Marketing
suzama l'epim tapete vol.939
...oprostite, piski mi se...
dobacila sam sestri u prolazu.
"A smijete li sjesti?" upitala je
"Smijem ici DOMA!" odvratila sam.
Suze, začudo više nisu tekle.
Uspraznila se pipa...na kratko 
Pomogla mi je da sjednem i ustanem polako.
Najiskrenije, vrtilo mi se.
No...zelja za piskenjem bila je jača od svega
"Morate se primiti za mene, takav je protokol" odvratila je.
"Bogu hvala!" pomislila sam jer bih se stropoštala koliko sam duga i široka 
Kad sam se dočepala wc-a.....mmmmmmm...
Mi ljudi radimo toliko tih nekih uobičajenih stvari koje su nam "dane" svakodnevno iz navike, po inerciji da nismo svjesni koliko nam znače u životu dok ih na tren ne izgubimo.
...odlazak na toalet...recimo
Majko milaaa koja srećaaaaaaaa.....
Objasnili su mi da je i inekcija koju sam dobila pogodovala pritiskanju na mjehur...
Kako je bilo lijepo docepati se wc školjkeeeeee ...iiii-haaaaaaa!
No da....
Odmah sam se i natankala vode, da imam za po putu doma
Još sam malo čekala da dođem na red za vratni nakit (šancov) i odjavu kod dežurne doktorice.
"Nemojte slučajno kosu prati! Mirovati morate i nikako ne smijete biti sami sljedeća 24 sata"
Tu sam samo u sebi tužno uzdahnula...mhm da...pa Einy je samnom...i nakon toga se kiselo nasmijala sama sebi u bradu ili da kažem radije u šancov ovratnik
"Evo vam dvoje tablete jedne su protiv bolova a ove druge Vam nisu za živce nego da Vam opuste kontrakciju mišića koja se desila prilokom udarca. Tijelo je samo izazvalo grčenje, treba ga opustiti"
Ove koje "nisu za živce već su za opuštanje mišića" su bile Normabel...Onaj isti proizvodček koji mi je vikala žena iz hitne u slušalicu prije sad već tri godine dok sam imala onaj napad koji mi je obuzeo cijelo tijelo.
"Sad imam svoj Normabel" pomislila sam i nasmijala se sama sebi..u šancov naravno.
Dobila sam potrebne papiriće i pustili su me da odem.
Bilo je vrijeme da saznam napokon gdje sam
Ok sad sam bogatija za saznanje gdje se nalazi hitna na Rebru
Držeći u ruci Nalaz sa hitne i onaj papir sa brojem odvjetnika za tužbe, izašla sam van.
Padala je kiša.
"Kako krasno, ja sa ranom na glavi (u tom trenu nisam znala da ih imam dvije) a vani pada kiša" počela sam se smijati dok sam škiljila kroz natečene od suza mi očne kapke.
Eeeeee moj Murphy...a da kako drugačije!
Razmišljala sam da li nazovem Sedada ili ne.
Nije mi se javljao što znači da još betoniraju.
Unatoč kiši.
Unatoč svemu.
I onda sam, kao i miliun puta do tada rekla sebi "Ma mogu ja to sama. Otići ću na taxi, vidjeti da li mi je ok nakon vožnje ako je, sjest ću u auto i odvesti se doma."
Pogledom sam tražila bankomat.
Bio je odmah pored ljekarne...da, i to trebam obaviti odmah jer tko će mi to sutra....
Klimavo hodajući i držeći papire iznad glave da zaštitim rane, spustila sam se do ljekarne.
Uzela sam pare i krenula put taxia
A onda se desilo nešto čudno...
Post je objavljen 04.05.2017. u 14:08 sati.