petak, 03.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.903
...dan iza zadnjeg poljupca...
Kako nam je vječiti kamen spoticanja bila moja kako on to kaže "mentalna nadmoć" ja nisam znala što drugo napraviti s tim nego se na istu temu zezati.
Četvrtak iza te njegove fameozne isprike u srijedu je protekao više nego dobro.
Nismo se vidjeli taj dan ali smo se zezali kao nikada do tada.
Cijeli nam je dan protekao u dopisivanju i zezancijama.
Ja sam prednjačila u istima i to na temu moje mentalne andmoći.
Napokon se i on opustio.
Sve je bilo...ne znam...idila?
E sad, idila je pojam koji jebeno postoji samo u knjigama renesansnih pisaca...a i ovih drugih sa jebeno raspojasanom maštom...ili nadrogiranom stvarnošću?
U stvarnom životu ista jednostavno...NE POSTOJI.
Ili da ne bogohulim kako sam jutros uz suze(o tome kasnije) možda i postoji ali ju ja ne poznam.
Ne znam ju razaznati.
I kako se do sada čini...iz nekog jebenog razloga ne zaslužujem?
Jer idila je kad te netko VOLI a ja?
Ok Einy me voli, no nekako nisam totalno ispunjena time koliko se god trudila.
Da, potrudit ću se još malo jer me jedino on drži na okupu u zadnje vrijeme.
Srenuh s teme pa da se vratim...
Taj smo se cijeli tjedan vidjeli samo u srijedu.
kako su djeca kod njega u Samoboru bila, nije se baš pretrgao da izorganizira neku rupicu u koju bi me uvukao.
Bar za kavu.
Pakleni je plan bio da se vidimo u nedjelju...
On će klince na par sati odvesti mami jer manjemu mama nedostaje pa ćemo mi imati malo vremena za sebe.
I sve je to jako i divno i bajno no ja sam se kao i uvijek povodila onom "ako želiš, možeš i nači i vremena i načina..."
Rečenica koju muškarci diljem svijeta očito preziru.
Jer, ima se ne da?
Ili bar oni pomno odabrani primjerci čuvani samo za mene?
Petak je bio praznik.
Sveta tri kralja.
Tom je bio cijeli dan doma sa klincima pa mi nije bilo jasno kako ne može izaći bar na kavicu. Jer ako želi...jelte..
Stojički je odbijao pomisao da ja dođem do Samobora kako bi on potrošio što manje vremena van kuće i klinaca koji su uglavnom bili u susjedstvu a ne doma.
Ja sam pred put u Tajland, koji sam već do sada zaboravila, naravno imala masu stvari za obaviti.
Jedna je od njih bila i osigurati dragom ocu internet u bolnici.
On je imao 1000 i 1 za mene nepotrebno skupu varijantu a ja sam se dosjetila jedne jeftine.
Mislim nisam sama nego sam lemantirala sa frendovima i dosla do zaključka da mi je najlakše i najjeftinije kupiti ne internet stick koji je 200,00 kuma pa ga napuniti sa još 100,00 kuna već kupiti karticu bonbon i aktivirati opciju za internet za 50,00 kuna i spojiti wifiem tatin laptop na mob.
I to sam sve i napravila.
Malo sam se pomučila, ali napravila sam.
ne moram ni napominjati da to dragom tati nije bilo dovoljno dobro nego da sam na kraju balade ipak pljunula tih 300,00 kuna i kupila mu jebeni vipov stick.
No da, drugi dio priče.
Dakle, petak je krenuo ovako...
Poslala sam Tomu poruku "što radi moj muškarac sa svojim sinovima?" u neko doba neposredno pred pohod u potragu za bon bon karticom.
Napominjem još jednom kako je divan dan bio dan prije...
Sve je frcalo od smijeha i sreće da ne kažem ljubavi. Ovo je jako bitno, jer kako sam primjetila Tom NE PODNOSI dva dana sreće za redom.
Sljedeći dan MORA biti usran!
na moju poruku sam dobila odgovor: "Ne znam"
Mislila sam da je u funny modeu od jučer i da smo sve izgladili i da ce bar do Tajlanda biti ok, no prevarila sam se..ja sam mu naivno u duhu šale odgovorila: "Pitaj mamu"
Tom: "Ja znam šta radim ja, ali ne znam šta radi tvoj muškarac, ne poznam ga:" hladno je odgovorio.
Nisam se dala smesti nego sam dalje nastavila sa salom "Odi u kupatilo do ogledala. Zna se tamo skrivati. Visok, zgodan, zajeban."
Odgovor je glasio "ne znam o kome pričaš iako si lijepo opisala."
Ovo sad više nije bila šala.
Bilo je jebeno daleko od šale.
Predaleko.
Brzo smo se ispozdravljali i ja sam krenula u potragu za karticom.
Trebalo mi je da obijem pet dućana tiska da bih na kraju na slijepo probala u kiosku daily newsa na Kolodvoru koji uopće nije na popisu prodajnih mjesta bon-bona.
Trebala mi je sitnica nešto vezano uz mob što nisam mogla aktivacijom kartice naći pa sam nazvala Toma za pomoć.
Razgovarali smo sasvim normalno i dao mi je upute koje su mi trebale.
Za početak dao mi je uputu da promjenim jezik mobitela na engleski...i da...sve je onda samo sjelo na svoje mjesto.
Cijelo sam se popodne zajefrkavala oko tatinog neta i na kraju je proradio.
Bila sam ponosna na sebe jer je vec proslo jako dugo vremena od kada sam tako nesto prčkala oko tehnike.
Volim to, no nekako sam se opustila i uljenila što se toga tiče.
Nakon uspješno obavljenog posla čula sam se s Tomom.
Nazvao me nakon par mojih porukica.
Opet ton kao i ujutro kad nije poznavao mog muškarca.
"Ti i bivša imate isti tajming. Ni na wc ne mogu ici bez maltretiranja".
"Lijepo da me porediš sa bivšom" odvratila sam hladno.
"Pa radije njoj odgovaram na poruke nego tebi." rekao je.
"MOLIM???" bila sam uzasnuta.
"pa naravno da radije njoj odgovaram jer dogovaram slobodno vrijeme za tebe." odvratio je uz smijeh.
Ja sam sa druge strane samo puhala. Hvtala zrak.
"Znaš, pitao me tata da što se mučim zar nemam nekoga tko se u to razumije", krenula sam sa svojom pričom "ja sam mu odgovorila da mi je dečko informatičar ali eto. Bilo kako bilo, uspjela sam!"
"Ti imaš dečka?" krenuo je Tom "Nisam znao"
"Nisi?" lagano mi je dizao živac
"Pa da, nisi mi ga nikad pomenula, kako sam to mogao znati kad sam ulazio u tebe sam trebao osjetiti tuđi navoj unutra?" bezobrazno je izazivao.
Ja sam bila umorna.
Od tate.
Od njega.
"Ok, a šta si ti meni?" upitala sam s pol snage "Nisi mi dečko, a nisi mi ljubavnik. Jer da si mi ljubavnik trebao bi me jebati a ni to ne radiš" nisam birala riječi.
"Pa jebem te u mozak" odvratio je uz samozadovoljan telefonski kez.
Bila sam shrvana.
Nisam mogla vjerovati.
Pa jučer je bilo...divno!!!!
...očito predobro da bi se nastavilo...
- 07:42 -
