.....Kroatistan....
Stanje u državi...nepromjenjeno...
Sivilo vlada...što u zraku, što na nebu što u ljudima...
Brzo je to sivilo obuzelo i moju dušu....
Sad bih drage volje da sam na plus 30 i udišem onu mokru mješavinu kanalizacije i sreet fooda...
Oooooo, da....
Kako sam se vratila nazad...tako sam i zaplakala...
Ne odmah, ali sljedeceg dana...da...
Kako smo se vratili, spremila sam sve stvari, razvrstala poklone i krenula u pohod put Bjelovara...po Einya...zjenicu oka mog, srce duše moje..
Prvo sam, po nalogu i savjesti koja me non-stop ždere, svratila do taje...
Tajo me docekao sa prljavim vešem, pošiljkom za tetku.
Dočekao me, suprotno mojim svim nadanjima i željama...u kolicima...opet se nespretno odgurujući jednom preostalom nogom i uopće ne koristeći ruke u guranju kolica...baš kao i pred put.
Ništa se promjenilo nije.
I ako uvijek...umjesto tuge, obuzeo me bijes...
Nije dobro završilo.
na moje šokirane izjave i molbe i upite kako me nije dočekao na dvije noge, imao je masu izgovora.
Baš kao i uvijek do sada.
Ja sam, na moje veliko žaljenje, baš kao i masu puta prije toga, opet ga vidjela u krevetu, otvorenih rana, bespomoćnog...istog kao i par mjeseci ranije.
Kad sam mu predala pokloncic koji sam mu donjela, uputila sam se tetki i Einyu.
Kako mi je bilo žao vlastitog ponašanja koje stvarno ne mogu kontrolirati kad sam u blizini tate (i dalje jede slatkiše, ne pazi na prehranu i sporadično vjezba), da ne ispadne da mu ubijam volju (da, da, uvijek okrivljujem sebe) poslala sam mu smsm o tome kako mi puno bolje izgleda sa kosom nego onako obrijan sto je furao unazad par godina.
Taj je sms prihvaćen kao provokacija, o njemu je razmišljao 24 sata kako da mi odgovori i onda me smsom ošamario..prvo laganini, a ksanije još žešće..
E tu je usljedilo plakanje....
Naravno da mi je napisao sljedeci dan jos masu poruka o tome kako nisam uz njega kad je njemu najteže i jel mi mama brani i ....udarao je svim mogućim sredstvima po meni i ja sam bila jadna a ondaasam mu, potaknuta jednim citatom iz filma koji sam nedavno gledala, odgovorila:
"Više sam se puta zamolila da budeš čovjek. Ti to očito ne želiš biti pa te molim da nađeš drugu žrtvu za psihičko zlostavljanje jer ja to više ne želim biti.
Odbijam patnju, osjećaj krivnje koji mi nabijaš, omalovažavanje i još puno ružnih stvari kojima me obasipaš, biram ŽIVOT, LJUBAV, POHVALU I TOPLU RIJEČ koju od tebe nikada ne dobijam
Sretno s ozdravljenjem i traženjem nove zrtve!"
Naravno da sam dobila još par poruka očinske "ljubavi" no unatoč grižnji savjesti koja će me kad tad udariti žestinom 1000 bičeva, nisam se dala isprovocirati.
A citat, iz filma "Računovođa" sa glavnom ulogom Bena Afflecka ide ovako
"Life is a series of choices, non of which are new.
The oldest, must choose to be a victim, or choose not to."
JA ODABIREM NE BITI ŽRTVA VIŠE!
Post je objavljen 30.01.2017. u 10:32 sati.