ponedjeljak, 13.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.909
...maaaallliii koracic za covjecanstvo....
...obećala sam sebi jednom davno izvesti samu sebe u kino.
To me uvijek užasavalo.
Ići sama nekuda.
Najviše što sam u tom planu izvođenja sebe same uspjela je bilo šetanje do Zrinjevca ljeti na koncert simfonijskog orkestra.
To sam uspjela jednom i više se ponovilo nije.
Unatoč Tomovom odbijanju i gnušanju na pomisao na zajedničko kino, nakon prvotnog pristanka pa razmišljanja pa...bivanja u šumi, ja sam bila čvrsto odlučila otići pogledati La La Land.
Tako sam u nedjelju odmah poslije prijepodnevne šetnje sa Einyem svratila do Area centra i kupila si kartu za kino.
Nedjelja u 7.
A što bolje?
Televizor, zbog iskakanja osigurača zajedničke potrošnje na kojoj mi je antena, ionako već nije radio drugi dan po redu a ja sam bez tv-a nekako izgubljena...
Karta je bila "v žepu" još je samo trebalo otići...
Bila sam kilava taj cijeli dan...sama pomisao na samoću već me strašno spuštala dolje...
A tek odlazak u kino sama...
Možda odem...možda i ne...
Unatoč depresiji koja je jašila i jašila po meni cijelog dana dok sam ja analizirala sebe pa Toma pa opet sebe i pitala se GDJE i pobogu ZAŠTO konstantno griješim želja da "pregrizem" taj osjećaj jada i odvedem sebe u kino bivala je sve jača i jača..
"Ma možeš ti to!" bodrila sam samu sebe "Bar radi kokica i kole" bodrila bih se i smijala sebi istovremeno..
Da znam, neki će reći "otići u kono sam, big deal!" ali sigurna sam da ima i onih koji baš kao i ja nikada to nisu napravili sami.
Došlo je vrijeme za pokrenuti se put kina.
Naravno stigla sam u zadnju sekundu, uletila i vidjela veliki red za kokice.
No dobro, budem ih drugi puta...
Našla sam mjesto koje je bilo baš savršeno pozicionirano u stražnjim redovima i sjela.
Dvije cure pored mene su požudno žvakale kokice.
"HOĆU I JA!" rekla sam sebi, ustala se, ispričala curama što ih ponovo inkomodiram i zaputila se po kokice.
Stala sam na kraj reda kad se otvorila još jedna blagajna.
Sa osmjehom na licu sam pohitala u red i bila već druga po redu.
"Male kokice i kola od pola litre" rekla sam dok mi se zadovoljstvo širilo cijelim tijelom.
Vratila sam se i sjela na svoje mjesto i film je počeo za nekih pet minuta.
Kino...kokice...kola...bila sam jebeno ponosna na sebe...
Bez dotičnog filma sam mogla i preživjeti, najiskrenije...ali...kako rekoh, uspjela sam...
....jako mali korak za neke...ali za mene....
- 13:32 -
