subota, 20.12.2014.
suzama l'epim tapete vol.641
....šetala sam Bauhausom i uživala...
...doslovce sam se vukla između polica...
Nakon što sam obavila ono po što sam tamo došla a to su bile samoljepive folije..jedna za tatin kupaonski prozor, a druge dvije za tetkine kuhinjske ormare, lijeno sam se šetala među bojama...lakovima...šarafima....pločicama....
čovjek bi rekao...građevinarka!!!!! 
stala sam u red na blagajnu kad je stigla poruka "Bio sam u Bauhausu pa nisam čuo mob. Sad sam u autopraonici, moram oprati auto"
Bio je to Zorg....
Srce mi je zakucalo jače pa sam ga krenula zvati...
Odaziva...očekivano...nije bilo.
Zašto očekivano?
Pa, godinama se znamo i u tih nekoliko godina, sad već mislim nekih 6 godina, nikada od prve nisam mogla dobiti Zorga na mob...i tako sam se nekako pomirila s tom činjenicom...zato je to očekivano.
Ali nije da ne nervira.
Nervira.
Umjesto razgovora, poslala sam sms "ja sam u redu na blagajni u Bauhausu"
Nakon pet minuta dok sam već spakirala stvari u auto i krenula u Lidl, stigla je poruka "Gdje si?"
....frknula sam kroz nos mrmljajući si u bradu "Jbt, reagira k'o mrtav konj"...u tom me trenu obuzeo onaj neki loš osjećaj u trbuhu i nekakvo, ne bih rekla gađenje, više ravnodušnost...bilo mi je jebeno svejedno...
...a i prošla me želja...
pregorio fitilj....
....to je moja mana...nikada se nisam voljela dogovarati nadugo i naširoko. Ako se ne želite naći samnom a pravite se da hoćete, samo se dogovarajte jedno pola sata i ja ću zasigurno odustati...
Moja je maxima..."Ako želiš nekoga vidjeti, onda ćeš i naći načina da to napraviš." i zato kad netko krene nadugo, naširoko, okolo kere pa na mala vrata i ostalo...meni se više neće...
To je glavni razlog zašto više ne pominjem Ivonne.
Za nju znam da ne izvrdava, ali brate mili dogovori su iscrpljujući da bi ju čovjek vidio dvaput godišnje???
Naravno...dopizdilo mi...kako rekoh....di ima volje..ima i načina...
Stezala sam mobitel u ruci ulazeći u Lidl i razmišljala bi li se uopće javila ili ne....
Ušetala sam među voće i povrće i počela zujati okolo polica kad se začulo "Može malo, molim Vas"
Prenula sam se i digla pogled.
Bio je to Zorg.
"Vidio sam te taman kad si ulazila. Baš sam parkirao blizu tvog auta" rekao je.
Zbunjeno se smješio jer nije znao smije li me poljubiti ili ne.
Kad sam se napokon nasmijala, poljubio me i primio za ruku.
U tom jednom djeliću sekunde...opet je bilo sve dobro...i lijepo....
- 00:54 -
