ponedjeljak, 06.02.2017.
suzama l'epim tapete vol.905
...bliži se bliži....
Šta, dolazi Godot?
Neeee....
bliži se kraj sapunjare zvane Tomo...
Dakle, gdje smo stali, ah da kod jebanja u mozak s kojim se očito diči...
Nakon te njegove izjave smo se još malo prepucavali i sad ne mogu drugačije reći nego nadjelbavali da bi se na kraju cijele balade dogovorili da ćemo se naći u nedjelju.
U trenu kad sam parkirala pred zgradom, Tom mi je slao pusu.
Razgovor je bio završen i dogovor postignut.
Ja sam se osjećala nakon posjete tati i razgovora sa Tomom kao da me netko tukao.
Penjući se uz stepenice kroz glavu mi je samo odzvanjalo...jel to meni treba?
Zar TO vrijedi tolike muke?
Nakon sto sam se pozdravila s Einyem, sjela sam i u meni je nešto jednostavno, puklo na pola.
Postala sam tupa.
Hladna.
Prazna.
Uzela sam mobitel u ruku i napisala na viber...
"...Tomislave...predajem se, pobjedio si 
Jalova je to doduse pobjeda jer sam sva needy i ranjiva al si nesto mislim da ti to nema veze...uzivat ces svakako...pa uzivaj
Meni treba i pusa i zagrljaj i topla rijec i to prije nedjelje...
jer vrijeme leti u nepovrat...
cekati je sranje...
a kad se nesto hoce...nadje se nacina...
al to znas i sam...
no...da ti ne smetam i kako kazes ne idem na kurac (bome si me danas castio u punom sjaju) pustam te na miru i jos jednom cestitam na pobjedi
Ljubi decke, a evo i tebi jedna...ja ih imam srecom puno 
Nekako kao da sam se ispuhala kao balon.
U primozgu mi je bilo "Pa nije u redu sad nakon što smo se napokon teškom mukom ali i uz toliko teške psihoigre dogovorili"...No nije me bilo briga.
Nekako sam..
....pukla
preplavila me praznina. Skroz.
Iako sam znala da sam ispravno postupila, nisam bila happy.
Naredna sam dva dana proplakala.
I u ponedjeljak sam se na poslu pojavila sva natečena.
A Tom?
...Tom se, naravno, nije javljao...
- 13:02 -
