...žudim za ljudskim dodirom....
...zagrljajem...
rječju utjehe...ljubavi....
no, da, to Blagdani nadolazeći čine čovjeku...
gledaš kako se drugi okupljaju kao obitelj a di si ti?
....sam....
no, nisam sama i uvjeravam se u to svako malo...Einy je samnom....
samo Einy imam maleni nedostatak...
ne grli....
a ja žudim za zagrljajem...
...i, tako mic po mic...
subota je...
a ja glavinjam uokolo po sastancima i kavama...
u iščekivanju tako jedne kave, odlučila sam "skoknuti" do Bauhausa.
U zadnje vrijeme koliko god ide, izbjegavam zapadni dio grada...tamo je Zorg.
I, tako sam i tu subotu na jedvite jade odlučila otići na Jankomir u Bauhaus a ne na Žitnjak....
Razlog je samo bio taj što sam bliže...
nije mi se svidio odabir jer sam znala da će mi pasti odmah neka glupost na pamet s obzirom na stanje u kojem sam bila i jedam već danima....
..nisam htjela samu sebe dovesti u napast..
..kontaktirati Zorga..
..vidjeti ga..
...osjetiti pod prstima..
Poslati sms ili ne?
Izdržala sam već dugo vremena bez..
Gladna sam ga..
Najviše sam gladna utopiti se u nečijem zagrljaju..
Ali nikoga nema..a Zorg je u blizini..
..i dostupan..
I tako..mic po mic..i sudba kleta poigrala se samnom.
Javila sam mu se smsom i on, očekivano, nije odgovorio...
Nije me to ljutilo, znam da je lakše na lotu dobiti nego njega da odreagira promptno na sms..
Čak sam se smijala sama sebi u facu..
Produžila sam ravno u Bauhaus...
Bauhaus je jedno od mojih omiljenih shopping destinacija
Ubrzo sam zaboravila Zorga..
Bože meni tako malo treba
ispod ovog svetog neba...meni treba zagrljaj...
Post je objavljen 16.12.2014. u 10:19 sati.