utorak, 30.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.647
....Einy i ja sutra idemo na put....
...kad sam zadnji puta bila kod svojih, obećala sam tetki da ukoliko nabavim zimske gume i ne bude snijega preko glave, da ću doći sa njom sačekati Novu...
...prvo je krenulo tako da gume nisu ni bile potrebne...
uvijek je bilo potrebnije nešto drugo a i zima baš nije....
...pa sam čekala dug koji mi kolega treba platiti...pa zima opet još i nije bila baš...
...do....neki dan...
..i, tako....poučena onom "tko troši taj i dođe do novca"..."novac je tu da se troši"....ma znate već......odlučila sam promjeniti nešto eurića iz crnog fonda i kupiti gume....
Tip sam guma već imala ranije odabran.
To sam bome štreberski odradila....vidjela sam da kao i kuće i ostali proizvodu, uključujući i gume imaju certifikat....
i...tako sam odabrala Dunlopove zimske gume (srednji razred cjenovni) koji je zadovoljavao ostale moje kriterije....potreošnja goriva...razred C...proklizavanje na morom...razred B i buka...67 dB...
U ponedjeljak sam ustala odlučna da kupim gume....
Prošetala sam Einya, nahranila ga i krenula odlučno do auta....Auto je bio toliko zamrznut da sam na jedvite jade otvorila vrata...
Upalila sam motor, uključila grijače stakala i krenula skidati prhki snijeg sa auta...
Nakon nekoliko minuta sam zaključila da je to to i sjela u auto....
Šajba je bila još uvijek ledena..
"idem uključiti brisače" pomislila sam "možda skinu to malo sa šajbe..."
...nisam razmišljala....a to sam shvatila kad sam ih pokrenula i kad se čulo "krc"...
naime, brisač, naravno onaj vozačev je puknuo na pola...
"mašala!" rekla sam na glas i počela se smijati. Izašla sam van iz auta, pokupila brisač i dalje se smijući sama sebi "plavušica" govorila sam si u bradu spremajući ostatke brisača na stražnju klupu...
"no dobro, nije smak svijeta" uvjeravala sam se "ionako sam odlučila trošiti danas i ponašati se kao bogatašica"
Osmijeh sa lica mi je skinuo susjed...
Naime pola sata ranije sam mu poslala opomenu za neplaćeni račun...deja vu...ista stvar se desila prije točno godinu dana...
naime radila sam mu legalizaciju za rekonstrukciju stana (zatvaranje loggia) budući da smo susjedi, dala sam mu smiješnu cijenu a za drugu sam mu loggiu (drugi stan koji su prodali prije tri mjeseca) obećala ići još niže.
Prošle sam godine čekala dva mjeseca svoj novac...
U ta dva mjeseca sam ja njemu naravno ispostavila projekte, platila statičara, on je sve to predao i dobio Rješenje za legalizaciju!
Ja sam svoj novac dobila nakon poslane opomene...
Ovaj sam puta odlučila čekati "samo" mjesec dana 
Naime, susjed je jedan od onih što uvijek barataju sa velikim ciframa....u razgovoru o poslu s njim okreću se milioni kuna....boli glava...
Ženica mu je nakvarcana do jaja ured zime, malička kćer od pet godina obučena u "doće Gabana" 
i uvijek je pun planova koji uključuju suradnju samnom....
traje to godinama...
i tako ja godinama njemu radim nacrte stana za kredit, proučavam planove, parcele, dajem ponude i....pretpostavljate NIŠTA OD POSLA.....naravno, sve navedeno ne naplaćujem zbog "moguće suradnje sa velikim ciframa"
I tako....eto njega...
"Mala Li poslao sam ti mail, ja ću skoro dobiti..." krenuo je.
Nasmijala sam se i prekinula ga "Nemoj se ljutiti ali NE ZA-NI-MA ME!"
"Da ali ja sam..."počeo je zamuckivati
"Gle, stvarno me ne zanima! Plati račun." više se nisam smijala i slina mi je lagani počela kapati s očnjaka....
"Da ali...." nije se dao
"Gle, ne zanima me! Ti sve ovo vrijeme pričaš o milijunskim poslovima a meni nisi u stanju platiti 1350 kuna bez da te vučem za rukav?" lagano sam počela siktati
..on je i dalje gledao srnećim pogledom sav u nevjerici...
"ovo sad ti je bio test. zanimalo me hoćeš li platiti odmah ili ćeš opet čekati kao prošle godine. Ne moram ti uopće govoriti da si PAO! Zaboravi na bilo kakvu buduću suradnju samnom" završila sam, on je promucao "dobro" i uputio se put auta...
Osjećala sam se tonu lakša...ovo gutam već godinu dana...i sad sam se riješila idiota...
..platio, ne platio ove godine, nije me mučilo iako sam morala platiti pdv sa računa..jako sam brzo prestala razmišljati o njemu...
....Vratila sam se mislima brisaču....
"ok, znači, mogla bih skoknuti do autopraonice u Zapruđu, malo splahnuti auto i očistiti šajbu da se mogu dovesti, odem po gume pa ću po brisače pa kod nekog automehaničara..."
..plan je bio paklen...i jasan...
- 23:42 -
nedjelja, 28.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.646
..dva sam dana bila bez mobitela..
..i preživjela sam!
Ooo,da i to je moguće
Unatoč svim nastojanjima da izbjegnem depresiju za blagdane, upala sam u vrelo tuge..
A kad sam u takvom ponoru, ne volim širiti svoje beznadje uokolo. Radije se sakrijem od svih..iskopčam..
Naravno, obitejski blagdan, pa kako i ne bih..ne znam gdje mi je pamet bila kad sam pomislila na to da će ove godine sve olako i glatko proći..
No, mic po mic vraćala sam se na svjetlo dana..
Polako..
Na četveronoške, ali uspjela sam,
Ok,ne u potpunosti baš, ali na pravom sam putu,ne dam se..
Moj vodič u svjetlo nana kraj mene..duboko diše.,
Uvalila sam mu se na njegov dvosjed i dragam ga...liječim se...
Vani je snijeg zameo ulice. Nisam još vani bila, iz topline sigurne gledam kroz prozor.
Einy je već bio na snijegu, Sunny se u zoru diže bez obzira na to koji je dan..
..divim joj se...
Ja sam za vrijeme isključenog moba nanala svaki dan do nekih 10. Danas sam bila primorana biti na nogama puno ranije da docekam Einya koji je izašao na šetnju prije 8!!!!
No, dobro mi je došlo budjenje jer sam sanjala ružan san..
Sanjala sam da sam izgubila Einya...
I u trenu dok sam ga tražila po gradu sva izbezumljena i jadna, on je zalajao!
Zalajao je jer ga je Sunny prenula otključavajući vrata, a time je on iz sna prenuo mene...
Savršen timing!
Iako je za mene bila još uvijek "zora" bila sam joj jako zahvalna na tome!!!
..danas je mob u on modeu, ali ja se i dalje ne dam otjerati iz Einyevog dvosjeda..
- 09:41 -
četvrtak, 25.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.646
"...sretan Božić...svakome...."
...danas bi pol'epila suzama bar stan dva. Od po nekih 50-60-tak kvadrata...
Ne, nisam bila tužna...bar sam tako mislila...
Badnjak je prošao super, na Božić je prva stvar koju sam napravila bila predivna šetnja sa Einyem po nestvarno lijepom suncu uz Savu i onda sam došla doma...
Upalila sam mob...
...pljuštale su poruke sms-a...čestitke...
...čak je u jednom trenu zazvonio i mob...bila je to Rose...
Danima sam razmišljala...gruntala javiti li joj se ili ne uopće, ali rekoh, ajde...ta Božić je...
Pričale smo nekih 40-tak minuta...
O svemu i ni o čemu...
Iako sam postala totalno ravnodušna prema njoj zbog njenog neprihvaćanja Einya kao jako bitne stavke u mom životu...ipak mi je bilo drago čuti ju...
Einy i ja smo se napapali i upalila sam tv....
Prvi je film koji me privukao bio o dječaku sa Tourettovim sindromom...ako slučajno netko ne zna, Tourette vas izaziva na nekontrolirano izbacivanje tikova...glasova....
...i...tu je krenulo....
...suze...
Moooorrrreeeeee....
Doslovce potop!
Pitala sam samu sebe "Od kuda sad pa to? Pa nije da sam nešto u depresiji da sam nešto u bedu? Pa Božić je!"
No...ispada da sam taložila zalihe tuge i suza vremenom koje je prošlo iza mene....
Zaustavila bih se na tren koreći samu sebe "Ma daaajjjj, pa dosta je! Na suhom si, imaš svoj stan, imaš što za popapati i Einy je s tobom pa čemu onda to?Pa sve je ok! Sve je upravo onako kako treba biti, pa znaš to! Vjeruješ u to!"
....i onda bih briznula u plač još većom jačinom...
Einy je zbunjen u par navrata dolazio provjeriti što se to dešava samnom. Gurkao mi ruke kojima sam skrivala suze i lizao mi slano lice...
Opet bih se scoolirala...
Rekla sam sebi "Pa dobro, što gledaš tako tužan film? Tu borbu tog djeteta sa vjetrenjačama...pa zar ti to stvarno sad treba?"
...i prešaltala bih po svim programima i opet se vratila na isti film....
Jaka je bila borba tog dječaka....
No srećom i za mene i za njega jer je film snimljen po istinitom događaju, vjerom u sebe i upornošću unatoč Tourettu, uspio je...i dan danas je učitelj drugog razreda osnovne škole...funkcionira najnormalnije uza sve zapreke koje su ga čekale na putu...
...funkcionira...radi ono što najviše voli, podučava i sretan je...jer je imao VJERU...
Kroz ni sama ne znam koji izljev suza toga dana pomislila sam da mi Bog time nešto želi poručiti...
Izašla sam u šetnjicu sa Einyem sva natečena da udahnemo malo svježeg zraka...i Einy i ja...
Kad sam se vratila, nakom što smo se napapali oboje, opet sam krenula šaltati po tv-u....
Odlučila sam gledati "Sam u kući 5". Nisam gledala.
A i smatrala sam da je bilo dosta ozbiljnih tema i suza za danas.
Pa sam naišla i na film "Gangster baka" ili kako su ga već preveli...
...no...unatoč svemu...nekako sam naletila na film "Razgovor s Bogom"
I koliko se god trudila vratiti se na vedrije stvari..Razgovor me s Bogom navlačio sve više i više....
U jednom je trenu, naravno, pala i suza...
Ne znam što je to danas, kakvo je to čišćenje bilo, no nešto mi govori da nije tomu kraj...
On mi govori nešto...
Ukazuje na nešto...
Gledam na anđelčića zahvalnosti kojeg sam postavila na zid do monitora i pitam se što to sve znači i kuda me sve to vodi...
A s druge strane...mislim da su pitanja suvišna...jer...
...netko je jednom rekao "Sve je upravo onako kako treba biti!"...
- 21:12 -
srijeda, 24.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.644
"....we wish you marry Christmas.."
Na Badnjak treba biti s obitelji...
Ok..onda je moja obitelj proširena
Dan sam provela sa Einyem(naravno) i Gitom ..Sunny i Kennyem.
Da, karte su se posložile tako da je Kenny trebao do Zagreba danas..
I, tako je na neko vrijeme, i on bio dio Einyeve i moje obitelji,
Dugo se nismo ni vidjeli ni čuli pa je ovaj susret sasvim lijepo došao..
A tek Einyu!!!!
Od sreće je, vidjevší Kennya počeo uzbudjeno cviljugati..i nije mu dao mira jedno sat vremena.
Iako je bio umoran od šetnje i bilo mu je vrijeme za spavanje, Einy se nije dao smesti.
Uporno je gurkao Kennya njuškicom, donosio mu u krilo igračke, loptice...
Nije odustajao iako su mu se kapci nemilice spuštali...
Ludnica mala...
Malo smo se naprićali,malo kartali pa još malo pričali, malo papali i vrijeme je proletilo.
Otpratili smo Kennya do auta i svratili do Gite i Sunny na razmjenu poklona 
Kad smo stigli kući, nakon što se napapao Einy je kapitulirao...
Još nana dok ja gledam Božićne filmove.
Dječje..
I Božić na vrata kuca...
..sretan Božić, dobri ljudi, sretan Božić svima...
- 23:33 -
ponedjeljak, 22.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.643
...u zadnje sam se vrijeme napalila na kolače....
Da budem egzatnija...pite....slane...slatke....i tv showove u kojima se rade koLJači....
....oooo da, koljači moje linije koju uvijek teškom mukom održavam....
...i, tako mic po mic...brašno, maslac i jaja su postali dio moje svakodnevice....
To sam naravno napravila svjesno i lagano mi svi možete to pripomenuti kad počnem plakati oko velike guze ili ljubavnih ručkica
..jučer sam se primjerice, gledajući reprizu tri-dva-jedna-peci prisjetila svoje veze sa Marcom...
Zašto?
zbog njemačkog božićnog kolača...wienachten stollen...iliti božićni kolač/slatki tvrdi kruh sa kandiranim voćem...
...i, ne budi lijena, odem ja danas nakon jednog sastančića privatnog više nego poslovnog, do moje meke....konzuma
Parkiram, izvučem mob, nađem na faceu sastojke za baš taj koji je bio na tv-u i spremno ispišem sastojke i krenem ka trgovini...
U predvorju trgovine, djevojka, teenagerica...prosi...
Malo mi je sve to skupa previše pa samo produžim..
Dok sam prolazila samo sam čula zadnji dio recitacije "kupite mi, molim Vas, nešto za jelo..."
uffffffffff......
Ušla sam u trgovinu i uzela košaru u ruku....
U sekundi sam odlučila da umjesto sastojaka za stollen kupim smjesu od 20,00 kn za brownie i time zadovoljim pečenje kolača za Badnjak a ostatak....
Uzela sam jednu vrećicu sa voća i kako sam prolazila kroz police i frižidere, stavljala sam po jednu stvar u košaru a drugu u vrećicu...
Nisam imala nešto previše novaca na umu za potrošiti, ali šta je tu je....napunila sam malo više od pola te vrećice i krenula na blagajnu...
Na razglasu su punom parom svirale Božićne pjesme...pjesme o širenju ljubavi...darivanju...
Platila sam svoje i krenula van.
Djevojka je nijemo stajala sama u predvorju.
Dok sam prolazila put nje, nasmijala sam se i pružila joj vrećicu.
"Izvoli" rekla sam uz široki topli osmjeh
"Hvala puno" razrogačila je oči i ozarila se "Sretan Vam Božić!"
"Hvala i tebi!" odvratila sam i krenula ka autu.
Sjela sam u auto i pomislila samo na sekundu je li to jedna od onih silnih dobro uvježbanih priča a onda odmahnula rukom i sjetila se sebe i svog stida dok sam bila u njenim godinama a mama me slala susjedima po šalicu brašna.
U zemlju sam htjela propasti!
Nije stvar u tome što bi mama za posuđenu šalicu vratila cijelu kilu brašna nego je stvar bila u onom osjećaju srama koji me obuzimao u takovim situacijama.
Teenager. Što drugo reći.
I pomislila sam koliko je teško toj djevojci tamo stajati uopće.
I bila sam happy...
Zbog male sitnice...
I shvatila sam koliko sam još uvijek ja povlaštena da ne moram to raditi i da nisam u takovoj situacji.
I bila sam zahvalna. JAKO zahvalna...
- 21:20 -
nedjelja, 21.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.642
...čitam neku knjigu....
zanimljiva knjiga, Igra života se zove...ima smisla....
...zanimljiva...
Einy duboko diše u pozadini i nana...
na kompu muzika iz male nevjeste...theme song Shiva i Anandi...smiješno, znam...
neka narodna idnijska pjesma koja mi svaki puta izmami osmjeh na lice i pozove udove na ples...
danas sam već triput plesala u dnevnom na nju...
zanimljivo...
Ann nam je bila u gostima, i naravno Einy je pucao od sreće...
...za razliku od mene, maleni OBOŽAVA goste...
..nije mi niti malo jasno kako je tako društven...na koga li je?
ja, za razliku od njega, tretiram svoj dom kao svoju pećinu....svoje utočište...i jako rijetke puštam unutra....
Za razliku od mene Einyu je svatko dobrodošao u naš dom...on ne radi razlike nego sve vedro prima u dom i dočekuje mašuči repom sa prvim plišancem koji mu u tom trenu padne pod zub
Zanimljivo je, Einy se uvijek raduje ljudima....gotovo svima...
U zadnje sam vrijeme bila tri tjedna za redom kod tetke i tate...
Tata i ja nekako u zadnje vrijeme nikako na zelenu granu...da se potrefimo u komunikaciji...i...Einy, čini se, osjeća neku vibru....
Taji se naime, Einy gadi...kao i ostatak životinjskog svijeta uostalom i nikako zračiti kako treba prema Einyu...
Einy je , baš kao i svako dijete, naravno uvijek najviše na njega bio fokusiran jer ga je tajo najčešće "u strahu" ignorirao...
Einy se svim silama trudio šarmirati ga....donosio mu je jednu po jednu igračkicu, loptice, grančice...gurkao ga njuškicom...
A onda, tamo nekgdje, u nekom trenu i Einyu je postalo dosta svega...
Kad ga je vidio prije tri tjedna režao je na njega...
Moj Einy?????
Bila sam u shoku...pa taj ne reži ni na pse a kamo li na njude...pa ljudi su njegov fetiš!!!
Aliiiii.....
stvari su se promjenile...
I što je više tajo jurio za Einyem, Einy je više bježao...
Sve je to skupa u neku ruku izgledalo smiješno, no, Einy je napokon pohvatao konce a kako ga ja nisam ohrabrivala, tako je sam odlučio da tom čovjeku uopće ne treba vjerovati i da se bolje skriti nego u njegovom društvu biti....
...mhm...životinje imaju istančan i nepogrešiv instinkt kad se o ljubavi i privrženosti priča...
...ali o taji i njegovim ispadima nekom drugom prilikom....
...knjiga me čeka....
- 20:07 -
subota, 20.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.641
....šetala sam Bauhausom i uživala...
...doslovce sam se vukla između polica...
Nakon što sam obavila ono po što sam tamo došla a to su bile samoljepive folije..jedna za tatin kupaonski prozor, a druge dvije za tetkine kuhinjske ormare, lijeno sam se šetala među bojama...lakovima...šarafima....pločicama....
čovjek bi rekao...građevinarka!!!!!
stala sam u red na blagajnu kad je stigla poruka "Bio sam u Bauhausu pa nisam čuo mob. Sad sam u autopraonici, moram oprati auto"
Bio je to Zorg....
Srce mi je zakucalo jače pa sam ga krenula zvati...
Odaziva...očekivano...nije bilo.
Zašto očekivano?
Pa, godinama se znamo i u tih nekoliko godina, sad već mislim nekih 6 godina, nikada od prve nisam mogla dobiti Zorga na mob...i tako sam se nekako pomirila s tom činjenicom...zato je to očekivano.
Ali nije da ne nervira.
Nervira.
Umjesto razgovora, poslala sam sms "ja sam u redu na blagajni u Bauhausu"
Nakon pet minuta dok sam već spakirala stvari u auto i krenula u Lidl, stigla je poruka "Gdje si?"
....frknula sam kroz nos mrmljajući si u bradu "Jbt, reagira k'o mrtav konj"...u tom me trenu obuzeo onaj neki loš osjećaj u trbuhu i nekakvo, ne bih rekla gađenje, više ravnodušnost...bilo mi je jebeno svejedno...
...a i prošla me želja...
pregorio fitilj....
....to je moja mana...nikada se nisam voljela dogovarati nadugo i naširoko. Ako se ne želite naći samnom a pravite se da hoćete, samo se dogovarajte jedno pola sata i ja ću zasigurno odustati...
Moja je maxima..."Ako želiš nekoga vidjeti, onda ćeš i naći načina da to napraviš." i zato kad netko krene nadugo, naširoko, okolo kere pa na mala vrata i ostalo...meni se više neće...
To je glavni razlog zašto više ne pominjem Ivonne.
Za nju znam da ne izvrdava, ali brate mili dogovori su iscrpljujući da bi ju čovjek vidio dvaput godišnje???
Naravno...dopizdilo mi...kako rekoh....di ima volje..ima i načina...
Stezala sam mobitel u ruci ulazeći u Lidl i razmišljala bi li se uopće javila ili ne....
Ušetala sam među voće i povrće i počela zujati okolo polica kad se začulo "Može malo, molim Vas"
Prenula sam se i digla pogled.
Bio je to Zorg.
"Vidio sam te taman kad si ulazila. Baš sam parkirao blizu tvog auta" rekao je.
Zbunjeno se smješio jer nije znao smije li me poljubiti ili ne.
Kad sam se napokon nasmijala, poljubio me i primio za ruku.
U tom jednom djeliću sekunde...opet je bilo sve dobro...i lijepo....
- 00:54 -
utorak, 16.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.640
...žudim za ljudskim dodirom....
...zagrljajem...
rječju utjehe...ljubavi....
no, da, to Blagdani nadolazeći čine čovjeku...
gledaš kako se drugi okupljaju kao obitelj a di si ti?
....sam....
no, nisam sama i uvjeravam se u to svako malo...Einy je samnom....
samo Einy imam maleni nedostatak...
ne grli....
a ja žudim za zagrljajem...
...i, tako mic po mic...
subota je...
a ja glavinjam uokolo po sastancima i kavama...
u iščekivanju tako jedne kave, odlučila sam "skoknuti" do Bauhausa.
U zadnje vrijeme koliko god ide, izbjegavam zapadni dio grada...tamo je Zorg.
I, tako sam i tu subotu na jedvite jade odlučila otići na Jankomir u Bauhaus a ne na Žitnjak....
Razlog je samo bio taj što sam bliže...
nije mi se svidio odabir jer sam znala da će mi pasti odmah neka glupost na pamet s obzirom na stanje u kojem sam bila i jedam već danima....
..nisam htjela samu sebe dovesti u napast..
..kontaktirati Zorga..
..vidjeti ga..
...osjetiti pod prstima..
Poslati sms ili ne?
Izdržala sam već dugo vremena bez..
Gladna sam ga..
Najviše sam gladna utopiti se u nečijem zagrljaju..
Ali nikoga nema..a Zorg je u blizini..
..i dostupan..
I tako..mic po mic..i sudba kleta poigrala se samnom.
Javila sam mu se smsom i on, očekivano, nije odgovorio...
Nije me to ljutilo, znam da je lakše na lotu dobiti nego njega da odreagira promptno na sms..
Čak sam se smijala sama sebi u facu..
Produžila sam ravno u Bauhaus...
Bauhaus je jedno od mojih omiljenih shopping destinacija
Ubrzo sam zaboravila Zorga..
Bože meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba...meni treba zagrljaj...
- 10:19 -
nedjelja, 14.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.639
"....evo noći, evo ludila.."
Ih, kad bi to tako bilo!
Ustvari, u neku ruku i jest!
Svako veče ludilo sa susjedima..svaki dan nepogrešivo dernjava kao da ih netko kolje kad trebaju spavati i opet kad se trebaju ustati..
Kolinje samo takvo!!!!
Ali svaku jebenu večer!!!!!
Nije mi to jasno,vajda sam prestara, užegla namćorasta baba,ali jedva to trpim.
Evo traje već 12minuta.. i ne staje..
Nema ni urgiranja roditelja..
Ponekad,dok radim pa mi je to deranje odmah na pola metra od glave a komp upaljen, pustim im škatulu za sne od Bana..to ih redovito smiri...
Al sad mi se ne da..paliti komp..
Jedan mali se davi do povraćanja..zvati socijalnu?
Tutnuti u kaslić neki pamflet sa radionicom za odgoj djece?
Doduše što ja o odgoju djece znam?
Nije da sam imala baš od koga naučiti..
Evo,upad roditeja..prijetnje..dernjava..
Ne znam baš koliko sam dobro i Einya odgojila.. Nekad mislim da sam dobro,a ponekad mi se čini da me se boji kao crnog vraga.
Dakle, zaključili smo..ne znam baš što je dobar odgoj, ali kako mi se čini, ni ovo dvoje susjeda nemaju apsolutno nikakvog pojma a imaju dvoje djece..
Sramota..
Klinci su pobjedili..ucjena plakanjem urodila je plodom. Mamica i tatica su ih za nagradu za 15minutno grčevito urlanje, odveli na još turu tva u dnevni boravak..
Znači, runda dva slijedi oko 10..
..mašala..
- 20:54 -
petak, 12.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.638
...ma ne pišem...
ne pišem jer nemam šta pametno...
mogu se samo ponavljati...
stalno se vrtim u krug...
iako...možda i to nekome pomogne...nikad ne znaš....
napokon sam, unatoč svim nastojanjima...podlegla depri...
ne možeš to...
nestašica posla....
nestašica ljubavi...muške...dvonožne....
nestašica SEXA....
dodaš prstohvat pms-a i ...
depra zagarantirana!!!!!
sad se već, "laganini" stvarno brinem oko posla...
šta je previše bez posla, previše je....
a troškovi samo rastu i rastu i rastu....
ne znam....
mijenjati posao?
ujutro sam, nakon što sam otvorila oči malo bacila oko na mojposao...
mhm....
ne znam...jednostavno ne znam.....
ali bolje da i završim sa ovim i sačekam da bar pms prođe...
da bude bar zericu vedrije...
i još jednom...jedina stvar koja mi donekle drži glavu iznad vode je...Einy....
- 09:38 -
utorak, 09.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.637
...već evo tjedan dana ništa ne radim....
nije da sam lijena i da mi se ne da, jednostavno nemam posla....
još si ne dam da mnome panika ovlada....držim se...laganini...
...zubima za zrak....
no, ne dam se...
stalno si zadajem nove poslove što se mene i Einyevog i mog "gnijezda" tiče...
stalno neka premještanja, neke kombinacije...
čišćenje....
u subotu sam iz ormara izvukla pet onih velikih konzumovih vrećica(ne, nisu bile konzumove niti jedna ali samo dočaravam veličinu vrećica) robe...
bilo je tu svega...
od skupih traperica diesel, replay za koje sam imala para u jednom razdoblju života (sad nosim one koje sam kupila na sniženju u c&a od 130,00 kn i živim!) a sad već dobrano ne mogu disati u njima mislim mogu ja...ući u njih i stajati u njima...
izgledati lijepo...
sjesti...to bi već bio drugi par opanaka!
i tako bilo je tu i traper jakna i mantil i majica i svega...šalova, kapa...
sve sam to lijepo spakirala u te vrećice, njih stavila u još dvije veće da ne kisnu direktno i ostavila ih na kantama za smeće...
jedna je planula preko noći a druga u jutro sljedećeg dana...
bolje to nego baciti...možda to sve skupa ili dio toga bude nekome nova stvar....
ili stvari završe na buvljaku?
bilo kako bilo, nekoga sam posredno usrećila bar na tren...bolje to nego baciti, zar ne?
iščupala sam iz ormara dva para čizama od prave kože na vrtoglavu petu iz istog razdoblja blagostanja, za koje uvijek govorim da ih "budem obula" ali nikada nisam dovoljno sređena za takvo što...
ta dva para će na njuškalo...
tko zna, mooožda netko i zagrize!
ako njuškalo ne poluči plodom, odu one lijepo na e-bay....
naišla sam u ormaru i na jedne čizmice koje sam u ljeto kupila za 150 kn i ZABORAVILA na njih!!!!
oooo kako li sam se UGODNO iznenadila kad sam ih ugledala!!!!!
nemilo ih trošim zadnja dva dana....
napravila sam i malu čistku među torbicama i iznenadila tetku sa dvije umalo nenošene torbice...
jednu od dvije ukrasne kutije koje su bile krcate robom i stajale uz uzglavlje kreveta glumeći noćne ormariće sam razriješila dužnosti i u nju strpala Einyeve dekice...drugu sam ugurala u ormar na mjesto one silne robe koja je "čekala"....
kad sam danas to ispričala knjigovođi rekla mi je "donesite sav višak robe meni, ja vam to sad šaljem u udrugu gdje mi je sin. ima tamo i žena"
nekako mislim da će jedna od tih cura dobiti jedan od moja tri kaputića koje imam a nosim samo jedan.....
tako...eto...možda posla i nemam...ali radim...konstantno radim...
ne dam se!
u zadnje vrijeme stalno nešto "doniram" novce u tatinu novu kuću...
znam da to ne radim za sebe jer je tata odlučio naći neki "mlađu žensku koja će me bedinati pa će njoj ostati moja penzija" ali žao mi ga je unatoč toj stupidnoj priči, pa svako malo uskočim s nekim parama i moja zaliha za crne dane topi se i topi....
i onda si nešto mislim....ok, nisam kupila zimske gume čekam da mi jedan tip napokon plati dug pa ću iz tih para...ali zašto ne trošiš malo na sebe?
i tako odlučim potrošiti malo na sebe...za sebe...
e sad....
kako ja trošim za sebe?
e pa tu sam štedljiva!!!!!
već se duže vremena discipliniram da ne šišam sama svoje šiške, šiške koje su btw mojih ruku djelo ...
stalno nešto kao "ma počastit ću se jednom, pregrist ću nekih 150 kn pa ću otići frizeru"...mhm da....
sinoc sam otišla i na popustima (naravno, na popustima a kako drugačije? ) kupila za punih 59 kuna šišanje!!!!!
Istu sam si cifru uplatila i za relaxirajuću masažicu....
stvarno sam se istrošila jako na sebe!!!!!
ali neka...
....treba si ugađati....
pa makar po 59 kumica!
- 20:38 -
nedjelja, 07.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.636
...šutke sam krenula ka placu..
..napravila sam par koraka i u jednom trenu rekla sama sebi "Zašto bjezati? Bit ću veći čovjek od njega"
Namjestila sam najveći i najljepši osmjeh na lice, okrenula se ka autu iz kojeg je izlazio Bepica..
Ista jakna kao prije dvije godine, neukroćena kosa i prazan pogled.
Nisam se dala smesti. Još uvijek sa onim istim osmjehom u licu podigla sam ruku u znak rukovanja prema njemu i vedrim glasom uskliknula "Pa, dobar ti dan Gospodine!"
Umjesto scenarija koji sam ja nekako "očekivala" a taj je bio tipa on mi odzdravi, pita kako sam, zbunjeno, kakav i jest kaže da mu je žao što je sve tako završilo..,
..desilo se sljedeće...
Bepicina faca bila je..mhm..kako to opisati...bio je to jedan mix čuđenja, gađenja i straha popraćen tupo razjapljenim ustima i praznim pogledom...
Bez razmišljanja sam spustila ruku, skinula osmjeh s lica, okrenula se na peti i krenula po med.
Nisam se ni osvrnula.
Ušla sam u plac i hodala između štandova totalno prazna dok mi se želudac grčio..
"Pa koja sam ja budala? Pa gdje ih samo pronalazim?
I ja sam zbog TOGA rezala vene? Bila neutješna?
Šutke i s veseljem prihvatila njegovu izjavu da će me ženit?
TO???
I taj beskičmenjak MENE gleda kao da sam ja luda?
Ja napravila nešto krivo??
Pa WHAT THE FUCK??"
Mantrala sam šećući kroz šumu štandova ni sama se ne sjećajući šta tamo radim.
A onda sam stala, duboko udahnula i rekla sebi "Dosta!!! NIJE vrijedan!"
Uputila sam se ka medu i krenula put svog auta.
..Giulieta je bila već miljama daleko..
- 23:49 -
subota, 06.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.635
..to sam se prije podne našla sa Eve..
Kako je Eve rodila, kao i većini, život joj se izokrenuo pa smo se viđale jako rijetko.
I za ovu cugu smo se dogovarale punu vječnost pa je nakon nekih mjesecdana osvanuo i taj dan.
Našle smo se na utrinskom placu u kafiću "Friends".
Kafić mi je nekako, baš udoban..destinacija je bila moj prijedlog...
Kako sam se "riješila" posla dan ranije, a ništa nisam imala u planu od posla za taj dan(a moram priznati ni za dane koji su nadolazili) pa sam si dala oduška.
Eve i ja smo "čavrljale" preko dva sata!!!!
Bome smo se dobro napričale i nadoknadile dosta toga.
Eve i ja smo se, i dalje pričajući, odšetale do mog novog auta da Eve obavi "ogled" novog auta.
Pozdravile smo se, Eve je krenula ka svom autu a ja na plac po med.
Krenula sam, kad je na parking ušla srebrna Giulieta.
U mahu sam razjapila usta kad sam u njoj , za volanom, ugledala Bepu.
..Giulieta je stala na metar od mene...
- 23:27 -
petak, 05.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.633
"....danas sam luda
Ne znam što hoću
Danas sam luda
ŽELIM samoću!!!!.."
Da..
To je "the theme song" tjedna..
Krenulo je čupavo...
To sam "veče" otišla spavati oko tri..
Nije bilo šanse da budem iole "normalna" taj utorak..
Ja sam jedna od onih ljudi koji baš i ne funkcioniraju ako ne odspavaju minimalno 7 sati...
Taj sam dan spavala upola manje...
Ustala sam,srknula kavu i odvela Einya u šetnju,
U 9 sam bila na prvom sastanku...
Tipu sam donjela uvezanu legalizaciju,a on meni pare..
Cijena je bila više nego simbolična,ali tip me uspio oženiti za 50 kn..
Naime donio je dio u eurima...promjenivši iste u mjenjačnici, bila sam za 50 kn kraća..
Kad sam te pare plus svojî 50 odnjela na finu,platila sam i proviziju..naravno..
Ne razumijem te ljude, pa kako ih nije sramota??
Kasnije tijekom dana tip me nazvao da me obavijesti kako je predao projekte.
Kao da me briga nakon svega!
A onda je sladunjavo rekao "ja sam malo manje para dao ali zato vodim na pizzu!"
Naime riječ je o ocvalom pedesetogodišnjaku koji se ranije na sastanku hvalio ozljedom šake jer je..pazi sad ovo..radio sklekove na tri prsta???
Ne kužim to..plati manje a onda se osjeti jebeno privlačnim i l'epim da bih ja s njim na pizzu?
Pa KAKVI su to tipovi?
I kako pobogu JA to zračim da mi se takvi poluproizvodi uopće usude prići?
Ali o poluproizvodima malo kasnije....
Idemo dalje o poslu..
Etažni koji me toliko mučio sam dala na pregled..
Agonija još nije gotova,no bar sam, nakon dva mjeseca rada na tome, dobila skoro sve novce..
Tip je, naime, "mislio" da je to sva svota, ali sam ga razuvjerila..
Bravo ja!!
Skoknula sam opet do fine, spušila opet malo para ali u globalu je dan bio novčano plodan.
Zaradila sam plaćicu za 11 mjesec i bila sam happy..
Došla sam doma i počela se tresti..čekao me još jedan sastanak,ali sam prilegla na 40 minuta..
..da sam znala šta me čeka sutradan..prespavala bih oba dana..
- 20:50 -
utorak, 02.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.633
"...tko nema u glavi...
ima u nogama..."
a tko nema u nogama ima u guzici?
Realno, ja imam i u nogama i u guzici
Evo 1:43 je a ja printam...
Danas sam nasamarila samu sebe....i, zakazala primopredaju dvije stvari za sutra ujutro/tijekom dana...
...dobar zez...
no, bilo kako bilo, evo radim!
Nema mi druge!
....sad čekam da mi se isprinta malo more papira na mom printeriću...
...potrajat će to još neko vrijeme...
A nakon nekog vremena...mhm pitanje je hoću li se uopće ustati na vrijeme?
Ma hoću!
Imala sam onu "lazy" varijantu...kao otići ći spavati u ponoć pa ću se dići u pet?
JA?
U pet?
Možda bi nekada to i palilo kad sam bila mlađa...
No sad, ovako "iskusna" da ne kažem "stara" nema šanse da se ustanem u to doba osim u slučaju da idem na avion ili na neki put....za sve ostalo, znam da se NE MORA i toga se držim...
...tako "poučena" sama sobom, nakon što sam otkunjala rundu od 15-tak minuta pred tv-om, lijepo sam se ustala i za komp!
I radim!
Kako radim i ima li grešaka, a Bože moj, pa čuti će se!
No, za sad me boli uvo!
Printam!
Imam jedan posao koji odugovlačim dugo....
neke stvari ne štimaju pa...znate i sami kako je to...to treba pregristi.
Nisam ja kriva što stvari ne štimaju nego prethodnici...bili su traljavi...i oni koji su radili prvo etažiranje(to radim) a bome i ovi koji su radili legalizaciju.
Gola banana!
A ja sa lažiranjem podataka imam jeko puno problema!
i toga me jako strah...
Strah me činjenice da će me sutra investitor, užasnut razlikama u kvadraturi stanova koje je prodavao i ovih mojih koje sam išla mjeriti na lice mjesta, tražiti upravo TO!
...a onda znamo kako ide dalje...
Ja se neću dati i spušit ću posao koji radim evo već mjesec dana....
S jedne strane, KATASTROFA a s druge...samo da završi ta agonija!!!!
a tko zna...možda postoji i treća strana?
Živo me interesira!
....ali...to sve...čut će se....možda već sutra 
- 01:42 -
