utorak, 23.05.2017.
suzama l'epim tapete vol.943
...nizu se dani...
..kao biseri?
Malo rjeđe pišem...puno se toga dešava...
...a i iskreno toliko sam fizički umorna da...teško je i tipkati po tastaturi 
Moje je tijelo ipak kapituliralo.
Drugi tjedan nakon žustrog prevelikog i prebrzog početka aktivnosti moje neaktivne malenkosti...
Bio je to treći trening boksa...ponedjeljak prije tjedan dana...
Nisam imala upalu mišića više, lijepo sam se regenerirala preko vikenda i sve je bilo super.
Došla sam na trening i krenula prema dvorani kad se desio "kvrc" u kvadrucepsu desne noge.
NISAM VJEŽBALA hodala sam prema dvorani
Nekako se aktivirala izgleda prastara ozljeda napuknuća kvadricepsa još iz plesne...
Normalno, kad imate upalu mišića, kolika god da ona bila, nakon zagrijavanja tijela osjećaj upaljenosti prođe...na kratko, do kraja treninga..no, ako je nešto malo žešće u pitanju, to ni zagrijavanje ne liječi..
Tako je bilo taj ponedjeljak...cijelo sam vrijeme imala feeling da mi netko zabija nož u taj kvadriceps.
Ali, nisam se predavala...
I onda nakon toga lijepo vježba "majmunčić"
Stojite blago raširenih nogu i njišete torzo lijevo desno u struku...i....krc...bocni desni trbusnjak...
Bila sam kao u nekom filmu.
Sakata.
Odlazili su mi udovi jedan po jedan...ali nisam se predavala.
Na jedvite sam jade završila trening i odvukla se doma šepajući.
Tu noć nisam spavala...
Kako bih se god pomakla ili bi me kvadriceps ili taj bočni jednostavno UBIJALI.
Novitet koji se desio tijekom noći bilo je kočenje desne strane vrata.
Jaukala sam cijelu noć i probudila se neispavana.
Sutradan...utorak....yoga...
Šepajući sam se odvukla na yogu iz razloga što mi je nekako u glavi bilo da ako se dobro rastegnem, budem pomogla tijelu.
Izgledala sam smiješno...
Na jedvite sam se jade izvukla iz auta pokušavajući što manje raditi grimase boli na faci nakon čega sam se više nego evidentno ukočenog vrata šepajući zaputila na yogu.
Ušla sam u prostor koji je bio pretrpan stvarima.
Bilo je tu kamera, kistova za šminku i ostale opreme koja ne bi trebala biti tu za sat yoge.
Upitala sam neko dvoje ljudi začuđeno "Yoge nema?" na što su se nasmijali i odvratili mi "Slobodno Vi vježbajte, nama ne smeta"
Nasmijali smo se a ja sam otišla brže bolje prikrivajući šepanje koliko sam mogla.
Vani sam zatekla učitelja yoge koji je bio u čudu kao i ja.
"Taman razgovaram sa Ivanom(vlasnikom) kaže pisalo je na facebooku da se sat neće održati" rekao mi je.
Ja sam klimnula glavom u znak odobravanja tužnog pogleda dok mi je iznutra klijala sreća.
Bila sam zahvalna što sata NEMA jer da ga je bilo ja bih definitivno bila na njemu a to bi me, sudeći po naredna tri dana UBILO!
...otišla sam sretna doma s namjerom da pronađem na netu kako si pomoći jer me bol ubijala...
...i tako je krenulo moje istraživanje...
- 10:20 -
