nedjelja, 26.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.915
....Jenny got a gun....
O, da...imam pišTola...na vodu!
Vani je sunce.
Nedjelja je.
Nisam dugo pisala pa pišem...mhmmmmmmm...
Opet sam u pmsu jebeno žestokom.
I opet se ne mogu kontrolirati.
ve je crnje nego uszvari jest.
Neke stvari jesu crne.
Recimo jučer sam provela na poslu do jedan poslije ponoći.
Izašla sam iz ureda sa natečenim vratom s desne strane.
Osjećala sam se užasno tijekom dana...a...još nisam primila plaću za PRVI mjesec!!!!
Šef se KUNE da će biti u utorak.
A ja mu vjerujem...JOK.
Uglavnom, kako jelte pms vlada, hormoni me peru na po najnajžešće, tako sam ujutro, u jutarnjoj šihti, vrištala na šefa.
Stanje u kojem sam bila je...više manje alarmantno..
U jutarnjoj šihti su mi nemilice pucali kapilari u oku lijevom i to me oko nemilice pikalo da nije moglo proći niti uz ispiranje vode niti uz pokrivanje oka rukom...nikako...
I malo se smiri...pa opet..
Još malo žešće...tek toliko da ne mogu normalno raditi...
Moj je kompas otišao daleko daleko...
Ne znam što i kuda dalje.
Na nekakvom sam raskrižju.
I muči me što dalje. Kojim putem krenuti.
Navodno će se desiti ono što se desiti mora.
Mhm...
Znači nema krivog odabira.
Nisam pogriješila što sam pobjegla od Marca u jednom trenu svog života...nisam pogriješila što sam izgubila tolikooooo vremena na sve te nepotrebne muške "ljubavi" u mom životu...nisam pogriješila što sam doslovce sa svakim od njih ronila more suza...
Jer...sve je tako trebalo biti?
I šta se desi jučer?
Nakon "jutarnje šihte" sam jurila frendici u bolnicu sa Kraševim "buketićem".
Ne, stvarno je buketić. Smislili su po meni dobru foru, slažu male pušleke sa slatkišima umjesto ruža.
Meni se svidjelo...nadam se i njoj.
O njoj malo kasnije...
Ona je trenutno u zdravstveno puno težoj situaciji od mene a ne kuka...izvlači to na sasvim neku 50-tu stranu.
Mračnog crnog humora.
Znam da je to obrana i pitam se bih li ja u toj situaciji radila isto.
Pretpostavljam da...mhm...da?
No o tome ću malo kasnije...dok se slegne operacija do kraja...
Dakle...jurim na Rebro sva našpanana...Pola jedan je prošlo, znači pola dva do dva izlazim iz bolnice, jurim doma Einya izvesti van u šetnju, jurim doma nazad, napravim jelo, pardon prije operem kosu pa onda radim jelo pa jurim na radionicu na koju sam TOTALNO zaboravila...radionicu "postani majstorica sreće"...i onda tamo budem od 16-19 pa se možda vratim po Einya pa s njim na posao...ili sama na posao ali moram njega izvesti van prije nego odem...ali ako odem doma neće mi se dati na posao...
I u jednom trenu te beskonačne petlje koja me gutala i gutala na najžešće..oči mi se napune suzama...
Pogledala sam se u retrovizor i brzo obrisala suze.
ne smijem takva u bolnicu!!!!!
Jebo te žena preživi takvu opetaciju i oporavlja se a ja ću joj doći cmoljiti???
Halooooooo...
U tom trenu sam osjetila nešto...kao da ću se razboliti...
Veliku kvrgu u želudcu i pitanje da ŠTA TO MENI TREBA???
Uništit ću se do kraja i što onda?
Pokušavala sam se u posjeti suzdržati tog jada i loše energije koja me obavijala, ali nekako mislim da i nisam bas uspjela 
zao mi je
Dojurila sam doma i trk u šetnju....
U šetnji je bilo lijepo...trajalo je...
Vratila sam se nazad i s vrata oprala kosu, isfrotirala ju i mokre kose pržila piletinu sa prutićima mrkvice na kombinaciji maslinovog ulja i maslaca kad me nazvala Lilly.
Bila sam...ufffff....
Jadna Lilly...ono što nisam izgovorila u bolnici sam na žalost rekla njoj.
"Znaš kad te ovako slušam, mine me želja da se vratim u Hrvatsku" samo je rekla na kraju moje ispovijedi
"Joooojjj, sorryyyyyy" odvratila sam i iskreno sam to mislila.
"Znači ti sad trebaš krenuti?" upitala me
"Joooojjjj pola 4!!! a još mi je kosa mokra!!!"
Brzo smo se pozdravile i ja sam odjurila po fen.
Kad sam isfenirala kosu nazvala sam Jenny ponovo.
"Ma čuj, ti si mene zvala. Kako si?" rekla sam
"Ma nisam zato zvala zvala sam da te čujem nema ništa posebno"...krenula je Lilly no prekinula sam ju "Gle. Jela sam dok sam pričala s tobom. Kosa mi je sad relativno suha no imam još 25 minuta da se obučem, sjednem u auto, odjurim do Črnomerca i popizdim na sve žene tamo koje su došle sa nekom pozitivnom energijom.
Mislim mogu ja sve to. Ali i ne moram."rekla sam pa smo nastavile priču.
Ispričala sam se porukom na nedolazak na radionicu i nakon završenog razgovora s Lilly otišla sam napraviti ono što mi najbolje ide a i bilo je najpametnije u tom trenu.
Otišla sam...LEĆI!!!!
Nakon sat i pola spavanja i 40tak minuta Poirota uz kavicu bila sam skoro kao nova.
U osam sam bila ponovo na poslu gdje sam se zadržala do nešto iza jedan...
No...
Danas je nedjelja...
I sunce je...
i ja ne moram ići na posao...
...ali nekako mislim da ću nakon one duge šetnjice s Einyem i finog ručka nakon toga...
...možda malo odmoriti nogice?
....ili...spremiti stan?
...ili odmoriti nogice?...mhmmmmm...teška odluka 
- 13:15 -
