Marketing
suzama l'epim tapete vol.942
...sve me boli...
...a sutra će biti i još gore 
a ja sam...happy?
Paaaa, DA!
Bol je sastavni dio mog svakodnevlja, pa što da ne boli...a ovo je ona fina sočna bol...
Jest da se s podosta napora pomičeš...okrećeš volan, ustaje sa stolice...no da...to je tako zvana slatka bol...
MMMmmmmmm...
...iskreno jedna od rijetkih u kojoj uživam...
...iako bi neki rekli...jebo teeeee kod obe stalno jad i čemer ova mora da je kroz vrijeme naučila voljeti bol kad se saživila sa istom no da, nisam nego sam se napokon bila pokrenula..
Ovo sam pisala prošlu SRIJEDU.
Dan nakon moje prve yoge.
Bol u mišićima je bila takva da sam se u jednom trenu upitala vozeći se doma "a jel ovaj auto uopće ima servo?"
...sutradan NIJE bilo lakše...
Upala mišića?
Ma neeeeee.....
Sutradan je bio trening boxa. 
Tu srijedu.
Prvi.
Maaaajjjjkkkooooooo miiiilllaaaaaaaaaa 
Ono što sam dobila upalu mišića od yoge je naspram ove upale...mhm...pičkin dim? pardn maj frenč
Kad sam saznala da za box ne trebaju tene, shvatila sam da nije tajlandski i nema rada nogama.
Box pa da nema rada nogama?
Stvarno sam u tom trenu bila neznalica!!!!!
Eto probajte doma samoinicijativno...skipati ajde ne morate sat i petnaest minuta kao sto sam ja na treningu, ali dajte nekih pola sata bar...
Je, da...noge JEBENO RADE na boxu!
Rade do te mjere da je silazak sa drugog kata gdje se održava trening a NEMA dizala ravan naporu kao da bez prestanka trčite na Sljeme.
Ne, nisam i to probala, ali pretpostavljam....
U četvrtak sam se iz auta izvlačila uz puhanje...naime izdisaj svaki napor čini lakšim...tako nas na yogici uče...
...ajjjjjjjjjjjjjjjjjj...
Sjedanje na wc školjku...uz potporu sa strane, naravno!!!
Obje ruke molim lijepo!!!!!
Sjetila sam se kako sam prije cca 20 godina imala istu takvu upalu kad sam imala izlet na par treninga full kontakta.
Tadam sam se na wc školjku spištala uz Marcovu pomoć.
Zagrlila bih ga oko vrata, on bi se savijao u struku i ja sam se viseći sa njegovog vrata spuštala na školjku...
E TO su bili dani!!!!!!
Kako znamo, Marca nema pa...šta je tu je...pomozi si druže kako znaš i umiješ!!!
Redali su se dani upale dan za danom...
I ja sam bila happy...
Bila sam jebeno umorna ali extremno happy unatoč svim bolovima i nemogućnošću normalnog kretanja...
Mozak je stao.
Nije više vrtio...
Nije me bilo briga što se Zorg ne javlja..i da se javio ne bih imala kad vremena ga vidjeti...
Grižnja savjesti zbog tate je još uvijek prisutna, poradit ću na tome u neko dogledno vrijeme no da...
....sva moja koncentracija...sva moja pažnja je osim naravno na Einya bila fokusirana na mene i kako izdržati sve to.
...bila sam jako zahvalna svom tijelu koje je unatoč 45togodišnjoj starosti i više nego desetogodišnejm neaktivnom bavljenju sportom izdržavalo sve nedaće zadataka i napora koje sam pred njega stavljala...
...zahvalna do neba i nazad...
Post je objavljen 15.05.2017. u 10:19 sati.