga da dođe na kavu s Jenny...
Nije htio i samo mi je poslao preko vibera poruku "pusa i hugić".
Odgovorila sam mu "super je taj virtualni svijet. Sljedeci cemo se puta tako i sexati."
Odgovorio je "Ne mogu naci naljepnicu za sex"
nasmijala sam se.
...sta god radio uvijek me nekako na kraju uspio nasmijati...
Bar je tako nekad bilo...
Dok sam mu davala sansu za sansom...
Prije nego cu uci u birc sa Jenny zazvonio mi je telefon.
Tom.
"I dobro, kaj, di je taj birc, kod Strojarske?" pitao je hineći nezainteresiranost.
Ja sam se oduzela...
Od sreće naravno....
- 13:37 -
