ponedjeljak, 16.01.2017.
suzama l'epim tapete vol.892
...svanula je Stara godina....
Ustala sam, spakirala Einya i krenula prvo u setnju a onda po tatu.
Cim sam tatu ugledala skocio mi je tlak.
Zasto?
Nekako mi se tijelo naucilo na tu reakciju tijekom vremena pa kad njega vidim imam onu adrenalinsku reakciju "run, run for your life!" a kako sam dosla po njega bilo bi bed samo stisnuti gas i ostaviti ga tamo...
Mozda i nije to najludja reakcija, no za sada, uz natjeravanje sebe da ostanem umjesto da zbrisem, reakcija je dizanje tlaka.
Svaki puta.
Nepogresivo!
Tako je bez iznimke bilo i ovaj puta, a jos nije niti otvorio usta.
A kad ih je otvoriooo....
Bilo je tu svega od kako si ja svasta dopustam do...ma da se ne prisjecam...
Prestao je tek kad sam mu zaprijetila da cu stati (a bili smo na autoputu) ostaviti pa sastrane i to bez kolica i mrtva hladna nastaviti dalje...
Bilo kako bilo...stigli smo, ostavila sam Einya, najela se i krenula nazad.
Cekali su me kucanski zadaci.
Trebalo je pofriskati stan, ispeci kolace, promjeniti posteljinu....
Dragi mi stize...Nova godina, novi pocetak...mhm..da...
Nikad mi nije bilo jasno kako to dok sam u vezi, ja se u jednom malom kratkom trenutku pretvorim u tu plahu, potrebitu, jadnu malu KUCANICU koja radi sve da udovolji nadrkanom muzicu...
Mhm...vidis vidis mozda je u tome kljuc svega...njih sve privuce ta jaka zena a onda dobiju tu needy kucanicu koja je kush i samo pati i trpi...bar neko vrijeme..dosta vremena...previse ako se mene pita!
Nego da se vratim ja na temu...ne bi bilo lose...
Vratila sam se oko podne i pola.
Vozila sam dobar dio puta sto i sezdeset na sat.
Jurila sam.
Hitala sam.
Letila sam na krilima...ok, prekidam sa sranjima i nastavljam...
Kad sam stavila kolac u pecnicu nazvala samToma.
Htjela sam kupiti malo vremena.
Da ne dodje prerano jer jos trebam ispeci meso, okupati se, spremiti stan...
Javio se tmurna hladna glasa.
Ne osjeca se dobro i boli ga glava.
Rekao je krenuti iz Samobora u osam.
"Zasto u 8,zasto ne ranije?" pitala sam
"Zato sto moram biti tu. Trebao bi slaviti s mamom" odgovorio je razdrazljivo.
"Pa povedi i nju" odgovorila sam instantno ne znajuci jel me to opet cima ili...
"Ma da."odgovorio je kratko a ja nastavila"...ili da ja dodjem do vas?" rekla sam nemajuci ama bas nikakve namjere za istim.
Bila sam neispavana, prezivjela sam dva sata druzenja s tatom imam jos masu posla i lagano mi se dizao zivac.
Moje skriveno nezadovoljstvo je prekinuo Tomov glas:
"Probaj to napraviti i letit ces van"rekao je sad kad razmisljam o tome, dosta povisenog glasa
"Ma ne pada mi na pamet."odvratila sam poluzivo "nego stvarno sad. Zasto ne dodjes ranije?"
"Zato sto mi se ne da",rekao je hladno.
Ja sam u tom trenu pitala "A kako bi bilo da ti uopce ne dodjes?" sjedajuci na krevet u spavacoj.
"Mislim da bi to bilo najbolje za sve!Ajde bok!" zavrsio je i poklopio slusalicu.
Sjedila sam na krevetu gledajuci se u ogledalo na ormaru.
Usta su mi bila poluotvorena a oci sirom rasirene.
"Sta se to upravo desilo?
- 08:53 -
