ponedjeljak, 20.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.913
...telefon je zvonio. Sedad.
Zar je već došao u Hrvatsku?
"Slušaj" rekao je frfljajući više nego obično" ta tvoja kava, to je sad oko Valentinova. Šta to znači da trebam donjeti dva poklona?"
"O čemu pričaš?" nisam razumjela niti riječi
"Čekaj", rekao je "sad će to Valentinovo pa te pitam jel trebam donjeti jedan ili dva poklona? jedan iz Hrvatske a drugi iz Bosne?"
Nasmijala sam se.
Svaki puta ista priča s njegovim odlaskom u Bosnu.
Tamo se jednostavno ukomira kao majka.
Uvijek.
Pijano, pijano....sad mi je bilo razumljivo zašto ga mogu teže razumjeti nego obično.
"ma neeeee" odgovorila sam "ništa ne brini, nisam zvala zbog Valentinova, ne trebaju nikakvi pokloni" odvratila sam
"Jesi sigurna?" uzvratio je "imam još dva sata do busa, evo i mama pita jel treba šta." bio je uporan.
MAMA????
Malo mi je ta cijela priča zazvučala više nego spookie.
On je opet pričao mami za mene?
Čudno...jako čudno...
Bila sam u šoku.
Jebenom.
Ali sam nastavila u veselom tonu "Šta, da ispeče jednu baklavu na brzinu do busa?" pitala sam
"Pa da!" nije se dao smesti
"Ma ne, hvala ti, ne treba. Pozdravi mamu" odvratila sami brzo se odjavila iz razgovora.
Svašta....gledala sam u telefon u čudu...
Čudno...
- 07:52 -
