Marketing
suzama l'epim tapete vol.636
...šutke sam krenula ka placu..
..napravila sam par koraka i u jednom trenu rekla sama sebi "Zašto bjezati? Bit ću veći čovjek od njega"
Namjestila sam najveći i najljepši osmjeh na lice, okrenula se ka autu iz kojeg je izlazio Bepica..
Ista jakna kao prije dvije godine, neukroćena kosa i prazan pogled.
Nisam se dala smesti. Još uvijek sa onim istim osmjehom u licu podigla sam ruku u znak rukovanja prema njemu i vedrim glasom uskliknula "Pa, dobar ti dan Gospodine!"
Umjesto scenarija koji sam ja nekako "očekivala" a taj je bio tipa on mi odzdravi, pita kako sam, zbunjeno, kakav i jest kaže da mu je žao što je sve tako završilo..,
..desilo se sljedeće...
Bepicina faca bila je..mhm..kako to opisati...bio je to jedan mix čuđenja, gađenja i straha popraćen tupo razjapljenim ustima i praznim pogledom...
Bez razmišljanja sam spustila ruku, skinula osmjeh s lica, okrenula se na peti i krenula po med.
Nisam se ni osvrnula.
Ušla sam u plac i hodala između štandova totalno prazna dok mi se želudac grčio..
"Pa koja sam ja budala? Pa gdje ih samo pronalazim? 
I ja sam zbog TOGA rezala vene? Bila neutješna?
Šutke i s veseljem prihvatila njegovu izjavu da će me ženit?
TO???
I taj beskičmenjak MENE gleda kao da sam ja luda?
Ja napravila nešto krivo??
Pa WHAT THE FUCK??"
Mantrala sam šećući kroz šumu štandova ni sama se ne sjećajući šta tamo radim.
A onda sam stala, duboko udahnula i rekla sebi "Dosta!!! NIJE vrijedan!"
Uputila sam se ka medu i krenula put svog auta.
..Giulieta je bila već miljama daleko..
Post je objavljen 07.12.2014. u 23:49 sati.