Marketing
suzama l'epim tapete vol.643
...u zadnje sam se vrijeme napalila na kolače....
Da budem egzatnija...pite....slane...slatke....i tv showove u kojima se rade koLJači....
....oooo da, koljači moje linije koju uvijek teškom mukom održavam....
...i, tako mic po mic...brašno, maslac i jaja su postali dio moje svakodnevice....
To sam naravno napravila svjesno i lagano mi svi možete to pripomenuti kad počnem plakati oko velike guze ili ljubavnih ručkica 
..jučer sam se primjerice, gledajući reprizu tri-dva-jedna-peci prisjetila svoje veze sa Marcom...
Zašto?
zbog njemačkog božićnog kolača...wienachten stollen...iliti božićni kolač/slatki tvrdi kruh sa kandiranim voćem...
...i, ne budi lijena, odem ja danas nakon jednog sastančića privatnog više nego poslovnog, do moje meke....konzuma
Parkiram, izvučem mob, nađem na faceu sastojke za baš taj koji je bio na tv-u i spremno ispišem sastojke i krenem ka trgovini...
U predvorju trgovine, djevojka, teenagerica...prosi...
Malo mi je sve to skupa previše pa samo produžim..
Dok sam prolazila samo sam čula zadnji dio recitacije "kupite mi, molim Vas, nešto za jelo..."
uffffffffff......
Ušla sam u trgovinu i uzela košaru u ruku....
U sekundi sam odlučila da umjesto sastojaka za stollen kupim smjesu od 20,00 kn za brownie i time zadovoljim pečenje kolača za Badnjak a ostatak....
Uzela sam jednu vrećicu sa voća i kako sam prolazila kroz police i frižidere, stavljala sam po jednu stvar u košaru a drugu u vrećicu...
Nisam imala nešto previše novaca na umu za potrošiti, ali šta je tu je....napunila sam malo više od pola te vrećice i krenula na blagajnu...
Na razglasu su punom parom svirale Božićne pjesme...pjesme o širenju ljubavi...darivanju...
Platila sam svoje i krenula van.
Djevojka je nijemo stajala sama u predvorju.
Dok sam prolazila put nje, nasmijala sam se i pružila joj vrećicu.
"Izvoli" rekla sam uz široki topli osmjeh
"Hvala puno" razrogačila je oči i ozarila se "Sretan Vam Božić!"
"Hvala i tebi!" odvratila sam i krenula ka autu.
Sjela sam u auto i pomislila samo na sekundu je li to jedna od onih silnih dobro uvježbanih priča a onda odmahnula rukom i sjetila se sebe i svog stida dok sam bila u njenim godinama a mama me slala susjedima po šalicu brašna.
U zemlju sam htjela propasti!
Nije stvar u tome što bi mama za posuđenu šalicu vratila cijelu kilu brašna nego je stvar bila u onom osjećaju srama koji me obuzimao u takovim situacijama.
Teenager. Što drugo reći.
I pomislila sam koliko je teško toj djevojci tamo stajati uopće.
I bila sam happy...
Zbog male sitnice...
I shvatila sam koliko sam još uvijek ja povlaštena da ne moram to raditi i da nisam u takovoj situacji.
I bila sam zahvalna. JAKO zahvalna...
Post je objavljen 22.12.2014. u 21:20 sati.