nedjelja, 11.01.2015.
suzama l'epim tapete vol.651
....do Gorice stigoh za 10tak minuta....
Odlučila sam sparkati u nekoj pokrajnjoj ulici i prošetati do odredišta.
Usput bih mogla i kopirati potvrdu o nekažnjavanju...razmišljala sam putem.
Ali...gdje je tu fotokopiraonica?
Polakooo...prvo parkiranje....
Parkirala sam, uzašla iz auta i duboko udahnla....u zraku je bio mir i spokoj...ne znam kako to drugačije objasniti...
Bit će da starim...svidjela mi se mala sredina...jedna ulica u kojoj je gotovo sve...od igle do lokomotive....a fotokopiraonica?
S tim sam imala malene poteškoće dok na vratima jednog malenog shopa osim "isprint na čaše, majice..." nisam ugledala i natpis fotokopiranje.
Ušla sam unutra.
Za fotokopirim je strojem radio tip mojih godina, ok, možda zericu mlađi, jako sam loša u nagađanju godina. Fotokopirni je stol bio iza pulta.
Ispred pulat su stajali muž i žena i čekali svoju narudžbu.
Pozdravila sam ih i stala u red.
Tip je završio sa kopiranjem i krenuo razvrstavari.
Kopirao je dva primjerka nečeg uvezanog što je stavio na pult.
Razvrštavao je dok nije došao do papira veličine A3 i zatim duboko uzdahnuo. Pogledao je papir i na čuđenje svo troje ispred pulat, od papra napravio neku čudnoformatnu harmoniku.
Nisam se mogla suzdržati i u rubu usana mi se pojavio smješak. "Ok, smiri se, čekaš u redu i to je to! pa šta što radi za fotokopirnim strojem i ne zna formatirati A3 papir. Smiri se" govorila sam sama sebi gledajući kako uništava još jedan papir.
Dalje su uslijedili papiti A4 i tipu se odmah lice razvedrilo sve dok nije došao do malo oveće hrpice formata A3.
Duboko je uzdahnuo primajući prvi od njih u ruku.
"Mogu li ja to?" nisam mogla izdržati.
Svi su pogledali u mom smjeru. Tip je sa iščekivanjem i nadom gledao u mene, a ono dvoje ispred mene se u čuđenju okrenulo ka meni.
Nasmijala sam se.
"Ja to radim gotovo svakodnevno pa mi nije problem" krenula sam objašnjavati i krenula se probijati ka pultu.
Tip mi je spremno sa velikim olakšanjem na licu predao papir.
"Šta je to?" upitala sam muža i ženu "i za šta Vam to treba da znam koliko trebam biti precizna" nastavila sam.
"To je etažni elaborat za Agenciju za nekretnine." odvratio je suprug.
"A kako to Vi radite stalno?" nastavio je.
Žena je šutke i s nevjericom promatrala moje ruke koje su dohvaćale cijeli snop A3 papira.
"Arhitektica sam" odvratila sam "eto da imam tako fine investitore koji još grade ne bih sad bila tu predavala papire za rad na Gradu" nasmijala sam se pritiskajući cijeli snop A3 papira na pult.
"A takoooo se to radiiii.." potiho je rekao tip stojeći i gledajući me sav u čudu...
Nasmješila sam se i počela odvajati A3 papire jedan po jedan i pružati mu ih da ih razvrsta "Da, tako nekako, morate imati ispod A4 format papira da si znate odrediti mjeru."
"Bome će Vam ovo morati platiti" rekao je muž promatrajući nas sa zanimanjem
"Da i to jako masno! Ovlašteni arhitekt mu formatira papire" rekla sam smijući se.
Nasmijali smo se svi skupa.
Tip i ja smo završili sa razvrstavanjem i on je jako nespretno zaklamao ta dva primjerka.
Zahvalio se i pitao me "A šta Vi trebate? Da Vama to iskopiram s njima imam još puno posla"
"Ok, super" rekla sam pogledavajući muža i ženu koji su šutke potvrdno klimali glavama " imam ova tri lista crno bijelo i ovaj jedan u boji" rekal sam u dahu prižajući tipu papire.
Iskopirao ih je i vraćao mi ih nazad kad sam upitala "koliko Vam dođem?"
"Ma ništa" umorno se nasmijao "Da nije Vas ja bih jedno pola sata brljavio s onim velikim papirima. Hvala još jednom"
"Super, puno hvala!" nasmijala sam se, pozdravila sve prisutne i krenula ka cilju...
...laganini...polako...bez žurbe polako osluškujući spokoj u zraku...
- 00:30 -
