...našli smo se u subotu...
Sedad i ja...
Dočekao me u mom kvartu u bircu.
Sav sređen po najnovijoj modi, kao i uvijek.
Naime, ne znam jesam li to ranije pominjala, no Sedad prati modu.
Pomno.
I sniženja.
Nema mjesta u Zg za koje ne zna kad će sniženje i kad će nova kolekcija.
Dakle...mirisan i sređenkao i uvijek.
I podosta ispijen.
Sa velikim podočnjacima.
"Znaš" krenuo je nakon pozdrava"daj mi malo pričaj lijepe stvari poslije ćemo ružne jer sam ja pukao kao brus"
mmmhmmmm....
Pričala sam mu malo o Tajlandu.
Uživao je slušajući.
A onda smo mic po mic došli do nekih ne tako lijepih stvari...sadašnjice.
"Ja to više ne mogu" rekao je u jednom trenu "pa ja samo radim. Ja ne znam šta je, ali ja sam totalno pukao" završio je na kratko.
"hoćeš da ti ja kažem šta ti je?" upitala sam
"Reci" odvratio je sa zanimanjem.
"Pa brate mili, prešao si 40-tu, koliko ti ono imaš, 43?" upitala sam
"42" odvratio je a ja pomislila kako živim u zabludi...ili bar brzo zaboravljam jer sam trenutno bila u uvjerenju da je Sedad samo dvije godine mlađi od mene.
"Ok, 42. I živiš kao u studentskom domu. Ti ne da imaš cimera u stanu nego imaš cimera u SOBI!!! To bi vjeruj mi svakog tvojih godina, iliti bar većinu svjesnih činjeničnog stanja oko sebe dovelo do pucanja."
Sedad je pozorno slušao i rekao "U pravu si"
Ja sam nastavila "Možeš sebi priuštiti najam stana, pa brate mili unajmi stan! Imaj SVOJ dio na ovoj kugli zemaljskoj u kojem ako zaželiš možeš gol hodati po njemu kad ti se prohtije" završila sam
"Ma znam, ja stalno nešto čekam kao da dobijem to državljanstvo, u mene ćerka želi doći u posjetu na dva dana a ja ju nemam gdje primiti" tužno je odvratio
"Ma čemu čekaš? I koliko već čekaš? Preko godinu dana??" uzviknula sam
"Ma da, čekam da dobijem državljanstvo pa da odem u Njemačku raditi godinu dana da skupim malo para za polog za stančić. Ne želim dizati kredit na cijeli iznos, ne volim to. A onda ću imati i stan. I auto." rekao je i nastavio "I neću više ići u Bosnu. Tamo se uvijek napijem kao majka, u pravu si ti sve što si mi ikad rekla"
Ja sam pomislila na službeni kamiončić kojim se vozao po gradu. I pijane pozive iz Bosne.
Mhm.
I tako...pričali smo...o svemu i svačemu oko tri sata.
Na izlasku kad smo se pozdravljali upitao je za Einya i izvadio slatkiš za njega iz jakne.
A iz drugog fžepa slatkiš za mene.
Oduvijek je bio pažljiv.
i dobro odgojen.
Bar u nekim stvarima
Ponudila sam mu da ode samnom do Einya pa da ga dopratimo do njegovog prijevoza.
Objeručke je prihvatio.
Einy ga je dočekao uz veseli cvilež.
Bilo mu je stvarno drago što ga vidi.
Malo smo svi skupa prošetali do njegovog prijevoza. Sad malo za promjenu vozi kombi.
Na rastanku me poljubio nježno posred usana.
Baš kao nekada.
A ja sam bila nekako. Nemam pojma.
Indiferentna.
Bilo je ugodno, ali to je prošlo.
Jako me čudila njegova silina tih nekih za mene zaboravljenih osjećaja pripadnosti.
..bila sam...nekako...ne znam. Bilo mi je drago.
Ali samo drago. Ništa niti manje niti više.
Post je objavljen 22.02.2017. u 11:31 sati.